Ponovo na sceni: Fikret Libovac i njegova izložba 'Pred granapom'

Nakon dvogodišnje pauze, izložba radova dugogodišnjeg nastavnika Akademije likovnih umjetnosti Fikreta Libovca ponovo će otvoriti svoja vrata ljubiteljima umjetnosti u Sarajevu. Izložba pod nazivom "Pred granapom" biće otvorena u četvrtak, 12. septembra 2024. godine, u 19 sati u prostoru Galerije ALU.

Fikret Libovac, poznat po svojoj jedinstvenoj umjetničkoj tehnici i stilu, predstavljat će svoj rad kroz skulpture koje oslikavaju svakodnevni život i susrete u urbanom okruženju. Njegova djela prikazuju likove koji su na neki način povezani s običnim, ali značajnim trenucima života, i to kroz specifične materijale poput žice i ljepljive trake, što dodaje autentičnost njegovim radovima.

Misao da uvijek kad nešto radimo u umjetnosti, da zapravo, crtamo, pjevamo ili komponujemo sebe, tačna je barem onoliko koliko smo mi – svoji likovi. I koliko imamo samo ono što smo dali. Ili, kako je jednom neko upitao – "čega smo zbir?" Zašto nešto radimo, šta je ono za čim tragamo, šta je uostalom, smisao ljudskoga postojanja? Sad, skoro da se nameće onaj vic o susretu Buddhe I Muje, u kojem Mujo razočaran Buddhinom definicijom da je život – rijeka, počne "objašnjavati" svome sagovorniku šta je život, sve dok se sam osnivač religije sa Dalekog istoka ne pokoleba zbog Mujine argumentacije I strastvenosti, pa u neke I sam ne izjavi – "ja mislio rijeka." Kad nešto prolazi, ljudi ili voda, onda je svejedno. Čovjek gleda rijeku.

U ovom smislu, Fikretova "rijeka" su ljudi. I to, oni ispred granapa. Riječ koja je zapravo akronim prošlosti, Gradsko nabavno preduzeće, skovana negdje, valjda, iza onoga rata (jer pretprošli rat je uvijek "onaj", a prošli "ovaj") , mjesto susreta zbog kupovine, nabavke, eglena prebiranja svjetske politike, "cijepanja atoma", ili jednostavno šuplje priče, u kojoj je nama koji živimo od priče i za priču, najvažnije da ta priča teče. "Sve mi uzmi, samo mi šuplju ostavi", jedan je od najboljih iskaza o duhovnom stanju ovoga našeg, a I prošlog vremena. Jer, i sam granap uzmiče pred tržnim centrima, u koji idemo da što prije obavimo kkuppovinu, zaslijepljeni neonskim svjetlima I šarenim izborom sa polica, iz kojih sve manji broj nas može uzeti ono što želi. To se zove tržišni kapitalizam, a granap je u tom rasporedu stvari mali bunker, bolje rečeno sklonište, koje treba da sakrije ono malo zbjega pred najezdom velike armade.

Pozivamo sve ljubitelje umjetnosti da posjete Galeriju ALU i dožive ovu izložbu koja je pravo svjedočanstvo o snazi i ljepoti umjetnosti u svakodnevnom životu.