Goran Vinčić za Radiosarajevo.ba: Ljudima je dosta politike. Ideja mog stand-upa nije da pametujem

Najtraženiji stand-up komičar u regiji, Goran Vinčić, sa svojim showom Reci mi da se šališ ovog mjeseca kreće na dugoočekivanu turneju po Bosni Hercegovini, tokom koje će posjetiti veliki broj gradova.

Među njima je i Sarajevo, gdje će popularni Vinča nastupati 16. novembra. Početkom godine (23. februar) bio je u Domu mladih, a sada će se publici predstaviti u BKC-u.

Interakcija i improvizacija

"To mi je bio prvi put u Sarajevu s ovim showom, sad dolazim opet. Isti je show u pitanju, ali uvijek se tu desi neka improvizacija i slično. Veselim se tome", rekao je Vinčić na početku razgovora za portal Radiosarajevo.ba.

Sarajevo je poznato po svom specifičnom duhu i humoru. Sredina u kojoj su nastale čuvena Audicija i Top lista nadrealista. Pitali smo Vinčića, koji je rođen u Vukovaru, a odrastao u Vinkovcima (Hrvatska), da li zbog toga ima veću odgovornost.

"Ja sada nastupam svuda. Nije samo Sarajevo poznato po tome. Ima nekih mjesta i u Srbiji gdje je općepoznato humor dobar i kvalitetan. Postoje i neki gradovi u Hrvatskoj gdje kažu: 'Ako nas nasmiješ, onda ćeš sve nasmijati'.

[instagram]https://www.instagram.com/p/DATmGRrC5mH/[/instagram]

Radim ovaj posao devet i po godina. Nastupam skoro svaki dan, tako da ne razmišljam previše o tome. Uživam u svakom nastupu i svaki nastup tretiram jednako. Da li to bilo pred 50, 500 ili 2.000 ljudi, nije mi bitno. Veselim se, jer to mi zapravo samo olakšava situaciju. Ako je grad duhovit, ako su ljudi puni duha i razumiju humor, utoliko je lakše, jer to znači da se ti ljudi znaju šaliti, i na svoj i na tuđi račun. Meni je odmah jednostavnije nastupati u tom gradu."

Kada je rekao da ću se baviti stand-up komedijom, baba mu je rekla: "Reci mi da se šališ!". Odatle i naziv za njegov show, koji uključuje mnogo improvizacije i interakcije s publikom.

"Većinom jeste crowd work, što ste mogli vidjeti po isječcima koji su dostupni na internetu. To su neke improvizacije koje nisu dio napisanog showa. Moje pravilo je da kad objavim nešto, to više ne izvodim. Tako da ljudi koji su pogledali sve na internetu neće ništa vidjeti uživo. Volim tu improvizaciju i interakciju.

A show kao show, govori o standardnim temama. Muško-ženski odnosi, ljubav, seks i te razmjerice. Ima tu dosta toga o familiji, odgoju, a onda i taj jedan segment vrlo bitan za mene, koji govori o percepciji komedije i ovoga što ja radim. Sama moja pozicija kao nekog komičara koji je ovako bezobrazan, koji proziva ljude, psuje itd.

Kada sam izbacio Dežurnog krivca prije godinu i po dana, pomislio sam da neću napisati ništa bolje od toga. Međutim, ovaj show mi se sviđa i zaista mislim da je bolji. Jednog dana kada to postane specijal, s guštom ću ga podijeliti s ljudima koji ne dolaze na nastupe."

Zabava i nasmijavanje ljudi

Ono što Vinču uveliko razlikuje od drugih je da se u svom stand-upu rijetko bavi političarima i politikom, koji su za mnoge glavna inspiracija. Objasnio nam je i zbog čega je to tako.

