Arijana Saračević-Helać: Prije je bilo više poštovanja i džentlmenstva

Iako je od završetka rata u Bosni i Hercegovini prošlo više od 20 godina, heroine iz perioda 1992-1995. nikada neće biti zaboravljene. Jedna od njih je i dugogodišnja novinarka Arijana Saračević-Helać koja je za vrijeme rata izvještavala sa sarajevskih  ulica, što nije bio nimalo lak zadatak.

Arijana je zbog hrabrosti i požrtvovanosti odlikovana Svjetskom nagradom za hrabrost. U intervjuu za Radiosarajevo.ba Arijana govori o položaju žena u bosanskohercegovačkom društvu, odgovornim pozicijama na kojima se nalaze, ali i o njihovoj svakodnevnoj borbi za ravnopravnost.

Saračević-Helać, iako već više od 20 godina uspješno obitava na novinarskoj sceni, kaže da su dvije decenije vremenski mali period, ali da su općenito gledano, vrijednosti danas sramno
umanjene te da, na svu sreću, nisu izdahnule.

"One žene koje su polako i same, stvarale svoje karijere, drže do pravila i one ipak odolijevaju trenutnom trendu da sve može brzo i puno lakše. Čak i nemoralno. Zapušteno društvo priželjkuje poslušnost. Bosanke i Hercegovke su lijepe, pametne i praktične žene. Zašto smo se tako umorile, postale slabe i nečujne? Zato što smo dozvolili da bez obzira na svoj društveni status, izdominira skrivena ženska zloba koja šteti samo nama? Poenta je u pogrešnoj percepciji uloge čovjeka. Ne mislim da se ona razlikuje među spolovima. No i dalje smo slabiji spol, nesposobnije i nekompetentne, glasamo za muškarce i nemamo povjerenje jedna u drugu", kazala je Saračević-Helać.

Prema njenim riječima, s političpkog aspekta, ništa se nije promijenilo, a odluke su u moći muškaraca i rijetka žena-političarka će zastupati svoj stav.

"Uglavnom je to kako šef kaže. Evo statistike: Prije 20 godina, uvedeno je pravilo da se učešće žena na izbornim listama mora zadovoljiti s kvotom od 30 posto. Danas je taj procenat veći tek za deset posto. Te kvote i uopće kvote u rodno i senzativnom smislu su ponižavajuće. Mnogo je razloga za to. I dalje smo užasno patrijarhalno društvo, materijalna ovisnost, obrazovanje, predrasude i prepoznatljivi nacionalizam. Stavom, ne smatram, opasan status na socijalnim mrežama, stav želim da vidim u praksi da se jasno i glasno kaže. Lično sam, 20 godina poslije, puno zrelija i racionalnija, znam šta hoću, a šta neću. I cijenu koju platim, tragično ne shvatam. Dakle, naša ženska misija nije u statusu gospođe ili majke, već u učešću stvaranja zdravog i boljeg društva, svaka na svoj način: kao novinarka, doktorica, učiteljica, domaćica...E, to se zaboravilo u ove dvije decenije", smatra naša sagovornica.

Ističe kako su u poslovnom smislu, žene mnogo ranije počele polako preuzimati liderske pozicije. Smatra kako su mnogo više trebale raditi i više znati, izboriti se protiv odluka koje su se donosile u muškom društvu bilo da je to, kako kaže, kafana, džamija ili stranka.

"Prije je bilo je više poštovanja i džentlimenstva. Danas kada su žene se pokazakle kao organiziranije, brže, spretnije, da rade nekoliko poslova odjednom, materijalno su neovisne, muškarci sve kraće pamte i sve teže se mire s tim. Danas su žene sa stavom na udaru šovinista i nerelizirane mase i važno je to znati ignorisati, biti samopouzdana i držati se svojih ideala. čak i onda kada je to gubitnbička opcija. Bitno je vjerovati", ističe.

Dodaje kako dobre liderke moraju svojim primjerima pokazivati svoju dosljednost uz stalnu komunikaciju s onima na ljestvici sistema ispod nje i na taj način animirati svoje kolegice da slijede njen put.

"Naravno za to treba upornost, strpljenje, samopouzdanje, ali je važno je dati šansu i natjerati
društvo da ne bude disktiminiarajuće. To se može postići samo ženskim glasovima u množini", naglasila je Arijana.

Malo je novinara koji se mogu pohvaliti iskustvom koje je ona stekla radeći duži dio svoje karijere u informativnom programu. Kako je jedno, kazala, ona je zajedno s kolegama novinarima 2. maja 1992. godine spasila Sarajevo od podjele. 

"Nažalost, neugodne situacije na terenu su cijena posla kojega radim,a radim ga pošteno, hrabro, profesionalno i potpuno argumentirano. Javnost je svjedok, mnogih uvreda koje su mi upućene od političkih lidera. Još uvijek pamte potpisivanje Sporazuma u Prudu i tadašnju press konferenciju kada je Milorad Dodik, na kočijaški način demonstrirao svoju nemoć, rečenicom: **** mi se. Ili prije dva mjeseca, istovremeno sam bila izložena intenetskom nasilju od nekoliko korisnika računa društvenih mreža što je javnost također prepoznala upravo onako kako treba prepoznati - sa zgrožavanjem i osudom. U takvim situacijama, najviše žalim njihove partnerice-jadnice", ispričala je Saračević-Helać.

Za kraj razgovora nam kaže kako je nedavno prisustvovala sjajnom seminaru o pravosuđu i medijima, da je mnogo naučila i da će u narednom periodu prema određenim stvarima se drukčije odnositi.

"Reći majci dva odrasla momka da je takva i takva ili u drugom slučaju da će je sačekati metak, dovoljno govori o tome kakve su to muškarčine i dase. Nikada za ovih 30 godina, niko me nije uplašio, zaustavio niti poremetio, natjerao na nešto ili naredio. Danas sam zrela žena novinarka i doživjela sam vrijeme unutarnjeg mira i jednog balansa meni najvažnije ktitike, a to je moja savjest", ponosno ističe Arijana.

Naglašava kako žena u okviru svoje profesije stalno mora raditi na sebi, hvatati nove ritmove i tokove te da ne treba zaostajati i gubiti nadu.

"Strpljenje i upornost, a uz to i neopterećenost uspjehom su njeni aduti. Vjerujte. Ali prije svega, ona to mora željeti. Osmi mart je dan kada nas muškarci, tretiraju 'sve u jedan', Ja ne volim ništa što je dirigirano i ja se ovaj dan odmorim u svojoj misaonoj samoći. Ako ga slavite, drage dame, budite sebi na prvom mjestu i danas i sutra i zauvijek. Budite neko, pored koje će svi uživati - uvijek mlada i lijepa", poručila je Arijana Saračević-Helać svim damama povodom Dana žena.