Fazla za Radiosarajevo.ba: "Danas su političari zvijezde, a zaboravljamo naše umjetnike i sportiste"

Postoje ljudi koji u svojim djelima nose duh cijelog jednog grada. Za Sarajevo je to, među ostalima, Zlatan Fazlić Fazla, autor stihova koji su obilježili generacije, čovjek čija je muzika govorila o stvarnom životu, o ljubavi i o boli, o raji i o svemu onome što Sarajevo čini posebnim.

Danas, kada grad već odavno živi u drugačijem, promijenjenom, surovom svijetu, Fazla ponovno piše, ali ovaj put ne samo pjesmu, već priču u kojoj je sabrano Sarajevo od sedamdesetih godina do danas. Iz te potrebe da se ispriča istina o gradu i ljudima rođenim pod Trebevićem, nastao je prvi bosanskohercegovački mjuzikl Sarajevo, moje drago.

Mjuzikl koji je istovremeno ljubavno pismo i ogledalo grada, mjesto u kojem će publika prepoznati dijelove vlastitih života, od nevine igre na ulici, mirisa voća iz komšijskih bašta, smijeh komšiluka, ali i težinu godina rata i poratne tišine. To je Fazlina priča o Sarajevu, ali i priča svih nas.

Premijera je planirana 22. oktobra u Narodnom pozorištu Sarajevo.

Fazla je ovim povodom govorio za portal Radiosarajevo.ba vrlo otvoreno.

Do premijere je ostalo još 20-ak dana, a Fazla je istakao da "ima dovoljno vremena da se stvari 'utegnu' i da sve savršeno funkcioniše".

"Sve faze kroz koje smo do sada prošli urađene su odlično. Ja sam napisao scenarij i dvadeset novih kompozicija. Ranko Richtman, naš veliki maestro, uradio je aranžmane za orkestraciju Filharmonije. Tu je i bend, back vokali, hor Opere Narodnog pozorišta, plesači, glumci i balet Narodnog pozorišta", rekao je Fazla.

Dodao je da je Amila Terzimehić napravila odličnu koreografiju, da se već na probama vide obrisi fizionomije predstave.

"Dino Mustafić je naš najveći pozorišni reditelj, vodi cijelu priču. Vanja je osmislila sjajne kostime – gledao sam ih jučer u krojačnici i izgledaju fascinantno. Oma je uradio scenografiju, već smo prošli kroz makete i sve izgleda impresivno", naglasio je naš sagovornik.

Imamo malu tremu

"Sada sve te faze treba složiti u jedan organizam koji se zove predstava odnosno mjuzikl. Publika ne smije da osjeti da je to rađeno po fazama, nego da dva i po sata uživa u jednoj cjelini, u nečemu što voli, bez ijednog trenutka koji bi im zasmetao. Naravno, imamo malu tremu. Ali vjerujem da će sve biti dobro", kazao je Fazla.

Posebno je istakao mlade glumce, koji će, kako je pojasnio, jednog dana biti zvijezde.

"Važno je da ih javnost upozna, da dobiju status koji zaslužuju. Kod nas su izgleda zvijezde samo političari, a zaboravljamo na glumce, muzičare, sportiste. U Sarajevo, moje drago, imamo mlade, ali i iskusne glumce, velika imena koja već decenijama znamo. Oni savršeno pjevaju pjesme, rade koreografiju, i vjerujem da će publika dobiti jedno potpuno iskustvo", naglasio je Fazla.

Dodao je da je Sarajevo, moje drago, ustvari istinita priča o svima nama.

"Ne samo o mojoj generaciji, nego o cijelom nizu generacija Sarajlija. To je priča o ljudima koji su rođeni u jednom svijetu, a onda se, putem brutalne sile, preko noći probudili u drugom, brutalno drugačijem. To nije prijatan osjećaj. Taman da se probudite na Havajima, niste to tako zamišljali. A kamoli kad se probudite u paklu rata, a onda trideset godina poslije živite težak život u kojem nam mladi odlaze i ne vide nikakvu perspektivu za budućnost", poručio je muzičar.

Fikciju, dodao je, pisati ne zna.

"Sve što sam do sada pisao bilo je vezano za stvarne događaje – mene ili nekoga bliskog. A ima puno pjesama, stotine i stotine. Ovo je priča na tom tragu, istinita priča o nama, od 70-ih godina do danas", istakao je.

Otkrio nam je da je mjuzikl, za koji tada nije znao da će biti baš to, pisao četiri godine.

"Osjećao sam potrebu da pišem, da izbacim traume iz sebe. Prijateljice psihologinje su mi govorile: 'Piši, to je ljekovito.' U jednom trenutku shvatio sam da možda nisam spreman napisati roman ili knjigu, ali sam znao da mogu napisati pjesme. Rekao sam sam sebi: 'Napravit ćemo priču, pa ću te duboke emocije koje nisam spreman iznijeti u prozi, izbaciti kroz pjesmu', kao što sam i do sada uvijek radio. 

