Dea Gazibara: Nastavnica koja svira isključivo klasiku
Dea Gazibara je mlada sarajevska gitaristkinja. Studentica je treće godine na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, a radi kao nastavnica gitare za djecu od prvog do šestog razreda u Osnovnoj muzičkoj školi u Visokom.
Radiosarajevo.ba:
Kako je došlo do toga da si počela da se baviš muzikom?
Dea Gazibara: Kada sam
imala nekih osam ili devet godina, pored moje osnovne škole sagrađena je i
muzička, a budući da sam bila prilično radoznala i bila u svim mogućim
sekcijama, među prvima sam stala u red da se upišem tamo. Htjela sam isključivo
gitaru, budući da sam je prije toga dosta slušala, jer mi je tata stari roker.
Tako sam dosta slušala Vlatka Stefanovskog te sam otišla na prijemni i rekla
„Hoću da sviram kao onaj čiko što čudno maše glavom kad svira“. Tada su mi rekli
da ne mogu svirati gitaru, jer imam premalu ruku i htjeli su da me upišu na
violinu. Otišla sam plačući kući i rekla „Neću uopće ništa da sviram, neću da
sviram violinu“ i eto... Konačno su me primili na gitaru.
Radiosarajevo.ba:
Pored gitare, sviraš li još neki instrument?
Gazibara: Ne mogu baš
reći da sviram. Imam klavir kao sporedni predmet na akademiji , a imala sam ga
kao predmet i tokom srednje škole, ali ne mogu reći da ga sviram. To su samo
neke osnove, čisto da se upozna instrument. Osim toga nisam nikada ni
pokušavala da sviram nešto drugo.
Radiosarajevo.ba:
Bilo je i nekih nagrada...
Gazibara: Jesam,
osvojila sam priličan broj nagrada. Svake godine se održava federalno
takmičenje, a još kao djevojčica sam išla na sva moguća federalna takmičenja,
ne znam više ni koliko ih je bilo. Tokom srednje škole su me zakačila dva,
budući da su bili različiti instrumenti. Ovo ostalo su bili festivali, seminari
i općinska takmičenja.
Radiosarajevo.ba:
Osim takmičenja, sviraš li još negdje?
Gazibara: Trenutno ne
sviram nigdje osim na akademiji. To je, u stvari, program koji moram da sviram
kao ispitno gradivo. Spremam to da riješim treću godinu, a onda, vjerovatno,
iduće godine pripremam diplomski koncert. Vjerovatno će i prije njega biti
nekoliko mojih solističkih koncerata sa tim istim programom. Uvijek imam nekih
koncerata i „nastupa“ sa klasom sa akademije…
Radiosarajevo.ba:
Jesi li ranije imala nekih svojih solističkih koncerata?
Gazibara: Pa, prvi je
bio moj maturski koncert, a sa istim programom sam održala još dva solistička
koncerta. Što se ostalih koncerata tiče, toga uvijek ima. Mi, kao klasa, sebi
stalno organizujemo koncerte. Prošle godine smo svirali u Mostaru, a stalno
sviramo u salama muzičkih škola na Grbavici i Ilidži.
Radiosarajevo.ba:
Šta privatno slušaš i koje bi klasične gitariste izdvojila od ostalih?
Gazibara: Privatno
volim čuti stari rock, a od klasične muzike (iako je više volim svirati)
romantizam, impresionizam, puno više od baroka i klasike, jer pružaju puno više
slobode. Barok i klasika su dosta strogi. Volim i modernu klasičnu muziku. Što
se gitarista tiče, još uvijek sam pod utiscima koncerta Rolanda
Dyensa, koji je trenutno možda najveće ime što se tiče klasične gitare. Imala
sam priliku da čujem uživo i upoznam. Pored njega, izdvojila bih još možda
Pepea Romera i Johna Williamsa. Od domaćih gitarista izdvojila bih jednu od
rijetkih žena koje javno sviraju i bave se gitarom – Anu Vidović. Nju je jako
lijepo vidjeti sa instrumentom i slušati.
Radiosarajevo.ba:
Jesi li imala izleta van klasične muzike?
Gazibara: Nisam.
Sviram isključivo klasičnu muziku i ništa drugo.
Radiosarajevo.ba:
Može li se živjeti od klasične muzike, a da se ne „tezgari“?
Gazibara: Trenutno
sad svi sviraju tezge, svi su u nekim bendovima i negdje sviraju. Lično mislim
da se može živjeti, jer svi mi živimo od toga. Posla ima u pedagoškom dijelu,
uvijek ima mjesta za nastavnike i to je nešto što mi svi, na kraju, i radimo.
Što se samih koncerata tiče i života od njih – u nekim drugim državama je to
moguće, ali ovdje ne.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.