Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine: Čuvar prošlosti i identiteta naše domovine

Kada je 1. februara 1888. godine osnovan Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Austro-Ugarska je željela pokazati da ova zemlja ima dugu i slojevitu historiju vrijednu istraživanja i predstavljanja. Danas, više od 135 godina kasnije, ova institucija je mnogo više od zdanja sa eksponatima, ona je svjedok opstanka, borbe i kulturnog bogatstva BiH.

Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine nije samo mjesto u kojem se čuvaju eksponati. On je dokaz da ova zemlja ima duboke korijene, bogatu prošlost i snažan identitet.

Njegova priča, od osnivanja 1888. do današnje borbe za opstanak, pokazuje koliko je kultura važna za opstanak jednog društva. Kako kustosi često kažu "Ko izgubi muzej, gubi prošlost. A ko izgubi prošlost, gubi budućnost".

Prve godine svog postojanja muzej je radio u zgradi pored Sarajevske katedrale, a tek 1913. godine uselio je u današnji kompleks na Marijin Dvoru, jedno od najljepših austrougarskih arhitektonskih djela u Bosni i Hercegovini.

Projektovao ga je čuveni arhitekta Karlo Paržik, a zgrada se sastoji od četiri simetrična paviljona povezana botaničkim vrtom. Neorenesansni stil i monumentalnost zdanja najbolje odražavaju ambiciju tadašnje vlasti da Sarajevo dobije reprezentativnu kulturnu instituciju.

Neolitik, srednji vijek i Kotromanići

Najstariji eksponati u muzeju potiču iz neolitskog doba. Posebno je poznata Butmirska kultura, otkrivena krajem 19. stoljeća kod Sarajeva. Njena bogato ukrašena keramika i figurine žena ubrajaju se među najvažnije arheološke nalaze u regionu.

Kroz stalne postavke moguće je pratiti razvoj zajednica od prahistorije, preko antičkog perioda, do srednjeg vijeka. Upravo tu se nalaze i eksponati iz vremena bosanskih banova i kraljeva Kotromanića, uključujući nakit, oružje i predmete dvorskog života.

Posebno mjesto zauzimaju stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici, danas upisani na UNESCO listu svjetske baštine.

Sarajevska Hagada: Dragulj muzeja

Najvredniji eksponat Zemaljskog muzeja je Sarajevska Hagada (haggadah na hebrejskom priča). Rukopis nastao u Španiji u 14. stoljeću, na tlo Bosne i Hercegovine Hagadu su donijeli Jevreji Sefardi. Sa bogato oslikanim prizorima i molitvama, Hagada se smatra jednim od najvažnijih djela jevrejske kulturne baštine u svijetu.

Sudbina ove knjige bila je dramatična. Skrivana je i spašavana tokom Drugog svjetskog rata kada je spašena uz veliku dozu tajnovitosti, kustos i istaknuti intelektualac i historičar islamske kulture Derviš Korkut (1888–1969) rizikujući život ju je premjestio van grada i sakrio. A potom i tokom opsade Sarajeva devedesetih je čuvana i sakrivana od granatiranja i krađe. Danas je simbol opstanka i zajedničke brige različitih zajednica za očuvanje kulturnog naslijeđa.

Ratne godine i spašavanje naslijeđa

Tokom opsade Sarajeva (1992–1995) Zemaljski muzej se nalazio na liniji fronta. Granatiran i oštećen, bio je u stalnoj opasnosti od uništenja. Zaposlenici muzeja, često bez struje i grijanja, rizikovali su živote kako bi sačuvali eksponate. Zahvaljujući njihovoj hrabrosti, najveća blaga muzeja preživjela su rat.

Poslijeratni problemi i zatvaranje

Nakon rata, muzej je doživio paradoks. Iako je sačuvao blago tokom opsade, u miru je zapao u finansijsku i pravnu krizu. Godinama nije bilo jasno ko je nadležan za finansiranje, država, entiteti ili kanton.

2012. muzej je zatvoren zbog nedostatka novca, a vrata posjetiocima ponovo je otvorio tek 2015. godine, zahvaljujući kampanjama građana, podršci kulturnih radnika, a posebno međunarodnih organizacija.

Zemaljski muzej danas posjeduje više od 4 miliona eksponata, od arheologije i etnologije do prirodnih nauka. Posljednjih godina obnovljene su stalne postavke prahistorije i srednjeg vijeka, a botanički vrt, u kojem raste više od 2.000 biljnih vrsta, ponovo privlači posjetioce.

Ipak, borba za finansijsku stabilnost i dalje traje. Uprkos tome, muzej je i dalje najvažnija kulturna institucija BiH i nezaobilazna destinacija za sve koji žele razumjeti slojevitu historiju ove zemlje.