Premijera predstave 'Škrtac': Glumica Ivana Vojinović o pohlepi, ljubavi i borbi mladih glumaca

Premijerno izvođenje predstave Škrtac u režiji Adisa Bakrača zakazano je za srijedu, 26. novembra na sceni Pozorišta mladih.

Baveći se univerzalnim temama pohlepe, škrtosti i porodičnih odnosa iskvarenih opsesijom novcem, Molièreov komad ni danas ne gubi na aktuelnosti.

Glumačku postavu čine Mario Drmać, Edin Avdagić, Elma Ahmetović, Nedim Šuvalija, Ivana Vojinović, Deni Mešić, Damir Kustura, Emina Topolović, Marko Mirković i Sabit Sejdinović. Uoči premijere predstave glumica Ivana Vojinović izdvojila je vrijeme za čitateljice i čitatelje portala Radiosarajevo.ba.

Radiosarajevo.ba: Možete li nam ukratko predstaviti svoj lik?

Vojinović: Elisa je kćerka Harpagona. Harpagon je naslovni lik, Škrtac. Njegova škrtost i pohlepa su nešto sa čime Elisa i njen brat Kleant teško odrastaju. Ipak, ona ne dozvoljava da je to kreira i trudi se izboriti za prave vrijednosti i za pravu ljubav. Uprkos strahu koji osjeća, Elisa se zna zauzeti za sebe što je čini hrabrom i jednim vrlo slojevitim i izazovnim likom.

Radiosarajevo.ba: Jeste li u pripremi uloge pronašli neke sličnosti između sebe i ovog lika?

Vojinović: Moja početna tačka svakog procesa jeste da pronađem barem poneku sličnost s likom, mjesto iz kojeg počinjem graditi ulogu kako bi publika vjerovala u nju. Kao što Elisa u ovom komadu ne odustaje od onoga što smatra da je ispravno, a to je da treba naći ljubav, a ne korist u životu; tako i ja u velikim životnim odlukama pustim da me vodi srce i moj kompas koji mi nepogrešivo govori šta je ispravno. Uz svu nesigurnost i strahove koje svi imamo, a ja ponekad i malo više, ipak postoje stvari za koje se vrijedi izboriti. 

Radiosarajevo.ba: Kako je izgledala saradnja s rediteljem i ostatkom ansambla tokom rada na predstavi?

Vojinović: Adis Bakrač i ja smo sarađivali već nekoliko puta i kad sam saznala da ćemo ponovo raditi zajedno bilo mi je drago jer vjerujem u njegove vizije i način na koji vodi glumce i predstavu. Mario Drmać kao naslovni lik je još jednom pokazao svoj nestvarni talenat i uvijek je inspirativno gledati kako radi. Damir Kustura opet briljira sa nepogrešivom osjećajem za komediju, Elma Ahmetović je kolegica s kojom uživam raditi i učiti od nje. Nezahvalno je izdvajati neke jer bih najradije izdvojila sve. U predstavi igraju kolege od kojih svaki put naučim nešto novo a oduševile su me i mlađe kolege sa kojima prvi put imam priliku da radim.

Jedna od odlika dobrog režisera je da zna sastaviti tačnu podjelu i stvoriti dobru atmosferu na probama iz koje izlazi ona dobra, nesputana kreativa koja je ipak pametno usmjerena. Vjerujem da je to ovdje bio slučaj, dovoljno govori činjenica da su nam svima probe bile najdraži dio dana , istinski smo se zabavljali i navijali jedni za druge i koliko god jedva čekam da predstava krene u svoj život , toliko će mi i faliti probe i vrijeme sa kolegama, a to ne govorim baš često. Moram da istaknem i ljude koje publika ne vidi lično ali bez njihovog rada i predanosti ova predstava nikad ne bi dobila dimenziju koju ima, a to su Maja Talović, Narda Nikšić, Amna Kunovac-Zekić, Belma Čečo Bakrač i svi divni ljudi iz tehnike i pozorišta bez kojih bi jedna predstava bila nezamisliva.

Radiosarajevo.ba: Kako biste publici koja nije čitala Molièrea objasnili zbog čega je 'Škrtac' i danas zanimljiv?

