Adema Pljevljak Krehić, laureatkinja UNSA: Glas kao najvrjedniji instrument

Jedna od laureatkinja nedavno dodijeljene nagrade za akademsko i naučnoistraživačko osoblje Univerziteta u Sarajevu za 2022. godinu je Adema Pljevaljak Krehić, uvažena operna solistica i profesorica na Muzičkoj akademiji u Sarajevu.

Adema Pljevaljak Krehić je ovo priznanje dobila za višegodišnji doprinos umjetnosti, koju je zaslužila kako ličnim angažmanom na sceni, tako i predanim radom sa svojim studentima.

Uloge koje je ostvarila u operama Hasanaginica, Don Carlos, La Bohemme, Prodana nevjesta i mnogim drugim koje su na repertoaru Narodnog pozorišta Sarajevo, uvrstile su Ademu Pljevaljak Krehić među najcjenjenije dramske soprane u regiji. 

U razgovoru za Radiosarajevo.ba, cijenjena umjetnica govori o svom pedagoškom radu koji se ispoljava u učionicama Muzičke akademije u Sarajevu, kao i pjevačkoj karijeri koja se ostvaruje u Operi NPS. 

"S obzirom da je moja aktivnost na Akademiji i u Narodnom pozorištu dosta povezana, studenti imaju prilike vidjeti kako je to u praksi. Mislim da je za svakog studenta muzike, ne mora to biti samo pjevač, zaista privilegija vidjeti i čuti svog profesora na sceni. To je jedna druga dimenzija školovanja i razvoja mladih umjetnika. Lično mogu reći da sam stvorila jednu simbiozu, jer mi posao u pozorištu veoma pomaže u pedagoškom radu i obratno. 

Posebno mi je drago da su mladi pjevači koji su tek svršeni studenti ili još uvijek studiraju, uključeni u neke manje ili srednje uloge u opernim produkcijama. Svi su se divno iskazali i to je dodatni motiv za njih. Puni su optimizma i presretni što rade". 

U zadnje vrijeme, posebno nakon COVID-a, svjedoci smo da je Opera NPS dobila jedan novi zamah. Kako naša sugovornica to doživljava iz perspektive solistice?  

"Novi zamah nam je svima dobro došao. Biti član Opere za nas je poziv a ne posao, a ako se ne bavite duže vremena svojim pozivom, vi zaista patite. Presretni smo da možemo raditi, jer kod mene je situacija da što više radim, ja sam sretnija. Važno mi je da uvijek ima i nešto sljedeće u planu.

Mada moram reći i ovaj put, kao i mnogo puta do sada - broj solista kojima raspolaže Opera NPS je minimalan, u odnosu na kuže u regiji je znaemariv. Mi imamo manje solista nego što kuće u regiji imaju prvaka. Beskrajno sam ponosna na ovako mali ansambl koji iznosi tako teške naslove i različitu lepezu repertoara, od verizma pa do opereta. To nije nimalo jednostavno za jedan osjetljiv vokalni instrument kji se stalno mora prilagođavati, mijenjati fahove i repertoare.

Ponosna sam, što takođe stalno ističem, i na našu pjevačku školu koja nam je dala zanat u ruke. Nas skoro osamdeset posto potiče iz klase Paše Gackić i nevjerovatna činjenica da ovako mali operni ansambl nosi toliki repertoar ima veze i s kvalitetnom pjevačkom školom", ističe Adema Pljevljak Krehić. 

Nas kao publiku veoma raduje činjenica da se velike opere obnavljaju i vraćaju na sarajevsku scenu. Nedavno smo imali priliku ponovo gledati Hasanaginicu. Koliko napora iziskuje obnavljanje repertoara nakon što više mjeseci ili preko godinu dana neki naslov nije izveden, pitamo našu sugovornicu.  

"Zahtijeva to intenzivne probe, ali za nas je jako važno vraćati naslove na repertoar. Velika je šteta kada se to ne bi radilo, jer kad se sprema nova opera, kad radite na novoj produkciji, u to se ulažu ogromni napori mnogo sudionika. Naslovi u koje se uložilo toliko energije, vremena i sredstava trebaju da žive, a i publika to zaslužuje". 

Kao solisticu s velikim iskustvom koja je u dva navrata obnašala i dužnost direktorice opere, pitali smo našu sugovornicu kako procjenjuje trenutnu repertoarsku ponudu Opere NPS, u poređenju s drugim opernim kućama. 

"Imamo razloga da budemo ponosni. Ako pogledate naslove od rata naovamo, to su veliki naslovi, koje mi izvodimo podkapacitirani. Samo u zadnjih nekoliko godina smo s relatovno mladim kadrom uradili i Boeme, i Don Carla, Don Giovannija... S druge strane imamo i ležernije naslove poput Male Floramye, a uskoro nam stiže i savremena opera. Ono što meni nedostaje je samo broj izvedbi koji ne možemo priuštiti zbog uslova u kojima radimo i činjenice da nemamo svoj orkestar. Ali naši kapaciteti su maksimalno iskorišteni". 

Ademu Pljevaljak Krehić nedavno smo gledali i u naslovnoj uloz Marženke, u sada već hit predstavi Prodana nevjesta. Kakva je to uloga?

"Kao i svaka druga naslovna, velika uloga, i ova postavlja velike tehničke prepreke pred svakog soprana. U mojoj fazi karijere, nakon dvadeset godina na sceni, dodatni izazov može predstavljati i tumačenje uloge koja je po godinama mlađa od interpretatora. U operi je specifično, jer se podjele obično ne rade prema godinama ili fizikusu, nego isključivo prema vrsti glasa. Svojom vrstom glasa, na sceni moram dočarati lik, a svoju ličnost prilagoditi toj osobi. Mogu reći da sam zaista u muzičkom pogledu uživala pjevati Marženku", otkriva umjetnica. 

Za kraj razgovora ostavili smo i jedno laičko pitanje koje se često postavlja, a vezano je uz vokalnu pedagogiju - kako neko ko posjeduje visoki ženski glas, može podučavati muške glasove i obratno?

"Naš organizam je živi instrument i funkcioniše po sličnim principima ljudskog tijela. Važno je da posjedujete znanje i dobro poznajete svoj posao, da za svakog studenta detektujete specifičnosti. Na taj način određujete u kojem smjeru treba raditi sa svakim pojedinačno. Čak i ako imate tri soprana, one nemaju isti specifikum i svakoj od njih različito pristupamo. Isto kao što različito pristupam svakoj osobi, tako je i sa studentima. A naš vokalni instrument radi po istom principu", pojašnjava uvažena muzička pedagoginja i operna solistica Adema Pljevljak Krehić.  

Na kraju, saznajemo i njen novi profesionalni plan - u pripremi je Puccinijeva Tosca. Bit će to, zasigurno, još jedna uloga za pamćenje.