Bosanac na čelu "Trezora sudnjeg dana na Arktiku": Čuva više od 1,4 miliona uzoraka sjemena

Fuad Gaši, profesor genetike i oplemenjivanja biljaka, od juna ove godine rukovodi institucijom poznatom kao "Trezor sudnjeg dana", koja štiti biodiverzitet usjeva širom planete.

U razgovoru za španski El País, ukratko je opisao značaj ove institucije: "Čuvamo historiju poljoprivrede".

Nazivaju ga "Trezor sudnjeg dana" ili "Trezor kraja svijeta". Međutim, Fuad Gaši, koji je od juna ove godine zadužen za koordinaciju Globalnog trezora sjemena na Svalbardu, ovu banku sjemena na nešto poetičniji i optimističniji način vidi kao riznicu znanja koja čuva biodiverzitet usjeva naše planete.

Ovaj 46-godišnji profesor genetike i oplemenjivanja biljaka rođen je u Bosni i Hercegovini. Tokom devedesetih godina prošlog stoljeća, za vrijeme rata u BiH, izbjegao je u Švedsku. Kasnije se vratio u domovinu, gdje je studirao poljoprivredne nauke i genetiku, a potom dobio profesorsko mjesto na Univerzitetu u Sarajevu.

Tokom studija Gaši se zainteresovao za rad banaka sjemena, koje čuvaju različite sorte biljnih vrsta. Došao je u kontakt s projektom SEEDnet (Mreža za razvoj biljnih genetskih resursa jugoistočne Evrope), posvećenim razvoju genskih banaka u zemljama istočne Evrope.

Godine 2008. pokrenuo je prvu banku biljnih gena u Bosni i Hercegovini. Međutim, tokom pandemije COVID-19 banka se suočila s finansijskim poteškoćama. Åsmund Asdal, tadašnji koordinator Globalnog trezora sjemena na Svalbardu, ohrabrio je Gašija da pošalje duplikate sjemena pohranjenih u Sarajevu projektu BOLD (Biodiversity for Opportunities, Livelihoods and Development), te ga pozvao da drugi set pošalje u čuveni norveški trezor.

U tom trenutku profesor Gaši nije mogao ni zamisliti da će samo nekoliko godina kasnije naslijediti Asdala na čelu Svalbarda. Danas "Noina arka sjemena", koja djeluje od 2008. godine, sadrži više od 6.500 sorti iz više od 100 zemalja.

Fuad Gaši nedavno je boravio u španskoj Valenciji, gdje je učestvovao na 8. ftalks Food Summitu, okupljanju stručnjaka, kompanija, investitora i startupa posvećenom budućnosti hrane.

U svom izlaganju upozorio je na to kako gubitak raznolikosti usjeva čini sisteme proizvodnje hrane ranjivijim, što posljedično smanjuje i raznolikost u našoj ishrani. Govorio je i o mogućnostima koje Svalbard pruža kada je riječ o prilagođavanju usjeva budućim klimatskim uslovima.

Kako su vam prošli prvi mjeseci na mjestu koordinatora Globalnog trezora sjemena na Svalbardu?

Gaši: Uzbudljivo! Najzanimljivija stvar u vezi s ovim poslom jeste to koliko je raznolik. Svake sedmice dodajem nešto novo na svoj spisak. Još uvijek učim, ali već sam upravljao bankom gena prije nego što sam preuzeo vodstvo nad Svalbardom. Dakle, bio sam "na drugoj strani".

Imao sam odličan prelazak u ovu ulogu jer svog prethodnika poznajem već 20 godina. Budući da je ovaj projekat saradnja između norveškog Ministarstva poljoprivrede i hrane, Globalnog fonda za raznolikost usjeva i Nordijskog centra za genetičke resurse (NordGen), uvijek osjećam da imam nečiju podršku ako se pojavi novi izazov.

Kako ste završili kao koordinator ovakvog projekta?

Gaši: Prije dvije godine uzeo sam odsustvo s profesorske pozicije i shvatio da želim raditi nešto potpuno drugačije. Tako sam počeo raditi za farmaceutsku kompaniju Novo Nordisk na projektima vezanim za sirovine koje se koriste u medicini.

Tamo sam bio zadovoljan. Međutim, tada mi je Åsmund Asdal, moj prethodnik na Svalbardu, rekao da odlazi u penziju. Tamo je radio 12 godina, a i njegov prethodnik je u Trezoru radio do penzije. Pomislio sam da posao na kojem, čini se, svi žele ostati do penzije mora biti zaista poseban.

Šta ste osjetili kada ste prvi put vidjeli Globalni trezor sjemena?

Gaši: Još 2024. godine otišao sam tamo kao gost kako bih predao sjeme iz naše banke gena u Sarajevu i vidio sam ga samo izvana. Kada sam stigao, pomislio sam da trebam obratiti pažnju na svaki detalj jer će to, realno gledano, biti moja jedina prilika da posjetim Svalbard.

Tek u junu 2026. godine mogao sam vidjeti unutrašnjost, jer niko ne ulazi u trezor osim ako nema tačno određen zadatak. Bilo je to nevjerovatno iskustvo, i to ne samo sam ulazak. Posao skladištenja kutija sa sjemenom – što ne radimo često jer se vrata otvaraju samo tri puta godišnje – bio je zapanjujući.

Ako na trenutak zastanete i razmislite o tome šta radite, o tom sjemenu koje je rezultat pažljive selekcije i generacija poljoprivrednika koji to rade već hiljadama godina – ili o tome da se nalazite ispod planine, sasvim blizu Sjevernog pola – sve je to zaista impresivno.

Zašto je Globalni trezor sjemena važan za cijeli planet?

Gaši: To nije banka sjemena u tradicionalnom smislu. Umjesto toga, mi služimo kao sigurnosna rezerva za druge banke sjemena širom svijeta.

Naša najvažnija funkcija jeste pomoći bankama gena da zaštite svoj materijal, jer one održavaju biodiverzitet koji nam pomaže razvijati nove sorte usjeva sposobne prehraniti stanovništvo. Upravo je ta raznolikost jedan od ključnih odgovora na sve izazove s kojima se suočavamo u poljoprivredi i snabdijevanju hranom.

Zahtijeva li sjeme ikakvo održavanje jednom kada se nađe u trezoru?

Gaši: Mi smo poput crne kutije. Sjeme ne diramo, samo ga skladištimo na temperaturi od -18 stepeni Celzijusa, što mu omogućava izuzetno dug vijek trajanja.

Banke sjemena u svakoj pojedinačnoj zemlji odgovorne su za njegovu sadnju i provjeru klijavosti.

Koliko se uzoraka sjemena trenutno čuva na Svalbardu?

Gaši: Više od 1,4 miliona. Svaka od tri komore za skladištenje sjemena na Svalbardu ima kapacitet od 1,5 miliona uzoraka. Već smo napunili jednu komoru i počeli puniti drugu, rekao je Gaši za El Pais.