Publika na nogama aplaudirala predstavi 'Sveto S': Događaj koji je konfrontirao Lauševića i Šešelja

Događaj koji je označio razjedinjavanje kulturne javnosti bivše Jugoslavije zbio se u maju 1990, u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u Beogradu. 

Glumci Zeničkog narodnog pozorišta tada su, dan nakon ogromnog uspjeha na Sterijinom pozorju u Novom Sadu, u Beogradu pokušali izvesti nagrađivanu predstavu Sveti Sava, na tekst Siniše Kovačevića u režiji Vladimira Milčina. 

Naslovnu ulogu Svetog Save nosio je glumac Žarko Laušević. 

No već na prve replike, mali dio publike sa balkona počeo je da pjeva i skandira protiv predstave, brutalno ometajući glumce. Pljuštale su prijetnje i povici kako ovaj komad vrijeđa srpske svetinje. Među podstrekačima nereda tada je  bio Vojislav Šešelj. 

Ostatak publike bio je u šoku. Laušević je kasnije u svojoj knjizi napisao kako uspaljene “borce za čistotu srpstva” nije smirilo ni obraćanje Aleksandra Berčeka i Branka Cvejića, koji su izlazili na scenu i podsjećali na neka druga vremena kada su predstave zabranjivane. Milena Dravić pokušavala je smiriti razularene demonstrante, braneći umjetničku slobodu, dok je intendantkinja JDP Borka Pavičević ustala iz prvog reda, okrenula se prema balkonu i glasno im poručila da će “oni biti odgovorni za konc-logore”.

Sveto S analizira događaj s historijske distance

Dvadeset i pet godina nakon ovog događaja, iza kojeg je uslijedila tragedija regionalnih razmjera, mostarska redateljica Tanja Miletić Oručević ponovo tematizira incident kroz svoju predstavu 'Sveto S ili Kako je arhivirana predstava Sveti Sava'. 

U produkciji Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, u izvedbi sjajne glumačke ekipe u kojoj se nalaze i dva člana nekadašnje postave Svetog Save, ova predstava gostovala je sinoć na daskama Narodnog pozorišta u Sarajevu i nagrađena dugotrajnim aplauzom. 

Prolazeći kroz arhivirane članke o događaju, kroz metodu dokumentarnog teatra, Miletić Oručević vješto kontekstualizira vrijeme rađanja fašizma i varnice zla koje je napredna javnost Beograda tada pokušavala ali nije uspijevala ugasiti.   

"25 godina kasnije, Žarko Laušević i Vojislav Šešelj su na Slobodi. Prvi je ubio dva mladića, drugi je, kažu - nevin. Prvi se Stidljivo i nesigurno vraća glumi, drugi bahato i nadmeno priča o "Snovima" od kojih ne odustaje. Utješno je da postoji Borka Pavičević... i ova predstava o predstavi", napisao je nakon sinoćnjeg igranja dramski pisac  Almir Imširević, zaključujući: "Kod nas su heroji na jedan dan, a luđaci traju decenijama. Iskrene čestitke ansamblu predstave koji me natjerao da opet, bar na trenutak, pomislim da ima Smisla. (Sutra ću, vjerujem, ponovo biti ljut, ogorčen, razočaran, izgubljen, uplašen, tužan...ali, neizmjerno zahvalan za - večeras. Čak i kišu ste izrežirali. Hvala vam od S)". 

O sinoćnjoj predstavi Sveto S, Halid Kuburović, hroničar kulturnih dešavanja, piše: 

"Velika noć teatra ili Predstava istinskog i moćnog pozorišta". 

Osim autorici predstave Tanji MIletić Oručević, čestitke idu i Bosanskom narodnom pozorištu Zenica na institucionalnoj spremnosti da jednu ovakvu temu izvuče ispod tepiha i stavi na repertoar. 

Posebne pohvale glumicama i glumcima koji su,, sa mnogo energije i vještine,  iznijeli ovaj glumački i emotivno zahtijevan komad: 

Saša Handžić, Snežana Vidović, Lana Zablocki, Sabina Kulenović, Ermina nikšić Kurevija, Anđela Ilić, Nusmir Muharemović, Zlatan Školjić, Ištvan Gabor, i Miroljub MIjatović. 

Vesna Andree Zaimović, Radiosarajevo.ba