Elma Tataragić: O ratnom kinu Apollo, jednom oglasu na Radiju ZID i 30. Sarajevo Film Festivalu

Svjetskom premijerom novog filma bosanskohercegovačkog reditelja Danisa Tanovića Nakon ljeta u petak, 16. augusta, bit će otvoren jubilarni 30. Sarajevo Film Festival (SFF), koji će trajati do 23. augusta.

Uoči početka praznika filma za portal Radiosarajevo.ba govorila je scenaristica, profesorica i selektorica takmičarskog programa Sarajevo Film Festivala Elma Tataragić.

Radiosarajevo.ba: Kako je počeo Vaš suživot sa Sarajevo Film Festivalom, pročitali smo u jednom od ranijih intervjua da ste jedan period čak i spavali na Obali?

Tataragić: Pa, da zapravo, više bih rekla moj suživot sa Obala Centrom pa onda kasnije sa Sarajevom Film Festivalom. Tih ratnih godina Obala Art Centar je bila smještena na Akademiji scenskih umjetnosti i Otvorenu scenu Obala je koristila za svoje kulturne događaje, kao i cijeli grad, ali tu se zapravo otvorilo prvo ratno kino Apollo koje je za mene, tad šesnaestogodišnjakinju, predstavljao neki jedini prostor slobode u tim ratnim danima. Sjećam se prvi put kad sam ušla na Obalu svirao je neki bend, bilo je puno mladih ljudi koji su tad studirali na Akademiji ili su dolazili u kino pa smo išli na film.

Poželjela sam da budem tu, rekla sam sebi: "To je mjesto gdje želim da budem". Čula sam za oglas na radiju, u pitanju je bio Radio ZID (iz kojeg izrastaju današnji Radio Sarajevo i istoimeni internet portal op.a.) i javila se, dobila posao i tako je nastala ta priča, tad smo osnovali Filmski odjel, pa u tom Filmskom odjelu radili neke reprize filmskih festivala, neke sedmice francuskog filma, švicarskog filma itd.

Iz toga se rodila potreba za Sarajevo Film Festivalom i želja da ga realiziramo, krenuli smo početkom 1995. godine da organizujemo prvi Ljetni SFF, tako se prve godine zvao, koji je trebao da se održi u augustu kao što se sad održava, ali bila je to ratna 1995. godina, počinjen je genocid u Srebrenici, bilo je opasno i događaj se odgađao i zapravo prvi Ljetni SFF smo otvorili krajem oktobra, tokom jedne zimske noći sa snijegom i to je praktično bilo to.

Radiosarajevo.ba: Kako se pripremate za Festival, kako izgleda taj proces kroz godinu?

Tataragić: Praktično sa završetkom Festivala krećemo u pisanje izvještaja, razmjenjivanje nekih naših impresija, naravno puno skupljamo informacije od gostiju... o tome kako je bilo, šta su problemi, šta bi se moglo unaprijediti i naravno odmah se kreće, barem u mom segmentu, s obzirom da se festivali stalno dešavaju. Nakon Sarajeva ide Venecija, odmah krećemo u praćenje filmova, što su eventualno neki novi naslovi i već lagano dok raspremamo ovaj prethodni Festival počinjemo rad na narednom izdanju.

Naravno, ne dešava se sve u isto vrijeme, druga je vrsta priprema koje imamo na jesen, druga je vrsta priprema koje imamo tokom zime kada otvaramo prijave za filmove, za projekte, kad već slažemo šta bi mogla biti struktura te godine Festivala, i od aprila kreće lagano da se mijenjaju te brzine iz druge u treću, iz treće u četvrtu. Najintenzivniji mjeseci za selekciju su maj, juni, početak jula kad zatvaramo selekcije i tad se baš dosta radi, tad se zapravo postavlja kako će SFF da izgleda, a onda nakon toga, praktično od kraja jula pa do ovih prvih dana Festivala to je već postavka onoga što je zamišljeno prethodnih mjeseci.

Radiosarajevo.ba: Šta nam donosi ovogodišnja selekcija regionalnih filmova u Takmičarskom programu? 

Tataragić: Mislim da imamo vrlo uzbudljiv i zanimljiv program, jako raznovrstan, što je dobro da može da nahrani različite ukuse i apetite, što obične publike, što profesionalne. U kategoriji za igrani film prikazat ćemo 8 filmova plus jedan film izvan konkurencije, od tih 8 filmova zaista ima svega, i u tematskom smislu i u nekom stilskom smislu, umjetničkom pa i čak u nekim žanrovskim iskoracima koji nisu baš uobičajeni generalno za regionalnu kinematografiju, posebno ne u odnosu kada gledamo, što mi kažemo "festivalskim filmovima". Imamo jedan film epohe, imamo nekoliko jako distopijskih filmova, praktično graniče sa fantazijom, imamo jednu satiru. Vrlo su raznovrsni filmovi, ali su svi filmovi vrlo aktuelni, bave se problemima sa kojima se svakodnevni čovjek u današnjem svijetu susreće, pitanjem intimnih, ličnih sloboda, pitanjem nasilja, pitanjem rata, mržnje, netolerancije i svega onoga što muči našu planetu Zemlju.

Radiosarajevo.ba: Vi ste i selektorica programa U fokusu, šta on donosi?

Tataragić: Fokus je jako važan stup za takmičarski program općenito. To je regionalni program, ali izvan konkurencije, svake godine prikažemo sedam filmova, također u Narodnom pozorištu s autorima koji dolaze da razgovaraju o svojim filmovima. Koncept tog programa je da prikazujemo filmove izvan konkurencije koji su u proteklih 12 mjeseci obilježili svjetsku kinematografiju, a dolaze iz naše regije.

