Dirljivi prizori iz prepunog Narodnog pozorišta: Posljednji pozdrav Kemalu Montenu

Komemoracija u povodu smrti Kemala Montena održana je danas u Narodnom pozorištu Sarajeva.

Veliki broj poznanika i prijatelja stigao je na plato ispred Narodnog pozorišta, a kako javlja reporter portala Radiosarajevo.ba, prisutni se se uz suze i aplauz na kraju, oprostiti od velikog sarajevskog pjesnika i pjevača.

Halid Bešlić, Nazif Gljiva, Zijo Valentino, Jovo Divjak, Hanka Paldum, Neda Ukraden, Rade Šerbedžija, Zdravko Čolić, Saša Matić, kao i mnogo drugi poznanici i prijatelji, došli su da odaju počast umjetniku kojeg ćemo pamtiti po mnogo čemu dobrom.

Cvijeće i gitara na bini Narodnog pozorišta, ali i Montenove fotografije na platnima daju posebnu dimenziju tišini koja vlada u Narodnom pozorištu. 

Pogledajte fotogaleriju.

Dugogodišnja saradnica i prijateljica Kemala Montena Ismeta Dervoz otvorila je komemoraciju i pozvala sve prisutne da minutom šutnje odaju počast velikom prijatelju. 

Alija Hafizović, karikaturista i pisac koji je s Kemalom Montenom napisao pjesmu Sarajevo, ljubavi moja, zbog bolesti nije mogao prisustvovati komemoraciji svom drugu. Napisao je tekst koji je, u suzama, u uvodnome dijelu pročitala Ismeta Dervoz:  

"Ma koliko bilo teško, danas moramo govoriti o tebi i znamo da u nekoliko rečenica ne mogu stati nasa druženja, maštanja, radosti i tuge. Ovo neće biti dovoljno da pokažemo koliko si svima značio kao prijatelj, kolega, komšija, sugrađanin, umjetnik, kao Kemal Monteno, naš Kemo, naš Moke. To je neizbrisivo i jedinstveno ime ove zemlje i ovoga grada. Apsolutno ga je nemoguće bilo ne zavoljeti i ne voljeti. Sve si radio sa takvom lakoćom, nenametljivo dijeleći svoj talenat. O ljubavi su pjevali mnogi, ali niko kao ti.  Amore mio, grad, zemlja, dežura na straži neke noći u decembru, zvono na vratima, ti si sve mogao pretvoriti u ljubav." 

Posljednji pozdrav prijatelju: Alija Hafizović za svog Kemu 

Jedan od kolega i prijatelja koji su govorili na komemoraciji Kemalu Montenu bio je Zdravko Čolić. Njihovo prijateljstvo trajalo je 42 godine, a nekih od najvažnijih momenata Čola se prisjetio i prilikom posljednjeg ispraćaja sarajevskoj legendi: 

"Porodica Kemala Montena postala je moja porodica, a Kemal moj dobar prijatelj. Bili smo dva neraskidiva duha koji su se ispreplitali. Ako bi čovjek birao nekoga za brata, osim onog po rođenju, za mene bi to bio Kemal Monteno. Imali smo i pauza u našem druženju, razilaženja u mišljenjima, ali smo se tokom te naše saradnje koja traje 42 godine, pred kraj veoma zbližili, čak više nego što je to bilo sedamdesetih godina. Kemo od mene nije otišao, niti će ikad. Njegova muzika ostat će vječno da živi. Neka mu je vječna slava i pokoj duši - našem, Kemici.""   

Zdravko Čolić: Kemal Monteno mi je bio brat

Dino Merlin bio je jedan od umjetnika koji su govorili na komemoraciji: 

''Imao sam deset godina kada je u Pionirskom centru bila audicija na koju sam se prijavio i pjevao njegovu pjesmu 'Dušo moja'. Tada sam dobio prvi aplauz, ali, što je još važnije, naklonost jedne djevojčice do koje mi je bilo veoma stalo. Tada mi je i Kemo postao još draži", prisjetio se Dino Merlin. 

Dino Merlin: Kako sam provodio vrijeme s Kemom

U ime kolega na komemoraciji su govorili Milan Stupar, Nikša Bratoš, Dino Dervišhalidović i Zdravko Čolić, a u ime grada Miro Lazović, te u ime Kantona ministar Ivica Šarić.