Bahrudin Kaletović - Životna priča mladića koji je postao simbol jednog besmislenog rata

"Apelujte preko svih medija, televizije, novina, radija da se ovo smiri, da nas povuku. Oni kažu da mi nećemo da se povučemo… Evo mi ginemo da se povučemo, da se vratimo nazad u kasarnu, da nas puste."

Bahrudin Kaletović rođen je 1971 godine u Tuzli, a širom bivše Jugoslavije postao je poznat tokom rata u Sloveniji 1991. godine. Za vrijeme sukoba u toj zemlji, Bahrudin je služio vojni rok u Hrvatskoj, te je kao regrut 10. korpusa JNA poslat u Sloveniju.

Televizijski prilog Yutela o tom ratu, proslavio je Bahrudina i učinio ga jednim od simbola rata u bivšoj državi. Simbolom rata, ali i težnje za mirom...

Novinar Yutela Ivica Puljić intervjuira vojnika JNA. "Kakvo je stanje?", pita reporter. "Je*eno, eto kakvo", odgovara mu vojnik Bahrudin Kaletović. Kada ga novinar pita da li zna protiv koga se bore, vojnik odgovara: "Otkud znam, samo znam da pucaju na nas i ništa više. Pucaju ovi teritorijalci, je*i ga, ko će drugi."

Reporter nastavlja i postavlja pitanje da li zna zbog čega se vodi rat. "Ma otkud znam. Kol’ko ja kužim to, oni kao hoće da se otcjepljuju a mi im kao ne damo. U stvari, mi samo hoćemo da se vratimo u kasarnu i ništa više", odgovorio je tada devetnaestogodišnjak iz Tuzle.

Kada je počeo rat u Bosni i Hercegovini, Bahrudin se prijavio u rezervni policijski sastav. Prema vlastitom svjedočanstvu, tokom rata u Bosni i Hercegovini je bio vezista, često na prvoj liniji fronta gdje je vidio pravi pakao. Demobiliziran je po završetku rata 24. aprila 1996. godine. 

1992. godine Bahrudin se oženio i iz tog braka mu se rodila kćerka Esmeralda i sin Damir. Njegova kćerka Esmeralda, za portal Radiosarajevo.ba, ispričala je kako se ona sjeća svog oca. 

„S obzirom na to da sa ja imala pet godina kada je on poginuo, moja sjećanja se baziraju više na pričama drugih. Sjećam se nekih trenutaka, ali smatram da je to isuviše lično, kao sastavni dio mog djetinjstva, tako da nije za javnost. Svi njegovi prijatelji, poznanici i kolege, i danas jako žale za njim, kao i mi, njegova porodica. Svi uvijek pričaju o tome kako je bio divan čovjek, koji je nastojao svakome pomoći.“

Esmeralda dodaje da je njen brat Damir bio samo tri dana star kada je njihov otac poginuo.

„Vidio ga je samo jednom. Mi sada živimo u Beču. Javljaju mi se ljudi iz cijelog svijeta, i pitaju me da li sam ja njegova kćerka. Ljudi uvijek pišu pohvale i izjavljuju divljenje, ali i žalost kada čuju da je poginuo. Mnogi misli da se to dogodilo u toku rata, iako to nije tačno.“

Bahrudin Kaletović poginuo je u saobraćajnoj nesreći 1998. godine.

Svirao je gitaru i sanjao da će biti muzičar.