Veliki, VELIKI Paco

Paco de Lucia, arhivska fotografija, foto Dragan Tasić

Početak turneje pod nazivom "Paco de Lucia and band live on Tour 2010" lociran je upravo u glavni grad BiH. Iako je ovaj koncert terminski koincidirao sa velikim događajem "Zajedno za život", ulaznice za nastup Paca de Lucie po ne baš prihvatljivoj cijeni od 60 i 70 KM bile su rasprodate nekoliko dana ranije.

Zašto je Paco de Lucia među najutjecajnijim gitaristima svih vremena? Zato što je tradiciju flamenka (muzike i plesa španskih cigana) na velika vrata uveo u koncertne dvorane i domove slušatelja širom planete. Kao kompozitor, de Lucia je unaprijedio flamenko, približio ga jazzu, dao mu dašak "razboritosti" i time stvorio stil Noevo flamenco. Kao gitarista, a napose kao izvođač koji je snimio mnoštvo nosača zvuka, de Luciin utjecaj na generacije mladih gitarista je ogroman. Dostići njegov stil, "skinuti" njegov pasaž, odsvirati njegovu kompoziciju - cilj je mnogih.

Takvih je i u Sarajevu (prijeratnoj prijestolnici klasične gitare u bivšoj Jugoslaviji) bilo na stotine. Ne čudi stoga da je ovog 6. februara dvorana BKC-a bila je dupke puna. Među publikom brojni sarajevski gitaristi, takođe i veliki broj Španaca sarajevske adrese koji su sobom ponijeli zastave svoje države, no najzanimljiviji lik je svakako gospodin koji je sobom ponio dvije stare LP ploče de Lucie - možda u nadi da bi mogao dobiti autogram ili pak samo zbog simbolike.

Prvi komad koji je Paco odsvirao sam na sceni (koja je, potpuno nepotrebno, bila ukrašena omanjom šumom palmi u saksijama) prikazao je kako to zvuči flamenko gitara solo. Radilo se solo fantaziji fragmentarne strukture koja je bila nešto kao uvod u tonalni sklop kojim će se koncert nastaviti, te uvod u elemente flamenko tehnike sviranja (akcentirani ritam, rasquado potezi desne ruke, tremollo, arpeggia, brzi pasaži u lijevoj ruci...)

Nakon ove bravure Pacu se pridružuju trojica pjevača i "pljaskača". Za one koji ne znaju - bitan činilac flamenka je i posebna tehnika pljeskanja dlanovima koja potencira nepravilni ritam i generalno, podgrijava atmosferu. Pljeskanje je obično prepušteno pjevačima, plesačima, ali i svima onima koji slušaju i u stanju su pohvatati sve sinkope i akcente. Druga kompozicija izvedena na koncertu prikazala nam je kako to zvuči root flamenko - bez upotrebe bilo kojeg drugog instrumenta osim gitare, glasa i dlanova.

Na trećoj kompoziciji ekipa na sceni se kompletira - pred nama je Noevo flamenco, karakteristična mješavina klasičnog flamenka i jazza. Uz Paca i trojicu pjevača/pljeskača, na  sceni su još jedan gitarista na španskoj gitari, basista na električnom basu, perkusionista te gospodin koji svira usnu harmoniku te povremeno na klavijaturama raširi pokoji "tepih" (harmonijsku podlogu).  Ono što slušamo nije nimalo komercijalno, nimalo "Gipsy kingsovski". Izvedbe odišu razrađenim jazzovskim harmonijama, kompliciranim ritmovima, bravuroznim solima, silnom energijom i nepatvorenim emocijama koje su svojim poderanim toplim glasovima iskazali pjevači.

Važno je istaći da, iako je imao sve preduvjete da se od njega napravi spektakl, ovaj koncert ni po čemu nije igrao na "akrobatsku" kartu. Mada su svi muzičari ponaosob virtuozi, niko nije imao namjeru da ostanemo zabezeknuti "najbržom rukom andaluzije". Naprotiv, radilo se o umjetnosti. Bila je to muzika koja je u sebi spajala četiri bitna stilska elementa - prokomponiranost (odnosno "nestrofičnost") koja je tipična za klasičnu muziku, jazzovski princip improvizacije i harmonizacije, rockersku energiju, i čežnju - onu kakvu je imamo i kod nas, u sevdahu.

A kada je treći među vokalistima/pljeskačima (onaj koji se najviše vrpoljio na svojoj stolici i nije imao mira u nogama ni sekunde) negdje na sred predzadnje kompozicije ustao sa svog mjesta i u elegantnim potezima dospio do podijuma, ženskom dijelu publike oteo se uzdah. Gospodin Farruco je prototip modernog flamenko plesača - dugokos, crn i vitak, u savršeno pripijenom crnom odijelu, bijeloj košulji i kravati, pogleda koji strijelja u srce, pokreta koji prate svaku notu. Njegove čizme sa visokom petom služe kao perkusionistički instrument. One fantastičnom brzinom forsiraju ritmičke akcente na mjestima kada to najmanje očekujemo. Dok Farrukovo tijelo pleše jedno, njegove čizme sviraju deseto, a sve je ipak na svom mjestu.

Ovacije iz publike bile su razlog za bis - a taj je, na oduševljenje svih onih fanova kojima je Paco de Lucia činio i jedan djelić mladosti, njegov najpoznatiji standard Entre das aguas - Najsvjetliji primjer "rumba flamenka".

Osim Paca de Lucie, na sceni su nastupili Niño Josele (gitara), Antonio Serrano (usna harmonika i klavijature), Alain Perez (bas) i Piranha (perkusije), vokalisti Cristo Heredia i David de Jacoba, te plesač Farruco.

Nakon koncerta u Sarajevu, slijede koncerti u Splitu (8. februar), Rijeci (10. februar), Zagrebu (14. februar), te Ljubljani (15. februar).

Vezano: Slušajte i gledajte: Paco de Lucia

vesna, radiosarajevo.ba