Mjuzikl tako funkcioniše – imate dijaloge, ali kad treba da se potpuno otvorite, dolazi pjesma. Mislio sam da će sve to ostati u ladici i bio sam spreman na to, jer znam koliko je skupo napraviti ovako veliku produkciju – filharmonija, balet, glumci. Ali onda sam gledao jednom Dinu Mustafića na televiziji i rekao sebi da ću popiti kafu s njim. S njegovim ocem, čuvenim Pujdom, direktorom fotografije Mustafom Mustafićem radio sam kad sam bio mlad. I kažem Dini: 'Hipotetički, da ti sada neko donese scenarij i 20 novih pjesama za mjuzikl, šta bi ti? Bi li se to moglo produkcijski uraditi?' Kaže on da je molio ljude da to rade. I tako smo ušli u proces, on se zainteresirao, a ja sam skratio scenarij, isčistio ga, izbacio višak pjesama, i krenuli smo", ispričao nam je Fazla.

Više puta tokom razgovora, Fazla je naglasio da ekipu na sceni čine sjajni glumci, pjevači i plesači, a posebno je ponosan na mlade.

"Cijeli život radim to. Napišeš, naprimjer, Kemalu Montenu četiri ili pet pjesama. Logično, onda snimam Kemu, koji to donosi na čaroban način, možda i ne onako kako sam ja zamislio. Ali to je proces u kojem morate dopustiti da svaki umjetnik uradi svoj dio posla onako kako on osjeća. A ne da mu vi na neki način sugerišete kako bi to trebalo. Naravno, do neke mjere mora biti malo sugestije, ali je suština pustiti ih da rade svoje poslove, da svako unese dio sebe i bez nikakvog pritiska. I onda je to, čini mi se, dobitna kombinacija", podvukao je naš sagvoronik.

Na našu konstataciju da će ovo biti prvi bosanskohercegovački mjuzikl te da će samim tim ući u historiju teatra u našoj državi, Fazla je skromno odgovorio:

"Ne volim unaprijed govoriti da će biti siguran uspjeh. Volio bih, naravno, da uspijemo, ne samo ja nego cijela ova ogromna ekipa talentovanih ljudi. Ali nisam siguran niti smijem to biti. Nadam se da će publika uživati", kazao je Fazla.

O samom nazivu mjuzikla izjavio je:

"Kao što rekoh, priča je to o ljudima koji su živjeli u jednom svijetu, a onda preko noći završili u drugom. Sarajevo je u mom odrastanju bio grad u kojem su djeca rasla na ulici – igrali smo se po cijeli dan, igrali košarke, lopte, brali voće. Odrastali smo uz ljude iz komšiluka – poštara, milicionera, mlijekara, učitelje, trenere. Oni su nas više formirali nego roditelji, jer nismo nikada bili u kući. Nedavno sam u Skerlićevoj ulici vidio razdeliju, prezrela. Savila se do zemlje. To se ranije nije moglo desiti, kao djeca bismo je pojeli čim bi 'iz behara izašla'. Nema više djece na ulici, nema njihovih glasova. To je ta razlika. Tada te je cijeli grad formirao. A pošto je moj grad Sarajevo...".

Grad je preživio

"Sarajevo je zaslužilo najbolje. Mi kao umjetnici možemo napraviti ovako neko djelo koje će biti posvećeno njemu, a svi oni koji žive u Sarajevu i van grada, a Sarajlije su, trebaju da daju ovom gradu sve najbolje", naglasio je i dodao:

"Sarajevo je zaslužilo najbolje, svu ljubav, pažnju, sve počasti, jer Sarajevo je ni krivo ni dužno prošlo kroz sve kroz šta jeste. Nikome ono ništa nažao nije učinilo. Samo su njega 'bucali' kako su znali i umjeli. A nisu uspjeli. Preživjelo je, zato treba učiniti sve najbolje za njega", rekao je Fazla vrlo emotivno.

Pjesme čuvaju za premijeru, iako nam je rečeno da su vrlo emotivne.

"Hoćemo da publika prvi put na premijeri čuje cijele pjesme. Pisao sam iz srca, onako kako se može pisati za Sarajevo, kao i do sada. Trudio sam se da ne dociram i ne sugerišem, nego da istinito posložim događaje - od 70-ih do danas, kao frejmove iz života. To je kao da hodamo Titovom ulicom i u izlozima gledamo isječke iz naših života.

Obuhvatio sam sve - i ljepotu, i rahatluk, i stradanja, i poratni, teški, depresivni period u kojem gledamo kako mladi odlaze, a roditelji ih puštaju jer im ovdje ne mogu pružiti budućnost.

Nije jednostavan proces, ali vjerujem da će biti dobro", zaključio je Fazla za portal Radiosarajevo.ba.