Feridi Duraković nagrada 'Grah za Iliju Ladina 2011'

Nagradu 'Grah za Iliju Ladina 2011.' za najbolju pjesmu napisanu na temu jednog stiha Ilije Ladina „Nemoj jesti sam“ dobila je Ferida Duraković

Umjetnički performans 'Grah za Iliju Ladina' već je tradicionalan. Ove godine održat će se subotu, 22. decembra - početak je zakazan u 12:00 sati, kada će sudionici, nakon svečanog otvaranja, obići aktualni Sajam knjiga – Zimski salon knjige u Skenderiji.

Program se nastavlja u 13:00 sati dodjelom nagrade 'Grah za Iliju Ladina 2011' Feridi Duraković, te prikazivanjem snimka s jedne davne književne večeri Ilije Ladina u kultnom Zvonu. Potom, pjesnici čitaju svoje svoje radove. Performans završava u 16:00 sati.

Na skup se dolazi bez posebnog osobnog pozivanja. Svi umjetnici koji dođu u Charlamu i koji napišu pjesmu na okvirnu temu jednog Ilijinog stiha - a ove godine to je „Pišeš li?“ sudjeluju u natjecanju za nagradu. 

Umjetnici koji žele sudjelovati u ovom programu svoj dolazak mogu najaviti i pjesme poslati e-mailom na: kolonija.ilije.ladina@gmail.com. I oni koji se ne stignu javiti e-mailom - dobro su došli, poručuju organizatori.

U nastavku pročitajte obrazloženje za nagradu Feridi Duraković koje je napisao Ivan Lovrenović

Živi Ilija Ladin! – pročitaj ovo na svatri načina, sa svatri naglaska što ih, blago nama, nudi akcenatski sustav štokavski:

Žívī Ilija Ladin (uzlazno, kratko, s dužinom na zadnjem vokalu), kao kad se pita: što radi Ilija Ladin, a odgovara: žívī. Pa, i živi! Jer, iako je umro, nije umro Ilija Ladin, trajno je živ. Kako? Evo kako: kao mogućnost da bude tako živo reinkarniran u pjesmi drugoga – recimo, ove pjesnikinje koja ga se sjeća njegovim a opet svojim jezikom, slikama, ritmom, tonom.

Žîvi Ilija Ladin (silazno, dugo), kao kad se pita: koji Ilija Ladin, a odgovara: ne mrtvi, nego žîvi Ilija Ladin, onaj kojemu i nije suđeno da može umrijeti, kad je moguće da ga pjesma, tuđa, na ovakav način sklanja od smrti.

Žívi, Ilija Ladin! (uzlazno, dugo), kao zapovjedni način. Taj imperativ pjesnikinjina pjesma, sva, saopćava iznutra, neizravno; ne grubo kao zapovijed, nego nježno i obuhvatno kao ljubav: žívi, Ilija Ladin, ne šali se!, jer ima nas kojima si potreban živ i rječit; rječit svojim zaumnim, magijskim jezikom, kojim te, evo, dozivamo!

(Ivan Lovrenović)
U Sarajevu, 19. listopada 2012.