Lucija Stilinović i Pedro Ribeiro Rodrigues: Ljupkost i elegancija muzičkog razgovora

Kamerni koncerti čiji je zaštitni znak kombinacija flaute i gitare uvijek su atraktivni za širu publiku sa repertoarom koji donosi mnogo melodičnosti, emocije i temperamenta.

Da takav bude i peti koncert pod nazivom Histoire u sklopu ovogodišnjeg festivala Sarajevske večeri muzike, pobrinuo se hrvatsko-portugalski dvojac koji čine flautistica Lucija Stilinović i portugalski gitarist Pedro Ribeiro Rodrigues.

Piše: Senka Hodžić

Mlada flautistica Lucija Stilinović umjetnica je respektabilne međunarodne karijere, dok je gitarist Pedro Ribeiro Rodrigues, inače Portugalac sa zagrebačkom adresom, nakon školovanja i usavršavanja, nastupao u brojnim koncertnim dvoranama širom Evrope, a trenutno predaje kamernu muziku i pedagogiju na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.

Za sarajevski koncert održan 22. maja 2024. u sali "Cvjetko Rihtman" kamerni dvojac odlučio se na program sastavljen od Sonate Arpeggione D. 821 u a molu Frnaza Schuberta (1797-1828) u obradi hrvatskog violončeliste Valtera Dešpalja, Tri dijaloga za flautu i gitaru (1982) hrvatskog kompozitora Borisa Papandopula (1906-1991) i Histoire du Tango argentinskog "kralja novog tanga" Astora Piazzole (1921-1992).

Sonata Arpeggione iz 1824. godine, kojom su Stilinović i Ribeiro Rodrigues otvorili koncert, djelo je neobične melodičnosti, ljupkosti i elegancije pisano za instrument koji danas smatramo historijski prevaziđenim. Upravo su to karakteristike zahvaljujući kojima je ovo djelo nastavilo biti aktuelno, obnavljajući svoju relevantnost sa svakom novom izvedbom. Kamerni dvojac je Sonatu arpeggione donio sa sigurnošću i i velikom pažnjom ka fraziranju, osvjetljujući sve interpretativne draži kamernog stapanja flaute i gitare. Kroz eleganciju prvog, meditativnost i melanholiju drugog, te intrigantnu rondo strukturu trećeg stava, umjetnici su pokazali da uživaju u svom muzičkom razgovoru.

Prelazak u 20. stoljeće u srednjem dijelu koncerta donio je Tri dijaloga za flautu i gitaru Papandopula, jednog od najmarkantnijih i najprepoznatljivijih hrvatskih kompozitora. Kroz skokovitost i temperament prvog, melodičnost i smirenost drugog, te furiozni treći Dijalog, Stilinović i Ribeiro Rodrigues publici su ponudili dinamičnu razmjenu izvođačkih uloga, nastavljajući muzički razgovor sa istim žarom i održavajući kvalitetnu koordinaciju, te pažljiv odnos prema fraziranju ovog vrlo zahtjevnog kamernog djela.

Piazzolin Histoire du Tango jedno je od najpoznatijih djela argentinskog majstora novog tanga, a do sada je kroz razne obrade izvođeno u širokom dijapazonu kamernih instrumentalnih kombinacija. Ipak, kombinacija flaute i gitare, za koju je originalno napisano donijela je u izvedbi hrvatsko-portugalskog dvojca čitav spektar emocija, ugođaja i raspoloženja po kojem je ovo četverostavačno djelo i poznato. Kroz Piazzolin prohod po historiji argentinskog omiljenog plesa (Bordello 1900, Cafe 1930, Nightclub 1960 i Concert d’aujourd’hui), Lucija Stilinović i Pedro Ribeiro Rodrigues nisu se štedili u iskazivanju temperamenta, osjećajnosti i dinamičke profinjenosti uobličujući izvedbu u čvrstu i koordiniranu izvođačku razmjenu koja je predstavljala markantan i moćan zaključak koncerta.

Kao poseban poklon publici, umjetnici su za bis izveli Papandopulovu posljednju od Četiri bosanske narodne - Grana od bora pala kraj mora čime su dodatno osvojili simpatije publike. Koncert hrvatsko-portugalskog kamernog dvojca donio je interesantan repertoar, temperamentnu i tehnički potkovanu muzičku razmjenu koja je pokazala poseban način na koji jedan ovakav koncert može predstavljati izuzetno interesantnu stavku u festivalskom programu.