Zašto o našem zmaju Daliboru Đumiću priča cijeli svijet?

Student završne godine I ciklusa studija Inženjeringa elektrotehnike i elektronike na Internacionalnom Burch univerzitetu i učenik generacije JU Mješovite elektrotehničke i drvoprerađivačke srednje školu u Bihaću, osmislio je softver koji treptajem oka pokreće invalidska kolica.

Trenutno je, kako kaže u razgovoru za Radiosarajevo.ba, u kontaktu s različitim poduzetnicima koji su spremni ulagati u njegov projekt, te vjeruje da bi se ovo uskoro moglo naći na tržištu.

"Moram istaći da moj projekt nije izum ili inovacija, već su to projekti koje rade naučnici s prestižnih univerziteta kao i neke kompanije koje se bave automobilskom industrijom. Velika želja mi je bila da moj projekt postane jednostavan, novčano pristupačan jer senzori za skeniranje moždane aktivnosti su jako skupi te sam odlučio da napravim projekt koji bi se razlikovao od postojećih po jednostavnosti, načinu upotrebe i novčanoj vrijednosti, što sam i na kraju uspio realizirati.

U početku sam na projektu počeo raditi sa prof. dr. Jasminom Kevrićem, a u nastavku sa dr. sci. Almirom Badnjevićem koji su mi dali vjetar u leđa i davali mi punu podršku u realizaciji ovog projekta", kaže Đurić za Radiosarajevo.ba.

Dalibor je član svjetske IEEE organizacije, te član Microsoft Student Partner programa, a u slobodno vrijeme se voli baviti elektroničkim eksperimentima.

"Osoba sam oštećenog sluha s prosjekom oštećenja u iznosu 92 posto te nosim slušne aparatiće na oba uha od pete godine svog života. Smatram da je moj invaliditet jedna vrsta prednosti jer sam zahvaljujući tome uspio postići neke stvari koji ne bih inače postigao.

Uvijek, pa i ovom prilikom, želim skrenuti pažnju na osobe s invaliditetom i njihova prava koja trebaju biti jednaka pravima osobama bez hendikepa, s tim da osobama s invaliditetom treba znatno olakšati pristup ka obrazovanju, olakšati im u infrastrukturi, dakle olakšati im, tj. pomoći im u njihovom svakodnevnom životu", govori Dalibor..

Pitali smo mladog Bišćanina kakav je odnos, iz ličnog iskustva, države prema osobama s invaliditetom?

"Najveći problem koji sam dosada iskusio jeste cijena slušnih aparata koji su jako skupi. Cijena slušnih aparata variraju od 1.000 KM do 10.000 KM, a potreba za novim aparatima se stalno javlja. Zbog toga sam primoran da koristim slušne aparate na duži niz godina te uz stalne poteškoće slušam okolinu oko sebe. Ipak, uvijek se uspijem snalaziti tako većinom čitam s usana od osoba s kojima razgovaram.

Generalni problem OSI (op. a. osobe s invaliditetom) u BiH jesu zdravstvena osiguranja gdje često OSI ostaju bez prava na popust ili potpuno besplatna ortopedska pomagala. Također, udruženja OSI redovno svake godine izrađuju projekte u kojima je glavna tema prilagođavanje infrastrukture, pokretanja firmi koji bi zapošljavale OSI i tako dalje, a naša vlada jednostavno nema sluha za te projekte i tako ti projekti ostanu bez podrške".

Različitost ljudi je nešto predivno i upravo zbog toga moramo prihvatiti sve ljude oko sebe onakvima kakvi to oni ustvari i jesu sa svim njihovim manama i vrlinama.

"Svi smo mi međusobno različiti, svi smo mi sami za sebe jedinstveni i savršeni, mi smo onakvi kakvi smo upravo trebali i biti, a prvenstveno smo trebali biti različiti. Pa počnimo prihvaćati druge oko sebe jer pomoću njih možemo otkriti mnogo zanimljivih stvari koje sami ne bi možda mogli i to upravo zbog naše različitosti", poruka je Dalibora Đumića.