Kulturna baština BiH između pljačke, politike i institucionalne blokade: Gdje su nestale umjetnine?

Direktor Centra protiv krijumčarenja umjetninama (CPKU) Dženan Jusufović u razgovoru za Fenu upozorava da se u Bosni i Hercegovini godinama zanemaruje potraga za nestalim umjetninama i povrat ilegalno iznesenih kulturnih dobara, ističući da institucionalna nezainteresiranost i političke blokade ozbiljno ugrožavaju očuvanje kulturnog identiteta Bosne i Hercegovine.

Jusufović ističe da se, iako CPKU već godinama radi na prikupljanju i objedinjavanju podataka o nestalim umjetninama, država ne bavi sistemski ovim pitanjem.

"Potraga za nestalim umjetninama i restitucija onih za koje se zna gdje se nalaze i dalje ostaju zanemarene. Mali broj organizacija i pojedinaca bave se ovom problematikom, ali ne i država. U proteklih 11 godina, koliko postoji Centar protiv krijumčarenja umjetninama, uradili smo veliki broj važnih projekata i aktivnosti na prikupljanju podataka i njihovom objedinjavanju. Nažalost, institucije koje bi primarno trebale da se bave ovim poslom, nezainteresirane su za ovo pitanje", naglašava.

Takav odnos, kaže, ostavlja dugoročne posljedice po kulturno naslijeđe zemlje.

"Pogubno za našu zemlju je da trajno izgubi ono što joj pripada, kada su u pitanju nacionalni spomenici i kulturna dobra koja predstavljaju identitet naroda koji su živjeli i žive u BiH", upozorio je.

Posebno je ukazao na ratna dešavanja iz perioda 1992-1995. godine, kada su sistematski uništavana i pljačkana kulturna dobra, napominjući da je uništavana i važna dokumentacija o njihovom postojanju, što današnjim istraživačima koji tragaju za kulturnim dobrima BiH uveliko predstavlja problem.

"Treba se zapitati šta je država poduzela po pitanju njihovog pronalaženja i povrata", naglašava Jusufović.

On smatra da razloge za izostanak restitucije treba tražiti i u aktuelnom političkom kontekstu, posebno kroz višegodišnje onemogućavanje rada Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, koja je uspostavljena Aneksom 8 Dejtonskog mirovnog sporazuma.

"Blokiranje rada Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH predstavlja pravi pokazatelj trenutnog stanja u zemlji. Politički ideolozi, koji su organizirali blokadu rada Komisije, znali su da su blokirali sve procese važne za BiH kada je u pitanju zaštita kulturnih dobara, njihova restitucija, ali i aktivnosti na potragama", naglasio je.

Kada je riječ o kulturnim dobrima koja su ilegalno iznesena iz BiH, osim opljačkanih kulturnih dobara u ratu, Jusufović ističe da ne treba zanemariti ni ona koja su pljačkana nekoliko vijekova unazad od strane različitih osvajača koji su osvajali Bosnu.

Pozivajući se na riječi profesora dr. Envera Imamovića, Jusufović naglašava da je bosanskohercegovačko kulturno blago "razasuto po čitavoj Europi" te da se nalazi u muzejima, arhivima, državnim riznicama i privatnim kolekcijama, od Rima, Bolonje, Venecije, preko Moskve, Beča, Budimpešte, do Petersburga, Istanbula, Dablina, Dubrovnika i Napulja. Profesor Imamović je napisao da "BiH pripada grupi zemalja čija je kulturna baština skoro do temelja opljačkana i uništena. Šta je u proteklim razdobljima sve odneseno vjerovatno nećemo nikada tačno saznati. U posljednje vrijeme uspjelo se ući u trag znatnom broju takvih predmeta.

U inostranstvu je do sada evidentirano 56 povelja, 31 papinska bula, 36 bogumilskih vjerskih knjiga, jedan srednjovjekovni roman pisan bosančicom, dva testamenta, jedan rodoslov 'gospode bosanske', 16 umjetničkih slika, 14 predmeta crkvenog ruha, tri plašta od kojih je jedan kraljevski, 22 umjetnička predmeta od metala, na stotine rimskog i drugog starog novca, na stotine arheoloških predmeta i drugo".

Koliko je značajan povrat kulturnih dobara svjedoči i proces europskih integracija BiH, ističe direktor CPKU, podsjećajući da je Europska komisija, u okviru pripreme mišljenja o zahtjevu BiH za članstvo u Evropskoj uniji, u decembru 2016., uputila Vijeću ministara BiH niz pitanja o zaštiti kulturnog nasljeđa.

Po podacima Centra protiv krijumčarenja umjetninama, u njihovoj bazi trenutno se nalazi potraga za 234 umjetnine, od kojih je dio proglašen nacionalnim spomenicima BiH, što dodatno naglašava ozbiljnost problema.

Kao jedan od poznatih primjera nestalih umjetnina Jusufović je izdvojio umjetničku sliku "Autoportret" iz 1912. godine, djelo jednog od najznačajnijih švicarskih slikara Ferdinanda Hodlera, koja je tokom rata ukradena iz Umjetničke galerije BiH.