"Nema posebnog razloga, a opet ima nekoliko razloga. Politika je nešto što je dnevna stvar. Neki gaf koji političar napravi danas, sutra već postaje prošlost. Nerijetko u nekom mjestu volim se površno dotaći politike, ali mislim da je ljudima dosta toga. Postoje ljudi koji se ozbiljno bave političkom satirom poput Zorana Šprajca, Borne Sera, Zorana Kesića... Nije moja šoljica čaja, što bi rekli Britanci. Ali dođe to nekad kroz improvizacije i to ljudi obično dočekaju sa oduševljenjem.

Mislim da ne treba siliti s takvim temama. Ideja mog stand-upa nije da ja tu nešto pametujem, već da ljudi dođu i da se zabave. Nema tu neke dubine, katarze, širenja ljubavi i tako nekih gluposti. Ako će ih nešto potaknuti da razmišljaju o nečemu, to je drugi par rukava i sasvim OK stvar. Znači da sam izazvao neku reakciju kod njih osim smijeha i aplauza."

Njegovo shvatanje stand-upa kao posla, odnosno profesije je malo drugačije od drugih.

"Neke moje kolege od ovog prave nešto uzvišeno. Ja prevrnem očima kad neko kaže da ovo nije posao, nego poziv. Daj čovječe, ne spašavaš živote okolo. Budimo realni. Biti hirurg, doktor, to je poziv... Ima i kod stand-up komičara umjetnosti, talenta i jako velikog rada. Nije banalno kako na prvu izgleda. Neko je rekao: 'Ako izgleda lagano, znači da nije (smijeh)'.

Ja se trudim da na svojim nastupima nasmijem ljude, a ne da plaču. To ću ostaviti divnim glumcima koji rade sjajne predstave. Evo, baš nedavno sam gledao sjajnu predstavu iz Sarajeva sa sjajnim glumcima. Zove se Ne daj se generacijo i plakao sam na kraju. Kad čovjek od 150 kila plače, to znači nešto (smijeh)."

Ogromna popularnost

Vinčina popularnost iz dana u dan je sve veća. Rasprodate dvorane gdje god se pojavi, kao i veliki broj pratilaca na društvenim mrežama. Interesovalo nas je čime je to osvojio toliku publiku.

"Ja bih rekao iskrenost. Kakav sam na sceni, takav sam i uživo. Stand-up komedija za razliku od glume nema pravila. Nisam ja neki lik gore, već onaj isti Vinča kao i privatno. Neki kad upoznaju svoje heroje kažu: 'Nije onakav kakav smo mislili da će biti', a mene kad upoznaju kažu: 'Nadamo se da nije onakav kakav jeste (smijeh)'. Ali ja jesam takav.

Imam i ja trenutke kad punim baterije, kad sam energetski na nekom niskom nivou, ali kad nastupam i kad sam među ljudima tad sam pravi. Zijah Sokolović je rekao da onog trenutka kada izađete na ulicu iz svog doma stupate na scenu, tad počinje neka životna predstava. Ja sam na taj način to nekako shvatio."

Svoju popularnost duguje i mnogim drugim stvarima.

"Tu je uveliko pomoglo Šprajcovo Stanje nacije, što se tiče masovnijeg priliva ljudi. Također emisija Ko to tamo pjeva i razni skečevi, projekti... To isto jako puno pomaže, jer je regija još veoma prikovana za televiziju, a sve više i za društvene mreže. A ja važim i za čovjeka za kojeg kažu: 'On je seljak, čovjek iz naroda'. Ne prodajem 'mu*a pod bubrege'. To je šta je. Nema sad tu neke filozofije, iako sam ja studirao filozofiju sedam godina, pa sam se ispisao. Zašto? Da ne bih konobarisao (smijeh)."

Stand-up scena u regiji je posljednjih godina doživjela pravu "eksploziju". Od kafića se došlo do velikih dvorana, što ni Vinča nije mogao zamisliti.

