Profesor sa CERN-a o svemiru, bozonu, crnim rupama...
Radiosarajevo.ba
U srijedu je u Francuskoj međunarodnoj školi u Sarajevu održan kružok Le Cercle Rimbaud, u kojem su učestvovali eminentni naučnici iz CERN-a, koji su govorili o dostignućima iz svijeta fizike, a naročito o Higgsovom bozonu.
Hrvatski profesor Daniel Denegri govorio je o CERN-u, crnoj materiji, tamnoj energiji i velikom prasku. Profesor Ludwik Dobrzynski objašnjavao je Higgsov bozon, a profesorica Vanina Ruhlmann-Kleider svemir i njegovo širenje.
Organizator kružoka Slobodanka Lizdek izjavila je za naš portal da se ovakva okupljanja dešavaju svakih mjesec dana, a u njima se obrađuju interesantne teme iz znanosti, umjetnosti, književnosti, filozofije...
"Današnje predavanje je bilo u organizaciji kružoka Rimbaud koji postoji od 2005. godine. Punih osam godina okupljaju sve frankofone i frankofile iz BiH, ali imaju i druge frankofone i frankofile iz drugih gradova. Okupljaju se jednom mjesečno ili jednom u dva mjeseca u nastojima da svaki put imaju najinteresantnije teme iz znanosti, umjetnosti, književnosti, filozofije, itd. Saradnja sa naučnicima iz CERN-a i eminentnim doktorima fizike traje već tri godine i počeo je kada je LHC tek trebao da krene u svoj eksperiment, tako da su oni to ovdje najavili. Prošle godine su takođe govorili o svim postignutim rezultatima do tada, a ovaj put su došli sa malo više informacija i nadamo se da će se to nastaviti."
Portal Radiosarajevo.ba razgovarao je sa direktorom za istraživanja u Centru za nacionalna naučna istraživanja (CNRS), profesorom Danielom Denegrijem koji je za čitaoce našeg portala govorio o CERN-u, Higgsovom bozonu, tamnoj energiji i mnogim zanimljivim temama iz svijeta fizike.
O školi fizike
„Ovo je već četvrta godina da se ta škola održava. Mi smo Splićani svaki dan na televiziji gledali šta se događa u Sarajevu. Odmah nakon kraja opsade 1996. sa jednim drugim francuskim kolegom organizovali smo malu znanstvenu konferenciju u Sarajevu, ideja je bila da ljude iz vana dovedemo u grad da znanstvenici znaju da nisu zaboravljeni od kolega izvana. Prije par godina, pošto sam ja ovdje služio vojni rok, s kolegama sam pričao da li se može u Sarajevu nešto organizovati jer je ta zemlja sjecište tri velika naroda i religije. Održali smo jedno predavanje i bilo je puno mladih ljudi. Onda smo se zapitali ako ima toliko mladih ljudi zašto ne bi jednom godišnje uz pomoć francuske vlade, CERN-a, Sarajeva i Splita, organizovali školu fizike koja bi trajala sedmicu dana.
Mi smo školu adaptirali nivou ljudi koji dolaze. Ove godine zahtijevamo da imaju diplomu iz fizike. Mi u Sarajevu imamo studente koji su došli iz Beograda, Sarajeva, Splita, Zagreba, Tirane, Turske, Bugarske i ima ih oko 35. Profesor Iija Doršner je okosnica svega toga i on je lokalni organizator, a mi smo vanjski stimulaitivni element. Fizika je racionalna znanost i takvi ljudi bi trebali imati prijateljske i znanstvene odnose jedni među drugima.“
Put do CERN-a
„Ja sam rođen u Splitu, išao u gimnaziju, Prirodnomatematički fakultet u Zagrebu, poslije sam išao na doktorat u SAD i nakon toga proveo dvije godine na postdoktorskom radu, a onda sam se vratio u Europu. Tada sam kao Jugosloven došao tražiti posao u Europi. Francuzi su mi nakon par godina ponudili stalno mjesto i ja sam od '76. stalno zaposlen, a '86. Francuska me je poslala raditi u CERN-u i ja od '89. radim na projektu LHC-a.“
Radni dan u CERN-u
„U doba kad sam bio mlađi radio sam 14 – 15 sati na dan. Bilo je mnogo posla i mnogo za naučiti. Bila je kompetitivna sredina. Sad u ovim godinama mogu si dozvoliti da radim 8 – 12 na dan, ili radim sa studentima koje treba savjetovati. Idem na predavanja kolega i studenata koji predstavljaju istraživanja. Morate kritizirati i orjentirati mlade znanstvenike koji prave svoje doktorate. Prije 20 godina sam radio na koncepciji detektora CMS, takozvanim „Monte Karlo metodama“, i ja sam bio među 5-6 ljudi koji su očevi detektora CMS u kojem je pronađen Higgsov bozon. Tu je trebalo praviti simulacije koliki bi on trebao biti.
U mojim godinama uživate u ljepoti evolucije materije, od Big Banga od onog što smo mi danas: kompleksni biološko-molekularni sistemi. To je jedan svijet izadivljeni ste s tim. Jer trebalo je dugo vremena da priroda dođe do tog stadija.“
O Higgsovom bozonu
Ono što znamo o Higgsovom bozonu jednog tipa, kojeg smo našli u zadnjih godinu, je da je ovo novi bozon, jer ima raznih teorijskih oblika u kojima se Higgsov bozon može poajaviti. Ono što ćemo raditi u sljedećih deset godina je mnogo detaljnije, sa desecima hiljada primjeraka. To moramo studirati u detalje, da pronađemo svaki specifični način raspada, da razumijemo da li je to bozon iz dominatne teorije ili iz supersimetričnih teorija, što bi otvorilo novi vid istraživanja u sljedećh 30 – 40 godina.
