Razgovor o predstavama iz Hrvatske i Argentine

Magic evening predstava je koja će biti igrana večeras na sceni Sarajevskog ratnog teatra.

U ovoj predstavi srećemo se s dva obična para u jednoj običnoj večeri. S puno razgovora o svemu i ničemu. O politici, umjetnosti, krizama, krstovima, promašenim ljubavima i Vivaldiju. O vremenu u kojem je sve dozvoljeno, u kojem kriteriji ne postoje, ali postoje oni koji ih uporno postavljaju.

Rediteljica Anica Tomić rekla je da je ovo predstava koja nije htjela biti pretenciozna, da je to priča o generaciji „koja se u  sve razumije“, koja živi u mirnodopskom vremenu a kojoj jedan  banalan, slučajan događaj prekida magičnu večer i zbog koje si postavljaju pitanja o strahu.

Tomić je rekla da su kritičari za ovu predstavu napisali da je komedija s elementima horora.

Dramaturginja Jelena Kovačić  govorila je o tekstu navodeći da je on između sreće i osjećaja koji dolazi sa strahom i pitanjem kuda nas strah može odvesti.

Glumica Nataša Kopeč kazala je da likovi u ovoj predstavi djeluju nesimpatično, ali i prepoznatljivo.

To su likovi koji su nedovoljno ostvareni, koji misle da zaslužuju više, bolje. Oni su u nesrazmjeru između ambicija i mogućnosti. A strah iz izbacuje iz tračnica rutine.

Na sceni SARTR-a u ponedjeljak je odigrana predstava Sjećati se 30 godina da bi se živjelo 65 minuta u produkciji Recordar para vivir.

Ideja, režija i izvedba su djelo Marine Otero.

Okruživši se uspomenama iz svoje prošlosti, Marina Otero u ovoj predstavi prikazuje svoja sjećanja kao "sliku stvarnog života".

" Sam proces  rada trajao je mnogo  godina, a da nisam znala da li se radi o djelu ili o ničemu ili o nečemu vezano samo za mene", kazala je Otero dodavši da je na kraju tog istraživanja  nastala predstava.

Predstava za koju je ona kazala da je „radila  zbog sebe a ne zbog publike, ali koja se vremenom približavala publici".