Dino Merlin za Radiosarajevo.ba: Svaki koncert je Koševo

Na samom početku razgovora za Radiosarajevo.ba nismo mogli da ne priupitamo Dinu Merlina o utiscima s koncerta, te da li je pojeo ono što je i naručio - gravče na tavče?

"Jesam. Ono što je činilo to gravče na tavče posebnim je bio i recept i ukus, ali i atmosfera i društvo s kojim sam to podijelio. Makedonci su među najgostoljubljivijim ljudima na svijetu. Iako nam je to bio do sada najveći koncert u Ohridu, pred više od 13.000 ljudi, cijela ekipa i ja smo se zabavljali prije, tokom i poslije koncerta toliko da se stvarno nekad zapitam je li ja zapravo radim išta ili se samo odmaram u ovom 'poslu'", govori na početku za Radiosarajevo.ba,  jedan od najvećih regionalnih izvođača Dino Merlin. 

Karavan Hotel Nacional već tri godine iza sebe ostavlja osmijehe, lijepa sjećanja na koncerte, koji su se održavali od Istoka do Zapada. Naredne stanice su Sanski Most i Tuzla.

No, zanimalo nas je da li se ponovnim susretima raduje više publika ili Dino?

"Dobro pitanje, jer ponekad ne znam ko se kome više raduje, oni meni ili ja njima. Ova turneja je na dobrom putu da postane najdraža koju sam ikad imao. Presretan sam činjenicom da nam ovako dobro ide u ovako teškom vremenu. Davno smo postavili standarde i sami sebi rekli da je svaki koncert Koševo, bio on pred 7.000 ljudi u Beču ili pred 70.000 na Koševu. Publika to prepoznaje i zato je njih više od 400.000 do sada došlo na naše koncerte tokom ove nevjerovatne turneje Hotel Nacional.

Svaki koncert je rezultat rigoroznih priprema; iza scene, po studijima, na probama, a sve to da, kad izađemo na binu, bude čarolija koja posjetioce u potpunosti obuzme i 'teleportira'. Jako se radujemo onom što radimo, kao što se naravno radujem i ovim predstojećim koncertima u Sanskom Mostu i Tuzli", ističe Merlin.

Dino nam priča da voli putovati, a da je to najviše zbog posla. A da li uvijek proba lokalne specijalitete ili samo u nekim mjestima, kaže:

"Odmore čuvam za meni dobro poznata mjesta kojima se radujem, ne samo zbog odmora već i zbog rituala koji me vežu za taj prostor, grad ili ljude. Poslijepodnevna sijesta na Jadranu, jutarnje skijanje u Italiji ili večernja šetnja Zagrebom imaju svoje čari. Nisam neki gurman ali jesam radoznao pa ponekad iz radoznalosti ali i učtivosti probam lokalne specijalitete i bogme često poližem prste. Ali kad je posao u pitanju, rijetko eksperimentišem s hranom tako da je pravilo pred koncert: biftek jer mi valja skakati 2-3 sata", otkriva nam muzički umjetnik, Dino.

Na koncertima Dine Merlina se voli, rađaju se nove ljubav, mire stare... no, šalju se i najsnažnije životne poruke. Upravo svaki izlazak na scenu za Dinu Merlina je, kako kaže, hodočašće.

"Imam osjećaj kao da skidam okove sa sebe. Sve do tog trenutka je bila priprema, put, san, ideja, a koncert je realizacija svega toga. Tako da je čin izlaska na binu izrazito oslobađajućeg karaktera. Tih dva i pol sata letim, potpuno sam stopljen s pjesmama i publikom, zaboravim da sam živ, da sam čovjek, sve dok se ponovo ne vratim u svlačionicu i shvatim da trebam skinuti cipele", govori Merlin, te nam otkriva šta to već godinama, kada izađe pred publiku, prvo pomisli:

"Šta prvo pomislim? To da su ti ljudi odvojili svoje vrijeme, svoj novac, dio svog života i došli na koncert da čuju moje pjesme. Imam tu sreću da se na mojim koncertima smjenjuju generacije. Velika je čast i zadovoljstvo, ali i odgovornost imati u publici ljude koji su se prije više od 30 godina upoznali na mom koncertu i danas svoju djecu vode sa sobom, kao što sam imao priliku upoznati takav krasan par baš sad u Ohridu."

