Prva ljubav zaborava nema: Zijah Sokolović promovirao knjigu "CABAres, CABArei"

Zijah A. Sokolović, glumac, reditelj, autor, prvi put susreo se sa “daskama koje život znače” u prvom Dječijem pozorištu, koje je bilo smješteno u Javnoj ustanovi Centar kulture i mladih Općine Centar Sarajevo daleke...

Da prva ljubav nema zaborava, govori nam i promocija knjige CABAres, CABArei koju je Zijah promovirao danas u Fotogaleriji Jelićeva.

Zijah A. Sokolović vjeruje da je on samo jedan običan čovjek koji nastavlja tajnu glume kojom su se bavili milioni ljudi prije njega. Godinama je, iz predstave u predstavu, gradio istinsku obavezu prema tim dragim ljudima da tajnu o glumačkom pozivu prenosi dalje kroz vrijeme i prostor. Igrao je predstave i tužan i bolestan i umoran i odmoran i gladan, samo da dobije odgovor na pitanje čime se on to bavi. Daske koje život znače za njega su još jedino mjesto gdje iluzija ne može propasti.

Zijah Sokolović, okovan daskama koje život znače: Moja uloga je da imam ulogu

Glumac, reditelj i autor Zijah A. Sokolović obilježava nizom programa 50 godina profesionalnog glumačkog rada. Poseban program je u Sarajevu gdje je sve počelo, u novembru 1968. godine kad je odigrao prvu profesionalnu glumačku ulogu. U okviru proslave jubileja bit će predstave, izložba, te poseban performans u Sarajevu.

U moru tekstova autora koji govore o njegovom stvaralaštvu, izdvajamo sljedeće:

"'CABAres, CABArei' govori o dezorijentiranosti modernog čovjeka koji je izgubio ideale i uopće vjeru u njih, a nije u stanju postati žilavi 'mediokritet' koji, slijedeći samo goli nagon samoodržanja, uvijek odnosi pobjedu nad bilo kakvim duhovnim vrijednostima i intelektom."

(R. P.) 30.3.1998. NAŠI DANI, Sarajevo BiH

"Međutim, ovdje te verbalne gadarije gotovo stječu, s oproštenjem, filozofski kontekst, nedvosmisleno pokazujući tko smo i što smo u našoj današnjici dekoriranoj pomrčinom sve nepristojnijeg sunca. A najbitnijim se pokazuje autorov komentar na račun sveopće životne bezrazložnosti i komentar prema kojemu je, recimo, Sartreova "Mučnina" običan dječji vrtić. Cjelokupna povijest i sadašnjost čovječanstva, odnosno životinjstva, sastavljena  od besmislica – užasnih ratova, mržnji, nasilja, zla i gluposti, spajaju se sa intimama pojedinaca, s detljima bračnog i obiteljskog života, s pojedinostima ljubavi  i općih međuodnosa."

Anatolij Kudrjavcev 10.8.1999 SLOBODNA DALMACIJA, Split, Hrvatska

"Nije slučajno da o prljavoj svakodnevici Zijah priča brzometno, ali sa izrazitom i promjenljivom mimikom i glasovnim modulacijama, a kada baca sve te muke na viši plan i razmišlja o životu, onda usporava kao obični čovek koji svojom mukom prerasta u neku vrstu mudraca, malog, ali ipak mudraca."

Jovan Ćirilov, 12.10.2002, BLIC, Beograd, Srbija