Uskoro u pozorištu: Mujo, Suljo i Fata u društvu spektakla

Predstava je nastala u koprodukciji East West Centra Sarajevo i BNP Zenica autora i reditelja Harisa Pašovića.

Redatelj Pašović i East West Centar se, u predstavi Mujo, Suljo i Fata u društvu spektakla obraćaju onome najboljem u nama – našem smislu za humor i našoj superiornoj osobini da se šalimo na vlastiti račun. Humor se pokazao vitalnom osobinom našeg društva i u najtežim historijskim periodima. Danas, kad smo suočeni s nizom problema, naša predstava poziva heroje svih bosanskohercegovačkih šala – Muju, Sulju i Fatu – da iz njihovog ugla sagledamo našu stvarnost i razmotrimo neka rješenja.

U predstavi igraju Dženana Džanić i Saša Handžić. U filmskom dijelu igraju Enes Salković, Mugdim Avdagić, Lana Delić, Hazim Begagić, Adis Mehanović, Miroljub Mijatović, Faketa Salihbegovć-Avdagić, Lana Zablocki-Džehverović, Anđela Ilić... 

Koreografiju je uradila zagrebačka koreografkinja Tamara Curić. U predstavi se uživo izvode nove i stare pjesme beogradskog benda S.A.R.S.

Cijena karte za ovu predstavu je 10 KM.

Riječ reditelja

"Prije rata, svako selo u BiH je imalo asfaltni put, struju, vodu i ambulantu. Svaki, najmanji grad je imao biblioteku i dom kulture. Nezaposlenost je bila minimalna. Skoro svako je imao stan. I radnička i seljačka djeca su mogla završiti fakultete. I radničke obitelji su mogli ići na ljetovanja i zimovanja. Zdravstvena zaštita je bila dobra i besplatna. Obrazovanje je bilo odlično. Onda smo glasali da promijenimo društveni sistem i da nam bude bolje. Rezultat je više od 100.000 mrtvih, stotine hiljada fizički i psihički obogaljenih ljudi, preko 2,5 miliona raseljenih. Također, uništeni su javni i privatni objekti, putevi, željeznice. Onda je počela privatizacija. Paralelno je počela velika pljačka BiH. U potpunosti su propali industrija, zemljoradnja i stočarstvo. Obrazovanje se srozalo do polupismenosti. Teški kriminal je dramatično porastao.

Sada živimo u zemlji u kojoj je skoro polovina radno sposobnog stanovništva nezaposlena. Ogromna većina onih koji imaju posao jedva sastavlja kraj s krajem. Osjećamo se poniženim i počeli smo da se sramimo sami sebe.

U predstavi Mujo, Suljo i Fata u društvu spektakla pokušali smo rastumačiti zašto smo tu gdje jesmo? A to mjesto gdje jesmo je ovo: najsiromašnija i najzaostalija zemlja u Evropi.

Ova predstava je politička komedija. To je teatar u tradiciji Piscatora, rusko umjetničke avangarde, Brechta, Wilsona i avangardnog filma. Filozofski diskurs u predstavi se nastavlja na djelo Društvo spektakla Guya Deborda.

Bosansko narodno pozorište je 1978, kada je završena izgradnja, bilo jedno od najboljih objekata za kulturu u bivšoj Jugoslaviji. Neko je trideset godina stajao pored visoke peći u noćnoj smjeni i odvajao od svoje plaće da bi se izgradila ova kuća umjetnosti. Danas je taj isti čovjek bez posla. On i njegovo dijete - nezaposleni mladi čovjek bez perspektive - imaju pravo vidjeti predstavu.

A mi nemamo pravo da i dalje uništavamo kapital koji su nam ostavili naši roditelji - teško radeći, odričući se, gradeći jedan bolji svijet. Proćerdali smo skoro sve što su nam ostavili. Jednu dostojanstvenu zemlju, koja je unatoč svim svojim nedostacima, bila zemlja ponosnih ljudi koji su imali ugodan život, doveli smo do bijede i jada."