Upravo pune dvorane i stadioni dokaz su Merlinove nenadmašene regionalne popularnosti. No, uz zahvalu za ovakve riječi, kantautor Dino ističe da ne voli sebe zamišljati takvim.

"Uvijek volim da mislim da imam još nešto da kažem, da još može sve da bude mnogo bolje. Možda zato što sam zahtjevan prema sebi i što nikad ne zamišljam da sam nešto više nego što jesam, ljudi se u tome prepoznaju i oni stihovi koje izgovaram još snažnije odjekuju u njima", govori Merlin.

Oni koji poznaju Dinu privatno kažu da je perfekcionista i veliki radnik.  A šta sam Dino kaže o tome?

"Nikad nisi toliko dobar da već sutra ne bi mogao biti bolji. Stalno radim, gledam da budem bolji od samog sebe i to vam je jedan krug koji se ponavlja. Imam jedan veliki problem: samog sebe koji mi nikad ne da mira", govori nam Merlin.

Njegove pjesme prenose se s generacija na generacije... a kako nam govori Merlin, one su, prije svega rezultat njegovog života i iskustva. Piše li Dino nove stihove i šta ga to inspirira?

"Pjevam o onome 'što sanjam i što mi se dešava'. Inspirisati vas može bilo šta, ako ste dovoljno 'in', ako ste vi pravi sanjar za taj san. Ne spadam u one koji sjede za klavirom i pjevuše neku melodiju i traže prave note i prave riječi, uspostavljajući odnose koji će rezultirati pjesmom. U mom slučaju pjesme se obično rađaju kao kapi, ideje, stih ili dva, ili samo jedna riječ koje nekad vrlo brzo, a nekad nakon dugog procesa, postanu pjesma. Doduše, znalo se desiti da pjesma nastane u hipu, za dan", priča Merlin.

Kada smo zamolili Dinu da izabere samo jednu svoju pjesmu, uvrsti je u vremensku kapsulu, on je odabrao pjesmu Sredinom.

"To je možda jedina pjesma koja je od trenutka kad sam je napisao bila uvrštena na set listu svakog mog koncerta. 'Furaj, mali, sam sredinom. Bog te čuva, ti pazi ljude pa šta bude neka bude' - pisao sam samom sebi, svojim najbližim, ali i svima koji su u stanju odvojiti važno od nevažnog u životu u kojem živimo, vremenu u kojem živimo i mjestu gdje živimo. To se može projicirati i na globalni nivo. Ljudski rod je na jednom teškom putu koji mora preći, a taj put nije put krajnosti nego kompromisa, taj put ne ide ni lijevo ni desno nego sredinom.I naravno, naprijed, a nikako nazad", govori Dino Merlin.

No, iako je najljepše govoriti o ljubavi, sreći... nemoguće je ne spomenuti strahote koje se događaju širom svijeta. Kakvu poruku šalje građanima i građankama Bosne i Hercegovine, te da li je i on zabrinut, Dino Merlin govori na koncu razgovora za Radiosarajevo.ba:

"Kako kad, nekad sam zabrinut, nekad ne. Nekad vjerujem da mogu učiniti nešto, nekad mislim da ne mogu popraviti ništa - i u prvom i u drugom slučaju sam u pravu. Vjerovali da nešto možemo ili ne možemo - u pravu smo, da parafraziram jednog velikana. Briga je često jedno prokletstvo koje se samo od sebe ispuni.

Kad mislimo, kad brinemo, mi dozivamo te misli i brige. S iskustvom mi je došlo i to da ja biram šta ću i o čemu ću da mislim i o čemu ću i da li ću da brinem. I pored najbolje volje, ne može sve u stati u glavu, neće ostati mjesta za život. Svima, pa i samom sebi uvijek ponavljam da je do nas da uradimo ono što možemo, ostalo je do sudbine. Neke stvari možemo riješiti sami, neke će se riješiti same od sebe, a neke se nikad neće riješiti."