Adnan Hozo: Grafičar Počitelja
Adnan Hozo mladi je grafičar iz Sarajeva. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, gdje je trenutno i na postdiplomskom studiju, također iz grafike, u klasi profesora Salema Obralića.
Radiosarajevo.ba: Prije grafike si studirao
historiju umjetnosti, zašto si prestao?
Adnan Hozo: Pa, filozofija i historija umjetnosti su moja druga ljubav, ali slikarstvo
i grafika su mi ipak primarni u životu. Međutim, dva-tri puta sam odbijen na akademiji
i to neko vrijeme sam provodio na Filozofiji i studirao historiju umjetnosti.
Na kraju sam ipak primljen i završio sam akademiju. Možda SE, nakon
magistarskog i, eventualnog, doktorata, opet posvetim historiji umjetnosti.
Radiosarajevo.ba: U svojim grafikama se
uglavnom držiš teme Počitelja. Zašto baš Počitelj?
Hozo: Počitelj sam malo upoznao kroz oca (poznati grafičar Irfan Hozo, op.
a.), a malo kroz svog profesora Salema Obralića. Igrom slučaja i jedan i drugi
dolje često borave, tako da sam ja kroz odlaske dole i kroz skiciranje već na
trećoj godini zavolio Počitelj. To se zadržalo i kroz diplomski i, sada, kroz
magistarski koji je jedna studijska cjelina gdje čovjek može da studira crtež,
neke stare arhitekture i prirodu jednog ambijenta. Kada boravite u Počitelju –
uglavnom čujete tišinu i neki mir i spokoj, koje ja pokušavam da prezentiram
kroz svoje grafike. Što se drugih tema tiče – zasad je Počitelj primaran, bar
što se tiče ovog perioda magistarskog rada, a kasnije ćemo vidjeti. To će
sigurno evoluirati u nekom pravcu, a u kojem – to već ne znam.
Radiosarajevo.ba: Iza sebe imaš dosta
izložbi, možeš li izdvojiti neke značajnije?
Hozo: Možda najbitnija stvar koja mi se desila u posljednjih godinu dana je
Trijenale grafike u Beogradu. Tu sam se predstavio sa tri grafike, od kojih su
dvije sa studija na ALU, a treća sa postdiplomskog. To je bila velika čast za
mene, budući da je u pitanju beogradsko trijenale koje je postojalo i prije
rata, ugasilo se i tek je sada doživjelo svojevrsnu obnovu. Ja sam jedan od
nekih 4-5 umjetnika koji su učestvovali, od oko 260 prijavljenih iz cijelog
svijeta. Imao sam dosta manjih izložbi, ali ovo je definitivno najznačajnija.
Radiosarajevo.ba: Potičeš iz priznate umjetničke
porodice, koliko je to imalo uticaja na tvoj rad?
Hozo:
Velikog uticaja, i to i pozitivnog i negativnog. Ima stvari koje degradiraju,
ali i onih koje potiču. Naprimjer, kada zastanem u radu i vidim svog oca kako
rješava neke stvari – dobijem inspiraciju. S druge strane, živimo u zemlji gdje
ima dosta pakosti i ljubomore što se često odrazi na rad umjetnika. Sve je to
usko povezano i ima dosta uticaja. Naravno, ja imam i dosta olakšica – otac mi
je dao presu te već imam riješen problem grafike, a grafika je jako skupa.
Radiosarajevo.ba: Je li teško biti
grafički umjetnik?
Hozo: Kod nas je to jako teško. Kod nas je slikarstvo brend. Svi znaju šta
je slika, ulje ili akvarel, dok je grafika prilično nepoznata činjenica za naše
ljude i samim tim kada nekome pokažete grafiku – obično misle da je to neka
štampa. Samim tim, to je prilično degradirajuće za umjetnika i ne možete da
postignete željene stvari i probijete se. Mislim da je situacija ovdje
generalno jako teška za sve umjetnike.
