Sarajevska filharmonija, Rudenko i Lajovic: Veličanstvena interpretacija velikana

Dirigent  i solista  koji su sinoć nastupili uz Sarajevsku filharmoniju pripadaju visokom rangu međunarodno uvaženih muzičkih umjetnika koji koncertiraju  i doživaljvaju ovacije širom svijeta. Bio je to jedan od onih događaja kada se koncertna publika u Sarajevu osjetila istinski privilegorano i zadovoljno. Vrhunski nastup koji su nam priredili maestro Uroš Lajovic i ruski pijanista Vadim Rudenko ostat će dugo zapamćen.  

Sveukupni dojam uveličao je i repertoar, s obzirom na to da su za ovu večer odabrana dva genijalna djela muzičkih velikana: Šesta "Pastoralna" simfonija Ludviga van Beethovena i Koncert za klavir i orkestar br. 1  Petra Iljiča Čajkovskog. 

Još od prvog takta "Pastoralne" shvatili smo da je Uroš Lajovic dirigent koji je u stanju iz orkestra u datim okolnostima izvući "maksimum maksimuma". Iako brojčano limitirana (posljedica loših kulturnih politika u Kantonu Sarajevo), Sarajevska filharmonija je zvučala jako dobro, sa punom i izbalansiranom paletom zvučnih boja. Lajovic nam je prikazao široki raspon dinamičkog nijansiranja, što je za čuvenu Beethovenovu simfoniju od ključne važnosti. Svjedočili smo uigranoj sekciji drvenih duvača i istaknutoj ljepoti tona dubokih gudačkih instrumenata. Maestro se vješto poigravao sa različitim tempima, kao da je orkestar jedan instrument u njegovim rukama. Bio je to uzvišeni Beethoven izveden na način da zaboravite na sve ovozemaljske brige i predivan čin obilježavanja 250. godišnjice rođenja ovog muzičkog genija. 

U drugom dijelu koncerta doživjeli smo eksplicitnu manifestaciju ruske pijanistsičke škole - Vadim Rudenko je jedan od njenih istaknutih eksponenata u što smo se uvjerili kroz njegovu izvedbu poznatog Koncerta u b-molu  sunarodnjaka Čajkovskog. Svojim dubokim potezima Rudenko je u stanju proizvesti zvuk grandioznih razmjera, čiji je jedini limit tehnička potrošenost godinama korišenog sarajevskog Steinway klavira, najboljeg kojeg imamo.  Rudenkova interpretacija je virtuozna i tehnički precizna, sa vještim poigravanjem frazama i korištenjem arpeggia, vrtoglavim pasažima  i volumenom kojim kao da se "nadmetao" s orkestrom.  Lajovic je to znao vješto iskoristiti na oduševljenje publike i zadovoljstvo izvođača.

Sarajevska koncertna publika bila je, takođe, na visokom nivou - koncert je protekao u svečanoj tišini punoj poštovanja prema umjetnicima, bez kašljanja, došaptavanja i nepotrebnih aplauza između stavova, ali s izljevom opravdanog oduševljenja na kraju, uz desetomoinutni iskreni aplauz.  

I bis kojeg nam je podario gost iz Rusije potiče iz bogatog opusa Čajkovskog - ljupki  Ples šećerne vile iz baleta Krcko orašar, kojim je Rudenko prikazao i nešto drugačiji senzibilitet, s jednako vrhunskim  rezultatom.