Nije ovo kraj, to je početak jednog delikatnog i dugotrajnog znanstvenog rada koji će trajati desecima godina, a njegov je značaj toliki jer se kroz njega, kroz fiziku, može pronaći porijeklo mase čestica. A to je jedno ključno svojstvo, zašto jedne čestice imaju toliku masu, a druge drugu masu, to je razumijevanje našeg svijeta. Zašto su elektromagnetne sile takve, a zašto su slabe takve. Nosioci sila za elektromagnetsku silu su fotoni, koji imaju masu nula. Slaba sila, koja je ključna za funkcionisanje Sunca, ima vrlo veliku masu, i Higgsov mehanizam tumači njihovo porijeklo. Ako je mehanizam ispravan, moramo nekad biti sposobni naći ga i zato je ono to smo pronašli – inkarnaciju koja pokazuje da jeHiggsov mehanizam generacije masa veliki korak naprijed koji se događa svakih 50 godina.
O crnim rupama
To su novinarski problemi. Bilo je govora o tome prije tri godine. Kada je LHC počeo raditi bilo je straha od nadriznanstvenika, da bi se mogla tim sudarimaproizvesti crna rupa i da bi ona pojela LHC, Ženevu ili cijelu Zemlju. Ljudi čuju kad „crna rupa“ odmah je tu strah. Ima raznih crnih rupa, postoji crna rupa u centru naše galaksije mliječnog puta, čija je masa više miliona masa Sunca i ona je dosta mirna. Ali u dalekim galaksijama ima crnih rupa koje su milionskih masa i koje svake godine progutaju po jednu – dvije zvijezde, to su „galaktičke crne rupe“. Postoje zvjezdane crne rupe ili stelarne - ostaci zvijezde koje više nema energije, koja se sama u sebe urušila. Naše Sunce neće tako završiti jer nema dovoljnu masu da bi se urušila u crnu rupu. Treća kategorija crnih rupa su tzv. „kvantne crne rupe“, to su one koje bi se mogle producirati u LHC-u i nadamo se da ćemo ih producirati u narednim godinama, jer bi opservacija kvantnih crnih rupa, koje se proizvode u sudarim čestica, bila najveće znanstveno otkriće u zadnjih 100 godina. Crne rupe se raspadnu i izlape u nevjerovatno kratkom vremenu 10-27 sekunde. One prije nego umru ne mogu napraviti ni put veličine protona ili neutrona.
Ove energije koje mi proizvedemo su najveće koje čovjek prozvodi na Zemlji. Zemlja je bombardovana kosmičkim zracima već 4.5 milijarde godina i tikosmički zraci imaju energije puno veće od energija LHC-a. Kad bi te energije proizvodile crne rupe, one bi nas davno progutale.
Big Bang
To je metafizičko pitanje. Teorija Big Banga opisuje razvoj materije od nekog časa pa unaprijed, sam onaj čas što je početna eksplozija ne možemo opisati, ne zato što je to izvan domene znanosti, nego zato što sadašnja teorija nema okvir kojim bi se to stanje materije moglo matematički opisivati, jer je teorijarazvijena nakon 100 godina i nije potpuna. Fizici fali ono što bi se trebalo zvati „kvantna teorija relativnosti“, i fizičari na tome ne rade. Kad bi posjedovali taj teorijski okvir koji se zove kvantna teorija relativnosti onda bi imali matematička sredstva da odredimo šta je bilo još bliže Big Bangu i šta je bilo prije njega. Znanost još nije došla do stadija na kojem može tome odgovoriti. Prije 500 godina nismo znali da postoji Amerika, Inke, Asteci i sve to skupa, tako da ne možemo ni danas sve znati, iako smo u 500 godina puno toga naučili. Znanost je kontinuirani proces i treba dalje eksperimetirati. Kroz 50 godina možda će to biti u domeni znanosti.
Korist od Higgsovog bozona
Direktno od otrkića nije očigledno kakva će biti korist, ali morate znati da sva ta istraživanja koštaju jako skupo. Iako smo mi finansirani mi nismo tako dobro plaćeni kao znanstvenici. Mi smo u zadnjih 20 godina razvili cijeli niz tehnika i tehnologija, i to je ono što države, vlasti i industriju zanima. Njih zanima da mi razvijemo neke tehnike ili tehnologije. Da li ćemo mi tražiti nešto kao bozon to njih ne zanima. Njih zanima da razvijemo nešto što oni mogu koristiti u drugim aspetkima ljudskih djelatnosti. Sva mjerenja koja radite kod hadronskih snopova tokom liječenja su tehnike koju su razvili fizičari, ne samo moje generacije već i stariji. Mi smo za LHC razvili specijalne magnete, doveli smo do vrhunca tehnološkog razvoja magnete i takvi magenti će već služiti, kao npr u Kini za vlakove koji nisu na šinama već lebede na magnetnim poljima. World Wide Web je razvijen u CERN-u da bi mi mogli međusobno komunicrati. Nije Higgsov bozon sam za sada koristan, ali ono što smo razvili da bi to pronašli jeste.
O tamnoj energiji
Njen razvoj je veliko pitanje. To će biti u dohvatu znanosti u sljedećih 10 godina. Konstatirate da postoji tamna energija i morate naći tumačenje. Isto kao što smo prije 50 godina znali da postoje čestice ali nismo znali zašto imaju masu dok Peter Higgs nije imao teorijsko tumačenje, da bi 2012. pronašli tumačenje koje potvrđuje tu energiju. Mi vidimo da postoji 70 posto energije u obliku tamne energije i treba naći eksperimetne koji će razlučiti koja je prava teorija, i to će se razviti kroz 10 ili 15 godina.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.