Kultura sjećanja: Obilježena 30. godišnjica od spaljivanja Vijećnice i fonda NUBBiH

Prigodnim programom u četvrtak obilježena je 30. godišnjica od spaljivanja fonda Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH (NUBBiH) koja se u to vrijeme nalazila u zgradi Vijećnice u Sarajevu.

Ismet Ovčina, direktor NUBBiH, u izjavi za medije rekao je kako je ovo emotivan dan.

"Naša je obaveza i mi moramo čuvati, ne samo u ovom slučaju, nego svim važnim događajima, kulturu sjećanja na ono što je bilo, da se prenosi na nove generacije i kaže kako je bilo, ali i da šaljemo pozitivne poruke", rekao je Ovčina.

Dodao je kako je Vijećnica ambivalentna te podsjetio da je NUBBiH u ovoj zgradi stradao na današnji dan 1992. godine.

"Ovdje je spaljen veliki broj primjeraka kulturnog nasljeđa države BiH, a ova institucija je jedan od simbola kulturnog identiteta države BiH", kazao je Ovčina.

Osvrnuo se na dio zbirki koje su spašene te kobne noći ističući kako je riječ o kulturnom nasljeđu države. Istakao je kako bi voljeli da se NUBBiH poistovjećuje s Vijećnicom i nada se da će status NUBBiH biti riješen.

"Nažalost, nismo se vratili, nećemo odustati od toga", rekao je Ovčina.

NUBBiH nakon rata 1992.-1995. smješten je u Kampus Univerziteta u Sarajevu, a njegovi uposlenici do danas nisu odustali od zahtjeva da se ova za BiH i Univerzitet u Sarajevu, ali i brojne druge institucije i pojedince, važna ustanova ponovo vrati u zgradu Vijećnice.

Tobias Privitelli, zamjenik visokog predstavnika u BiH i šef političkog i fiskalnog odjela, tokom obraćanja podsjetio je kako je 25. augusta 1992. godine Vijećnica gotovo u potpunosti izgorjela.

"Jedan od simbola i značajki bh. glavnog grada Sarajeva sa nevjerovatno značajnim dokumentima i materijalima je nestao. Znamo da je za rekonstrukciju i obnovu trebalo mnogo vremena, pomoći sa različitih strana. Ali, s ovog mjesta vidim da je urađeno briljantno", kazao je Privitelli.

Dodao je kako OHR Vijećnicu posmatra kao jedan od fundamentalnih simbola BiH.

Pozvao je sve da posjete Vijećnicu i izraze poštovanje ovoj zgradi.

"Danas ovo mjesto sija sjajnije nego ikad. To je simbol otpornosti, zajedništva, tolerancije. To nije samo zgrada nevjerovatne ljepote nego i sjecišta kultura. To je i sjecište historije i daje nadu budućim generacijama i bolju budućnost", kazao je Privitelli.

Goran Karanović, stručni saradnik za naučno-istraživačku infrastrukturu i naučni kadar u federalnom Ministarstvu za obrazovanje i nauku, rekao je da je tužan gubitak bilo kakvog djela i biblioteke.

"Gubitak velikog dijela državne biblioteke je strašan. NUBBiH je posebna po svom državnom karakteru. Nemjerljiv je značaj jedne takve biblioteke, institucije za jedno društvo i državu upravo zbog njene uloge, čuvara znanja, prošlosti, traga i pamćenja, jer bez traga i pamćenja nema ni državnosti", kazao je Karanović.

Rifat Škrijelj, rektor Univerziteta u Sarajevu, kazao je kako oni koji su mislili "ubiti Bosnu, ubijali su redom njene institucije, pokušavali ubiti", ali da nisu znali da se "ne može ubiti biblioteka".

"Zabluda fašizma i jeste u tome što svoje djelovanje temelji na neobjektivnoj stvarnosti", kazao je Škrijelj, dodavši kako se knjiga ne može ubiti i da nikada svi primjerci knjige nisu na jednom mjestu.

”Veliki broj knjiga koje su uništene u Sarajevskoj vijećnici, a u sastavu NUBBiH, ponovo su oživjele iz pepela”, istakao je Škrijelj.

Dodao je kako su uposlenici NUBBiH uspjeli restaurirati preostalu građu, ali je 80 posto građe uništeno.

"Rat protiv BiH, koji se vodio, nastavio je da se vodi političkim sredstvima i oni koji danas vode političke borbe protiv BiH, ne finansiraju institucije od državnog interesa u kapacitetu u kojem bi morali i trebali, jer država funkcionira toliko dobro koliko čuva svoje institucije", kazao je Škrijelj.

Nekadašnji uposlenik Vijećnice Duško Toholj prisjetio se dešavanja te kobne noći i načina na koji su uposlenici zajedno s drugim građanima nastojali spasiti bibliotečki fond.

Danas je promovirana i publikacija NUBBiH "Vijećnica/u potrazi za identitetom".

Ovčina je tom prilikom podsjetio kako je 2007. godine grupa autora - Sonja Polimac, Amra Rešidbegović i on - objavila knjigu o Vijećnici, a 2009. godine je objavljeno slično izdanje. Dodao je kako je danas promovirano treće izdanje.

"Mi smo tu napravili izvod iz naše korespondencije, dopisivanja s nadležnim institucijama, pojedincima koji predstavljaju nadležne institucije u vezi imovinsko-pravnog statusa, koji je nažalost neriješen za nas i ostalih šest institucija kulture od značaja za BiH i o našem povratku", kazao je Ovčina, koji je priređivač djela.

Poručio je da ne odustaju od borbe i uputio apel da se riješi pravno-finansijski status sedam institucija kulture od državnog značaja (Zemaljski muzej BiH, Historijski muzej BiH, Umjetnička galerija BiH, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, Kinoteka BiH, Biblioteka za slijepa i slabovidna lica u BiH i Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH), te da se za NUBBiH omogući ulazak u Vijećnicu.

Sarajevska Vijećnica, kao jedan od najljepših i najreprezentativnijih objekata iz austrougarskog perioda u Bosni i Hercegovini izgrađena u pseudomaurskom stilu, zapaljena je u noći sa 25. na 26. august 1992. godine, na samom početku opsade Sarajeva. Nakon rata 1992. - 1995. obnovljena je i ponovo otvorena 2014. godine.

Sarajevska Vijećnica, otvorena 1896. godine, prvobitno je bila zgrada tadašnje gradske uprave i gradske administracije Sarajeva. Nakon Drugog svjetskog rata, sve do 1949. godine, služila je gradskoj upravi, kao zgrada Okružnog suda Sarajeva i sjedište Bosanskohercegovačkog sabora. Nakon toga, postaje Gradska biblioteka, odnosno Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH.

Za vrijeme opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine Vijećnica je bila više puta granatirana. U noći sa 25. na 26. augusta 1992. godine zapaljena je s agresorskih položaja u okolini opkoljenog Sarajeva, a u požaru je nestao Katalog Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine, oko 90 posto knjižnog fonda i dokumenata koji svjedoče o historiji BiH.

Te noći, brojni građani Sarajeva zajedno sa tadašnjim uposlenicima pokušavali su da spase neke od knjiga od požara, dok su bili izloženi konstantnoj snajperskoj vatri s položaja tadašnje Vojske RS-a sa okolnih brda.