Vojinović: Zato što je i nekoliko stoljeća kasnije ono o čemu je Moliere pisao prisutno u našem društvu, možda čak i u većoj mjeri nego prije. Imam osjećaj da društvo nikad više nije bilo opsjednuto materijalnim stvarima, evo ako to uporedimo s današnjim konzumerizmom i potrebom da posjedujemo što više stvari, sve što nam se prodaje na društvenim mrežama, ta potreba da na istim prikažemo koliko imamo… zato Škrtac ne gubi svoju aktuelnost i vjerovatno će biti zanimljiv i generacijama koje dolaze. Svi mi imamo spektar osobina i niko nema samo one dobre osobine, vrline. Tako Moliere piše sve svoje likove, svi oni imaju nijanse dobrote i nijanse loših osobina i upravo takve likove je uvijek zanimljivo gledati na sceni jer se u njima svi možemo pronaći.

Radiosarajevo.ba: Zašto Molière ostaje aktuelan čak i stoljećima kasnije?

Vojinović: Teme o kojima Moliere piše i ljudske osobine koje naglašava su i dan danas prisutne u društvu. Moliere to uvijek pakuje u komične situacije i navede nas kao publiku da se smijemo do suza, ali u tom smijehu nam se desi momenat gdje prepoznamo dio sebe, dio nekog u našem životu i onda nas kroz taj momenat učini malo svjesnijima i možda potakne na promjenu. Satira je najmoćnija kritika društva jer je pitka, zabavna, a u isto vrijeme bolno direktna. Jedan od načina na koji pozorište može promijeniti društvo jeste da bude njegovo ogledalo ili u Moliereovom slučaju povećalo. Pa kada pod povećalom gledate nečije mane onda tek postajete svjesni da je vrijeme da se na njima radi.

Radiosarajevo.ba: Koliko je izazovno biti glumica u Bosni i Hercegovini?

Vojinović: Izazovno je zadržati radost igre i ljubav prema poslu kada vam je najveći dio posla čekanje i preživljavanje između angažmana. Žao mi je što država ne prepoznaje značaj umjetnosti ne samo za jedno društvo već i za identitet jedne države. Kao i sve ostale branše, tako i umjetnike 'izvozimo' i time postajemo sve siromašniji. Produkcija filmova i serija može mnogo uraditi za državu, ne samo za ljude koji rade na tim setovima. Na primjeru regiona vidimo koliko to utiče i na turizam i na sve ostale sfere života ljudi. Imamo talentovane ljude i imamo publiku koja je željna domaće produkcije ali nemamo vlast koja zna prepoznati značaj toga.

Radiosarajevo.ba: Šta biste izdvojili kao najveći izazov za mlade glumce koji tek ulaze u svijet teatra?

Vojinović: Nakon 13 godina na birou, ove godine sam se prvi put zaposlila u teatru. 13 godina sam se trudila da svoj posao radim pošteno, da učim što više, da u svakom projektu dam svoj maksimum u tom momentu i da nađem svoj put do publike. Naravno da je bilo momenata kad nisam vidjela poentu svega toga jer je najteže kad znaš da ti to možeš ali jednostavno ne dobijaš priliku da to i pokažeš. To su momenti sa kojima se treba izboriti. Poziv glumca je podcijenjen, često se svodi na ono 'Hajde mi odglumi nešto', ali zaboravljamo da su glumci školovani za to što rade i da je iza svake predstave, filma, serije proces za koji je potrebno znanje i posvećenost.

Radim dosta dječjih predstava i tu vidim koliko mi kao glumci imamo odgovornost na sceni da inspirišemo one najmlađe, da ih vratimo u svijet mašte i da im damo krila da sanjaju i idu ka svojim snovima, pogotovo u društvu koje će im ta krila pokušati skratiti.

Radiosarajevo.ba: Čemu se trenutno najviše radujete u profesionalnom životu?

Vojinović: Radujem se svakom novom radnom danu u Pozorištu mladih. To je pozorište koje je oduvijek imalo moje srce i tu sam uvijek priželjkivala da imam svoje mjesto. Sada kada se to ostvarilo, radujem se svakom novom projektu i igranju i zahvalna sam što mi se vratila radost glumačke igre.

Radiosarajevo.ba: Koja bi bila Vaša poruka mladim ljudima koji sanjaju o pozornici, ali se možda boje napraviti prvi korak?

Vojinović: Šta je najgore što može da se desi? Da ne pokušaš.

Premijerna izvedba predstave Škrtac bit će odigrana večeras, 26. novembra s početkom u 20 sati u Pozorištu mladih Sarajevo.