"Da se radi o važnoj kolekciji govori podatak da je 60-ih godina prošlog vijeka za nju bio zainteresiran Narodni muzej u Beogradu. Međutim, 1966. godine kolekciju je kupio Zavod za korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa u Sarajevu, koji je ustupio Umjetničkoj galeriji BiH, gdje se i sada nalazi. O interesovanju određenih kriminalnih miljea za Hodlerovu kolekciju i u ranijem periodu, a posebno za 'Autoportret', svjedoči i činjenica da je 60-ih godina prošlog vijeka kradljivac umjetnina Dragutin Zistler ukrao ovu sliku. Ona je bila zaplijenjena u jednoj od akcija tadašnje jugoslovenske policije. Ova slika je ponovo ukradena u ratu iz Umjetničke galerije BiH i za njom se i dalje traga. Nalazi se u bazama nestalih umjetnina Centra protiv krijumčarenja umjetninama, Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, Umjetničke galerije BiH i Interpola", priča Fenin sagovornik.

Posebnu pažnju posvetio je i slučaju ikone nestale iz kolekcije Umjetničke galerije BiH tokom rata, za koju je tokom istraživanja za Muzej Louvre utvrdio da postoji niz nelogičnosti. Radi se o ikoni "Bogorodica Umiljenija", a u istraživanju je, kaže, otkrio šokantne podatke.

"Za ovu ikonu je na jednom ruskom portalu objavljena informacija da je Interpol zatražio pomoć od policije Orenburga, da bi pronašli kradljivce drevnih ikona iz Rusije. To je, po pisanju medija, objavila pres-služba regionalne policijske uprave. Navedeno je da je policija BiH zaplijenila drevne ikone koje predstavljaju kulturna dobra i slike koje prikazuju gradske ulice te da se vjeruje da su ta djela ukradena iz Rusije. Međutim, fotografija ikone koja je predstavljena kao rusko kulturno dobro i za koju je rečeno da je zaplijenjena u BiH, ne predstavlja rusko kulturno dobro jer se radi o ikoni "Bogorodica Umiljenija", nestaloj iz Umjetničke galerije BiH. Osim toga, na prikazanoj fotografiji ikone jasno se može uočiti i pečat sa otiskom Umjetničke galerije BiH", kazao je Jusufović, dodajući da je to ista ikona za kojom traga i Interpol BiH i čija se fotografija nalazi u bazi nestalih umjetnina Umjetničke galerije BiH te u bazama CPKU i Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo.

Ukazao je i na dodatne nelogičnosti u vezi s drugom ikonom, čiji je slučaj, kaže još čudniji, te na slučaj umjetničke slike koja je u ruskim medijima predstavljena kao rusko kulturno dobro.

"Na drugoj ikoni jasno je uočljiv pečat Umjetničke galerije BiH, ali moram napomenuti da se ona ne nalazi ni u jednoj bazi u BiH, čak ni u bazi nestalih umjetnina Umjetničke galerije BiH. I ova ikona je predstavljena kao kulturno dobro Rusije, iako se na njoj nalazi pečat galerije iz naše zemlje. Osim ovih ikona, u navedenoj objavi ruske policije prikazana je i umjetnička slika za koju se tvrdi da je također zaplijenjena u BiH, a za koju se također pretpostavlja da je iz Rusije. I ovdje se radi o predstavljanju lažnih informacija, jer se ne radi o ruskoj umjetničkoj slici koja prikazuje gradske ulice ruskog grada, već o umjetničkoj slici na kojoj je prikazano staro jezgro grada Mostara i Starog mosta. I za ovom slikom Interpol BiH je raspisao potragu i za njom se i dalje traga", ističe Jusufović.

Direktor CPKU se osvrnuo i na pitanje pripadnosti kulturnih dobara, napominjući da se ona vezuje za narode, a ne za države. Naveo je kao primjer slučaj porodice Mulabdić, čija je umjetnička slika "Magdalena" autora Đoke Mazalića ilegalno iznesena u ratu iz BiH, a sada se nalazi u privatnom vlasništvu na teritoriji Srbije.

"Ova slika proglašena je nacionalnim spomenikom BiH i za njom je Interpol raspisao potragu. Đoko Mazalić je umjetnik i kolekcionar koji je rođen u BiH, stvarao u BiH i umro u BiH. Sada se može postaviti pitanje: Da li se radi o srpskom ili bosnaskohercegovačkom slikaru? Da li njegova umjetnička djela pripadaju kulturnoj baštini BiH ili srpskoj kulturnoj baštini? Da li ovo može značiti da umjetnine koje su ilegalno iznesene u ratu iz BiH, sada više ne pripadaju kulturnoj baštini BiH, već kulturnoj baštini Srbije, jer ih je radio bosanski Srbin?", zapitao se Jusufović.

Upozorio je i na zakonodavne poteze koji dodatno ugrožavaju kulturnu baštinu BiH.

"Jedan od posljednjih se desio 2024. godine kada je bh. entitet Republika Srpska izmijenio postojeći zakon o kulturnim dobrima u kome je iz naziva 'nacionalni spomenik BiH', izbrisan naziv 'BiH' i sada se korisiti naziv 'nacionalni spomenik' bez prefiksa 'BiH'", naveo je.

Na kraju razgovora, ukazao je na kompleksnost potrage za ukradenim kulturnim dobrima.

"Potraga za porijeklom ukradenih kulturnih dobara u BiH ilustruje složenost procesa u kojem se zapravo, diplomatija i sjećanje prepliću i utiču jedni na druge. Bosanski slučaj naglašava potrebu za integriranim pristupom koji je pravno rigorozan, institucionalno koordiniran i moralno svjestan simboličkog značaja nasljeđa", zaključio je Jusufović.