"Ja sam se nadao tome, iako nisam vjerovao da će ići tako brzo, kao i moja karijera. Čovjek zapravo uzme neke stvari zdravo za gotovo. Gledajući sebe, nekad sam i nezadovoljan, jer čovjeka ambicija nekad pojede, ali onda se malo okrenem i pomislim da sam prije pet godina sam sebi govorio da će ovako biti, uštinuo bih se i ne bih vjerovao da je to moguće.

Stand-up postoji nekih 70-80 godina i ima dugu tradiciju. Taj humor je prisutan i kod nas. Imali smo Nadrealiste, Sedmoricu mladih, Rokere s Moravu, Ljubu Moljca itd. Nije to nama toliko strano kako što se to često predstavlja da je stand-up novotarija sa Zapada. Nije. Mi to imamo tu, samo se to nije zvalo tako i bio je neki drugi režim. Stand-up ipak zahtijeva neku potpunu slobodu. Nije bilo moguće da se neko bavi stand-upom u tadašnjoj državi na način kako se bavimo danas. Iako se danas činimo slobodni, a možda i nismo. Tu se sad vraćamo na temu politike i svega (smijeh)."

Američki i(li) britanski humor

Njegova strast prema stand-upu javila se zbog Robina Williamsa, legendarnog američkog komičara i glumca. Pitali smo ga da li je zbog toga naklonjeniji američkom humoru više nego britanskom i šta misli o toj vječitoj podjeli.

"Ljudi američki i britanski humor često poimaju kao nešto vrlo različito. Ali ja bih rekao da je to kao razlika između srpskog i hrvatskog humora. Dosta je to u stvari blisko u svojoj srži, iako naizgled izgleda totalno različito. Ja volim američki humor, odrastao sam na njihovim filmovima, komedijama i sjajnim komičarima. Nije to samo Robin Williams. Tu su i Richard Pryor, Jerry Seinfeld, Eddie Murphy, Chris Rock, Chris Tucker itd.

Ali volim i britanski humor, Rickyja Gervaisa, Jimmyja Carra, Dylana Morana. Mene je stand-up uhvatio zbog Robina Williamsa, a onda bih izdvojio jednog Irca koji je predstavnik tog britanskog humora Davea Allena i naravno Dona Ricklesa, koji je radio nešto fantastično. Ovo što ja radim je najbliže tome, ali samo u smislu strukture. Neću ja to dostići nikad, jer čovjek je zaista bio fantastičan u tom roustu, prozivanju, inside humoru, kako oni to zovu."

Dodao je kako se u humoru ne treba zatvarati.

"Mislim da se ljudi ne trebaju klasificirati. To se često nama događalo. Kao hrvatski humor ne valja, samo Bosanci i Srbi znaju, šta će Hrvati (smijeh). Ali probili smo mi neke barijere i predrasude o svemu tome. To je isto kao s muzikom, kad neko kaže da sluša samo metal i ništa drugo. Ne, ja slušam iz svakog žanra nešto. Nekad slušam Mozarta, a nekad Ipčeta tri sata bez prestanka. Tako se ni u humoru ne treba zatvarati i biti uskogrudan.

Sve u svemu, drago mi je da stand-up napreduje i da što više mojih kolega uspijeva puniti dvorane. Ja sam presretan i zahvalan ljudima koji dolaze na nastupe, na svakoj kupljenoj karti", dodao je Vinčić za portal Radiosarajevo.ba.

Prva stanica njegove bh. turneje je Bihać (11.11), a zatim slijede Bijeljina (12.11), Lukavac (13.11), Mostar (14.11.), Zenica (15.11.), Sarajevo (16.11.), Brčko (17.11.), Zavidovići (22.11.), Novi Travnik (23.11.), Jajce (24.11.) i Prijedor (29.11.). Pored toga, održat će i humanitarni nastup u Konjicu.

Detaljnije informacije o nastupima možete pronaći na njegovim profilima na društvenim mrežama.