Devet godina od smrti prvog predsjednika BiH

Na današnji dan, 19. oktobra 2003. godine preminuo je Alija Izetbegović, prvi predsjednik međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine, vrhovni komandant bosanske armije tokom rata i osnivač Stranke demokratske akcije.

Autor je većeg broja publicističkih radova i studija, te knjiga Islam između istoka i zapada, Problemi islamskog preporoda i Islamska deklaracija. Ove knjige prevedene su na nekoliko jezika i objavljene u više zemalja. Godine 1999. objavio je knjigu Moj bijeg u slobodu, a 2000. godine knjigu Sjećanja (autobiografski zapis). 2004. su mu objavljena i sabrana djela u 10 tomova.

Alija izetbegović je rođen u Bosanskom Šamcu, a školovao se u Sarajevu, gdje je i diplomirao na Pravnom fakultetu.

Za vrijeme školovanja 1940. godine priključuje se antikomunističkoj organizaciji Mladi muslimani. Kao aktivistu ove organizacije komunistička vlast ga je 1946. godine osudila na tri godine zatvora. Tri godine kasnije, oženio je Halidu, djevojku koju je poznavao od svoje osamnaeste godine.

U poznatom Sarajevskom procesu, 1983. godine kao prvooptuženi u grupi od 13 muslimanskih intelektualaca, osuđen je na 14 godina zatvora.

Iz zatvora izlazi 1988. godine nakon političkih promjena u Jugoslaviji. Godinu dana kasnije osniva Stranku demokratske akcije i postaje njen prvi predsjednik. SDA na prvim izborima u Bosni i Hercegovini 18. novembra 1990. godine od 240 poslaničkih mjesta u Skupštini  osvaja 86 mandata, a od sedmočlanog Predsjedništva, trojica su bili kandidati SDA.

Ubjedljivo najviše glasova osvojio je Fikret Abdić, Političkim dogovorom Abdić je mjesto predsjedavajućeg Predsjedništva BiH ustupio Aliji Izetbegoviću.

U februaru 1992. godine je uslijedio referendum na kojem se većina stanovništva odlučila za neovisnu Bosnu i Hercegovinu. Bosanskohercegovački Srbi nisu izašli na referendum i uz podršku susjedne Srbije izvršili su agresiju na novonastalu državu.

U jednom dnevničnom zapisu, napitanje da li je rat mogao biti spriječen, odgovorio je sam sebi: „Do istupanja Slovenije i Hrvatske – da, nakon ovoga – ne! Odnosno mogao je, ali uz uvjet kapitulacije. A ropstvo je ipak najgore rješenje, gore od rata“.

Nakon propasti Lisabonskog ugovora, koji je trebao spriječiti rat u BiH, 2. maja 1992. godine Izetbegovića je na povratku sa pregovora u Lisabonu, zajedno sa kćerkom Sabinom, dr. Zlatkom Lagumdžijom, koji je tada bio potpredsjednik Vlade RBiH, i Nurudinom Imamovićem, ličnim pratiocem, na Sarajevskom aerodromu uhapsila Jugoslovenska narodna armija (JNA) čije se trupe nisu povukle iz BiH.

Nakon dramatičnih pregovora, odlučeno je da ih 3. maja 1992. godine UNPROFOR provede u opsjednuti grad. Prema tom dogovoru, konvoj JNA vojnika je trebao napustiti Sarajevo, a Alija Izetbegović biti pušten na slobodu. U  Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, prilikom povlačenja jedinica JNA, došlo je do napada na konvoj u kojem je stradalo šest oficira i vojnika JNA.

Nakon prvih poslijeratnih višestranačkih izbora 1996. godine izabran je za člana, a potom i za predsjedavajućeg Predsjedništva BiH. Ovu funkciju je obavljao do oktobra 2000. godine kada je zbog zdravstvenih razloga, povukao iz političkog života.

Preminuo je 19. oktobra 2003., a sahranjen je na šehidskom groblju Kovači u Sarajevu. Duge kolone ljudi bh. građana ali i brojne delegacije iz cijelog svijeta odale su mu posljednju počast.