Velija Hasanbegović i 'Potočarske sjene': Pogledajte fotografiju na zgradi Narodnog pozorišta

Narodno pozorište Sarajevo povodom obilježavanja Međunarodnog dana sjećanja na genocid u Srebrenici, u četvrtak 11. jula 2024. godine priredit će instalaciju autorskog rada Velije Hasanbegovića i poemu u interpretaciji Emine Muftić.

Fotografija bosanskohercegovačkog fotografa iz ciklusa Potočarske sjene prikazuje bol i patnju kroz koju je prošao i još uvijek prolazi narod Podrinja i nakon preživljenog genocida.

Velija Hasanbegović za portal Radiosarajevo.ba otkriva kako je nastala fotografija koju danas možete vidjeti na zgradi Narodnog pozorišta Sarajevo.

"U četvrtak, 27. juna krenuo sam iz Sarajeva u Potočare da uradim neke priče, bilo je lijepo jutro, sunčano s naznakama da su mogući pljuskovi i kiša. Ponesem sa sobom kabanicu koju sam dobio od vatrogasaca iz Kozarca i volim je nositi da ih nekako izreklamiram.

Naime, njihovo vatrogasno društvo je oformljeno 1892. godine, 1992. su se pripremali da obilježe stotu godišnjicu vatrogasnog društva i nažalost desio se rat i to sve što su prošli. Kad smo već kod toga, da ispričam i ovo, kad su se vratili prvi povratnici, među njima i vatrogasci, prvo su oformili Dobrovoljno vatrogasno društvo.

Dakle, tu kabanicu nosim sa sobom. Po dolasku u Potočare vidim da se vrijeme mijenja, ušao sam u salu, počela je kiša. Najedanput sam dobio tu neku atmosferu kojoj se nisam nadao da će biti fotografisana, taj pljusak i kiša, ti mezari i nišani čiji je kamen već dobio tu patinu", kaže fotograf.

Naš sagovornik dodaje da je odlučio uzeti aparat i izaći vani.

"U glavi mi je bilo šta ako pokisne aparat, šta ako stane, nek` stane, šta god da bude, ti ljudi koji dolje leže zaslužuju više od jednog pokislog fotoaparata i fotografa. Šetao sam kroz mezarje, bilo je prazno, naravno nije bilo ljudi i dobio sam tu atmosferu, inspiraciju za rad tuge, dramatizacije, tegobe, težine tog mjesta gdje dolazim 15-tak godina i uvijek imam isti problem kad dođem.

Mislim da sam to nekako prevazišao, da sam prebolio, ali ne... Svaki put kad dođem iznova imam tu težinu i taj osjećaj neke tuge, ne znam k'o planina, k'o Treskavica da mi leži na grudima, tako da uzmi aparat, ono što si došao da radiš, snimaj, fotografiši, zabilježi da ostane.

Na zgradi Narodnog pozorišta bit će postavljena jedna fotografija iz tog ciklusa, dimenzija 6x3 metra. Fotografije će ući u moj ciklus Potočarske sjene, zadnjih 15-tak godina odlazim u Potočare i nadopunjavam taj ciklus", veli fotograf.

Velija Hasanbegović je kao šesnaestogodišnjak zajedno sa bratom i ocem preživio strijeljanje na obali jezera Perućac. Kroz crno-bijele fotografije čuva sjećanje na ratne zločine u Bosni i Hercegovini (Potočarske sjene, I moja bijela traka, Drina / Jezero perućac...). Objašnjava nam kako se odlučio baviti ratnom i poratnom tematikom.

"Imao sam teški ratni put. S druge strane, imam tu sreću da se bavim fotografijom i da živim od iste. Osim Potočara, tu su i Višegrad i Prijedor, jednostavno su me vukle te neke priče koje sam htio da ovjekovječim da ne ostanu nezabilježene.

Naravno tu su i moje kolege, pogotovo neke starije kolege koje su to jako dobro propratile u svojim pričama: Almin Zrno, Tarik Samarah, Damir Šagolj, Fuad Fočo, rahmetli Hidajet Delić Degi, pokojni Danilo Krstanović, Ahmet Bajrić Blicko, Amel Emrić, Zijah Gafić i Fehim Demir... Jedna plejada naših fotografa koji su jako dobro uradili Srebrenicu.

Imao sam potrebu da i ja dam neku svoju stranu, svi oni su radili priče sa svojim potpisom, tako sam pronašao neki svoj ugao, odlučio sam da to radim i prije 15-tak godina krenuo u tu priču", priča fotograf.

Naš sagovornik ističe da fotograf koji radi priču s ratnom i poratnom tematikom prolazi kroz tri faze.

"Prva je faza kad fotografiše, onda se vratiš s terena, prebaciš materijal pa ga pregledaš, zatim dolazi druga faza gdje gledaš tu emociju, atmosferu, sve što si snimio i onda dolazi treća, najgora faza - odabir fotografija, kako odabrati i ispričati kroz jednu ili kroz par fotografija tu težinu, golgotu Srebrenice i srebreničke priče i kad se to sve završi onda dolazi slom... proživljamo to sve ponovo kroz sebe.

Na kraju, kad vidimo fotografiju ne znamo kroz šta je prošao fotograf, a, on je prošao upravo kroz navedene faze. Nije jednostavno sebi dati za pravo da kažeš 'e, to je ta fotografija', a, možda je bila još neka bolja, uvijek ima nešto bolje od boljeg, ali nekako uvijek gledam da na neki dostojanstven način ispričam priču o Potočarima i Srebrenici", zaključuje Velija Hasanbegović za portal Radiosarajevo.ba.

Ispred Narodnog pozorišta Sarajevo u 21.00 sat večeras, Emina Muftić čitat će Pjesmu o Srebrenici autora Abdulaha Sidrana.

Glumica podsjeća da nas je u ovoj godini, nažalost, napustio Pjesnik, a njegovom pjesmom Srebrenica, odat će počast žrtvovanom gradu i srebreničkim žrtvama.

Dodaje da je naše živote obilježila Srebrenica, a jedan od književnika i pjesnika čiji su svijest i srce bili uz ovaj grad je i Abdulah Sidran.