Multietnički hor Bulbuli: Zagrebačke čuvarice sevdalinke

Bulbuli su zagrebačke, hrvatske čuvarice sevdalinke koje pjevajući sevdalinku često pjevaju o svojoj Bosni.

Bulbuli su multietnički hor koji djeluje pri Kulturnom društvu (KD) Bošnjaka Preporod i trenutno broji 29 stalnih članica; djevojaka, majki, ali i baka. Bulbul je riječ arapskog porijekla i označava pticu pjevicu, slavuja.

Ismet Kurtović je njihov voditelj, dirigent, aranžer i producent, idejni osnivač i pokretačka snaga Bulbula koji je puno vremena, energije i iskustva uložio u izdavanje ovog drugog albuma.

Riječ je o muzičaru koji je, prije svega svojim jedinstvenim glasom, obilježio rock muziku ex-yu prostora kroz grupe Drugi način, Nepočin, Oko, Zefir itd., a autor je i himne Mojoj dragoj BiH.

„Glavni posao kojega obavljamo u Preporodu je da čuvamo tradicijsku pjesmu Bosne i Hercegovine. Već s prvim albumom, koji je imao simfo-rokerski stil, naišli smo na dobar prijem publike“, kaže Kurtović.

Bulbuli postoje već dvadeset godina i kroz hor je prošlo puno pjevačica. U početku su bile samo četiri cure i Kurtović, a s godinama je hor napredovao i rastao.

Dobiti izraz srži sevdalinke

Kurtović iz svake pjevačice nastoji izvući maksimum i dobiti, kako kaže, izraz srži sevdalinke, ali pritom pazeći da izvedba ne bi otišla previše u improvizaciju.

Novi album Bulbula Hasan-agin sevdah postavljen je kao odnos hora i solo pjevača, tako da na albumu solira osam pjevačica. Kurtović to vidi kao potrebu sevdalinke da se čuje solo glas, da se prikažu intimnost i samoća.

Bulbuli imaju redovite probe u prostorijama KD Preporod, a ovih se sedmica intenzivno pripremaju za promociju novog albuma koja će se održati 22. novembra u Maloj dvorani KD Lisinski.

„Želja mi je bila vratiti staro ime pjesmi Hasan-agin sevdah jer ovu pjesmu znam u izvedbi Himze Polovine. Ona je obično skraćivana, a nije zaslužila to. Bez obzira na zamku koja je problematična u današnjim medijima, a to je trajanje, pjesmu sam odlučio napraviti da traje devet minuta i trideset dvije sekunde“, kaže Kurtović.

Kurtović pojašnjava kako su sve pjesme na albumu sevdalinke, osim pjesme Mito bekrijo za koju stručnjaci tvrde da je napisana u maniri vranjanske muzike.

Album, vizualno lijepo opremljen i bogat fotografijama, počinje uvodnom riječi Seada Muhamedahića, prevodioca, pjesnika i vrsnog izvođača te poznavatelja sevdalinke, u kojoj govori o samom albumu, ali i sevdalinki općenito.

Posljednja, bonus traka albuma, ujedno jedina novija, autorska traka, nosi naslov Ajvaz dedo od bosanskih voda i posvećena je Ajvatovici, islamskom svetištu starom petsto godina.

Sve ostale pjesme obrade su više ili manje poznatih pjesama, pa su tu naslovi Tebi majko misli lete, Kradem ti se u večeri, Zv'jezda tjera mjeseca itd.

Aranžerski bogat, album je unio duh modernog u tradiciju, ali ne narušavajući izvornost i čistoću sevdalinke.

Kad pjevaju sevdalinku, pjevaju o Bosni

Članice Bulbula oblače se pri nastupima u tamno zelene haljine, tako da osim sklada zvukova imaju i vizualnu ujednačenost.

Sabina Abdurahmanović, rodom iz Bosanske Kostajnice, a u Zagrebu od početka studija 1971. godine, u Bulbulima je već desetak godina. Sabina se s humorom odnosi prema epitetu djevojačkog zbora, s obzirom da im je dobni prosjek šezdesetak godina.

„Onaj ko nas čuje zna reći 'Ah, stare ste, ali krasno pjevate!'“, kaže Sabina koja pamti brojna ugodna iskustva sa nastupa s Bulbulima.

„Ne bih govorila o karijeri, mi smo ovdje zbog uživanja. Obično nas pozivaju oni kojima ćemo donijeti dašak mladosti i djetinjstva, kraja iz kojega potječu“, kaže Sabina.

Bulbuli su proputovali velik dio Hrvatske, gostovali u BiH, Crnoj Gori, Makedoniji, Sloveniji i Češkoj.

Jedna je od mlađih članica Bulbula, Enisa Majer, porijeklom iz Prijedora, za Bulbule pronalazi vremena uz ostale životne obaveze i svoje pjevanje u horu doživljava kao trenutke mira i opuštanja.

 „Ono što me privuklo Bulbulima jeste upravo bosanska sevdalinka, jedan bosanski blues, bosanska čežnja, pjesma puna melanholije i ljubavi. Općenito, sevdalinka slavi život, bilo da je to tuga ili sreća. Pjevajući sevdalinku mi često zapravo pjevamo o našoj Bosni, o našem životu prije i životu danas“, kazala je Enisa.

Kao i njihove majke i bake, članice Bulbula pjevaju i dok rade, a njihov trud i zalaganje u očuvanju i razvoju sevdalinke u Hrvatskoj može biti uzoran primjer odnosa prema tradiciji vlastitog naroda.