Ove godine imamo raznovrstan program recimo najnovije ostvarenje poznatog rumunjskog reditelja Cristi Puiua MMXX koji je prošle godine prikazan na San Sebastianu, ljubitelji rumunjskog novog talasa sigurno će gledati ovaj film. Tu su i neki debitantski filmovi poput filma Proslava iz Hrvatske  Brune Ankovića koji je sad bio apsolutni pobjednik na Pula Film Festivalu. Zatim, neki filmovi koji su ranije prikazani u Cannu poput filma The Shameless od Konstantina Bojanova ili recimo film Kad je zazvonio telefon Ive Radivojević koji je sad upravo prikazan na Cannu. Dakle, uspješni filmovi koji su vrlo važni pogledi na ono šta se dešava u regiji u smislu kinematografije, ali i ono šta svijet od naše regionalne kinematografije bira za velike festivale.

Radiosarajevo.ba: Uspješna ste scenaristica, hoćemo li gledati neki Vaš projekat na SFF-u?

Tataragić: Prikazat ćemo dvije epizode druge sezone serije Princ iz Eleja, to će biti 19. augusta u Cineplexx kinu u sklopu programa pretpremijere, a i ove godine, 18. augusta učestvovat ću i na TV nagradama, s obzirom da imam dvije nominacije, za prvu sezonu Princa iz Eleja i za Znam kako dišeš koji sam pisala zajedno s Jasmilom Žbanić.

Hvala što kažete uspješna, tako sebe ne doživljavam, mi scenaristi moramo napisati deset scenarija da bi jedan ili dva realizirali tako da je to jedan posao koji graniči s kockom na neki način, ali vrlo, vrlo lijep posao, ne bih ga mijenjala ni za šta.

Radiosarajevo.ba: Kako je biti scenaristica u Bosni i Hercegovini?

Tataragić: Pa, teško je, ali nije nemoguće. Ne bih sad rekla da je to nešto teži posao od nekih drugih poslova, da možete biti samo scenarista, a ne baviti se drugim poslom, to je teško, to je gotovo nemoguće. Mislim da je to slučaj sa većinom poslova koji dolaze iz sfere umjetnosti.

Jednostavno taj multitasking, biti u stanju raditi raznovrsne stvari koje su vrlo široke, ali su ipak povezane nekim barem jednim poljem. To je nešto što mi već na Akademiji učimo studente, studirala sam na toj Akademiji, baš sam studirala dramaturgiju gdje smo se bavili pisanjem i za teatar, radio, televiziju i naravno i za film, to su nam bile glavne preokupacije gdje se naučite tom multitaskingu, koliko je važno da se možete kretati kroz razne medije i baviti raznim poslovima koji se čine da su različiti, a zapravo podupiru jedan drugi.

Biti scenarista znači biti spreman raditi puno različitih stvari, ali to ništa nije nemoguće. Namjerno insistiram na tome da bih ohrabrila nekoga ko nas čita, ko je mlad i ko razmišlja šta bi mogao, čime bi mogao da se bavi u životu, a voli da piše - sigurno Akademija scenskih umjetnosti, Odsjek za dramaturgiju bi mogao bit taj neki prostor. Svoju odluku da upišem dramaturgiju da se bavim ovim poslom ne bih promijenila ni za šta na svijetu, iako je to naravno nekada teško. Život ne garantuje nikome da će stvari ići lako.

Radiosarajevo.ba: Koliko SFF doprinosi razvoju bosanskohercegovačkog filma?

Tataragić: Puno, mislim da sada nakon 30 godina SFF-a je nemoguće zamisliti bosanskohercegovačku kinematografiju bez SFF-a, ali i nemoguće je zamisliti SFF bez bosanskohercegovačke kinematografije. Sigurno je jako važno da imamo svoju platformu gdje smo mi u fokusu, gdje smo mi na neki način glavni. Drugačije je nekom albanskom autoru koji dolazi iz Tirane gdje nema ovakvu jednu platformu, jednostavno je drugačije, ima drugačiju priliku... Uglavnom ti reditelji, ti autori i ti producenti dolaze u Sarajevo da dobiju takvu priliku.

SFF je često služio i služi za brojne inicijative koje imaju za cilj da poboljšaju uslove u bosanskohercegovačkoj kinematografiji i da odgovore na sve ono što je potrebno našem tržištu, i u smislu publike i u nekom emocionalnom smislu, a naravno, prije svega, umjetničkom smislu. To je povezano, ne možemo posmatrati bosanskohercegovačku kinematografiju izolovano od same regije, mi jednostavno puno toga dijelimo s regijom, jedno smo tržište u mnogim stvarima, tako da su stvari povezani, ali je činjenica da kad smo počinjali Festival 1995. godine i kad smo postavili sebi pitanje šta mi želimo postići, koji su ciljevi festivala, ono što svako kad kreće s nekim projektom sebi postavlja, na prvom mjestu je bila promocija i razvoj bosanskohercegovačke kinematografije, a već tad 1995. godine je na drugom mjesto bilo to isto za regiju. Mislim da su to dva puta koja su nas potpuno profilirala kao Festival i definitivno dva puta kojim dalje želimo da idemo.

Radiosarajevo.ba: Za kraj Vam čestitamo 30 godina Sarajevo Film Festivala, imate li Vi neku poruku za svoje kolege?

Tataragić: Bez kolega, njihovih filmova i njihovog angažmana ne bi bilo ni Sarajevo Film Festivala. Idemo skupa u ovih osam festivalskih dana, da uživamo, da gledamo i razgovaramo, da diskutujemo, da se slažemo, a i da se ne slažemo oko nekih stvari.