Radiosarajevo.ba: Možeš li ukratko objasniti
proces nastanke jedne grafike?
Hozo:
Grafiku prvo moramo razgraničiti da se dijeli na više metoda nastanka, ali i
samog procesa realizacije. Ja se uglavnom bavim hemijskim metodama. Uzimam
bakrenu ili cinčanu ploču i na nju djelujem kiselinama. Uglavnom je to
bakropis, akvatinta, vernimu... Druga metoda je mehanička. To je najstarija
tehnika, kojom su se bavili i Duhrer i Schongauer, gdje se mehanički gravira po
ploči. Nakon narušavanja glatke površine ploče, utrljava se boja i prelazi u
proces štampe, kada se utiskuje stanje koje imamo na metalnu ploču. To bi bio
proces nastanka u kratkim crtama. Grafika je, naravno, jako složena – i u samoj
realizaciji, izvedbi i štampi. I najmanja sitnica može nas koštati čitavog
procesa, za razliku od primjerice slikarstva, gdje umjetnik direktno sve kontroliše.
Na grafiku utiče i sama sobna temperatura, kvalitet i djelovanje kiseline,
nakvašenost i osušenost papira, itd.
Radiosarajevo.ba: Koliko je isplativa?
Hozo: Poprilično. Dokle god imate ploču – niste izgubili grafiku. Možete je
i naknadno štampati i dodatno razvijati, možda uključiti i još jednu ploču, pa
da bude višebojna, itd. Kada naslikate sliku – prodate je i to je to, dok
grafiku možete uvijek iznova štampati. Što se tržišta tiče, već sam rekao da je
poprilično slabo, jer ljudi nisu upućeni u to šta je grafika, misle da je
kompjuterska štampa itd. Međutim, uvijek postoji izvjesni krug ljudi koji su
kolekcionari i cijene takvu vrstu umjetnosti.
Radiosarajevo.ba: Pored grafike, baviš li se još
nekim vidom umjetnosti?
Hozo:
Slikarstvom. Aktivnije i malo uspješnije sam počeo slikati tek prije nekih pola
godine. I grafiku i slikanje nekako povezujem kroz Počitelj kao tematsku
cjelinu. Uglavnom slikam ulje na platnu u malo većim formatima.
Radiosarajevo.ba: Planiraš da otvoriš školu
slikarstva i grafike. O čemu se zapravo radi?
Hozo:
Pa, ovaj atelje koji dijelim sa ocem ima još jednu namjenu pored toga što je
atelje. Naime, trebao bi da posluži i kao škola crtanja, slikanja i grafike.
Znači, za osobe poput studenata i starijih ljudi koji time žele da se bave iz
hobija ili da se pripreme za prijemni ispit na akademiji ili Srednjoj školi
primijenjenih umjetnosti. To je želja mog oca i mene da nekako doprinesemo
kulturnom životu prenoseći znanje koje smo stekli kroz svoj rad. Smatramo da
puno znači kada postoji neka škola crtanja i slikanja, gdje ljudi mogu doći i
informisati se o umjetnosti, upoznati neke stare tehnike, itd. Još uvijek je
sve u fazi planiranja, ali bit će tu i certifikati o završenoj školi, gostujući
profesori, itd. Planiram dovesti i svog prijatelja Romana Sulejmanpašića koji
bi vodio dio vezan za kiparstvo. Ima tu dosta planova, ali još uvijek je daleko
od realizacije.
Radiosarajevo.ba: Šta planiraš u bližoj
budućnosti, nakon što magistriraš?
Hozo:
Bilo je govora o doktoratu na ALU, budući da nas ovaj Bolonjski proces
obavezuje da doktoriramo. Druga solucija je odlazak u inostranstvo na
specijalizaciju ili doktorat. Na umjetničkom planu ostajem pri grafici i
slikarstvu te se, eventualno, jednog dana vratiti i historiji umjetnosti.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.