Amela Hadžimejlić: Umjetnost nas može vratiti na fabričke postavke humanosti

U novootvorenoj galeriji Arka, u Logavinoj ulici u Sarajevu, otvorena je izložba renomirane likovne umjetnice Amele Hadžimejlić.

"Deset slika bez odgovora" naziv je izložbe kojom ova poznata grafičarka propituje neka od ključnih životnih pitanja. Osim deset likovnih djela, sastavni dio izložbe je i posebna vrsta kataloga, tzv. "slikovnica za odrasle" u kojoj su obuhvaćena autoričina razmišljanja, narativi koji prate određenu sliku. 

Amela Hadžimejlić u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba govori o svom radu, umjetnosti i ovom zadnjem ciklusu slika. Na prvi pogled, slike se doimaju homogeno u pogledu spektra (plavo, tirkizno, zeleno, ljubičasto, crveno) i korištenih tehnika, ali su svaka za sebe iznimno maštovite u tematskom smislu, bogatstvu motiva i njihovoj razradi. 

"Što se tiče tehničkog dijela, kao autor se već decenijama koristim različitim izrazima i posežem za tehnikamam koja će mi pomoći da na najbolji mogući način kažem to što želim. Ne bira tehnika mene, nego ja nju. Ove slike nisu rađene nikakvom klasičnom slikarskom tehnikom, više možemo reći da su to crteži u boji i asemblaži. U tom smislu, ja slici pristupam kao grafičar. Možete vidjeti različite boje zasnovane na jednoj osnovnoj paleti, a to je "grafičarski" način razmišljanja. Koristim i različite teksture kroz materijale koji su tu aplicirani: plastiku, spužbu, heklane stolnjake, zavjese. Sve je sastavni dio kompozicije koja govori jednim jezikom. Ja sam intuitivno posezala za pojedinim dijelovima aplikacija, slikala, lijepila, modelovala. 

Svrha umjetnosti i je stvaranje nove stvarnosti. Skupljamo ono što vidimo oko nas i "recikliramo" u novu stvarnost. U tom kontekstu možemo posmatrati i tehnike kojima su nastale ove slike", kaže autorica . 

Idejno, slike su također povezane, ali svaka od njih je svijet za sebe i nosi posebnu poruku.  

"Prvenstveni koncept ove izložbe je neka vrsta mog odgovora na društvo i okolinu u kojoj živim. Naziv izložbe je 'Deset slika bez odgovora' a one sve zajedno čine moj odgovor. Također i moju kritiku društva. One su, kao što vidite, i vizualno vrlo atraktivne, možemo reći blještave i privlačne. Bio mi je cilj da na takav ilustrativan način približim razmišljanje pojedinca, ali i svakog čovjeka. Šta je to suštinsko sa čime se svaki pojedinac susreće, bez obzira na opredjeljenje, vjerovanje, pripadnost naciji? Htjela sam da potaknem na razmišljanje i posmatrača i čitaoca. Da se, na neki način, vratimo na fabričke postavke humanosti i stvarnog smisla obitavanja na ovom svijetu.

Možda zvuči romantično da se na ovaj način obraćam gledaocu i čitaocu, ali mislim da neko ko zastane da pogleda i pročita može i sam u sebi pronaći to što želim reći - šta je bitno i kako razlučiti bitno od nebitnog. A tu pronalazimo smisao života", otkriva nam slikarica.

Zanimalo nas je i otkud taj prelazak iz likovne u formu naracije. U knjizi koja prati izložbu sadržani su autoričini tekstovi o određenim životnim pojmovima, kao npr. "posjedovanje", "sudbina", "sreća", "proslava", "nada". 

"Uobičajeno je da se u slikovnicama i knjigama pojavljuju ilustracije teksta. Ovdje se dešava obrnuto - ilustracija slike je tekst. Kroz dva medija, riječ i likovni jezik, pokušavam prenijeti svoj vlastiti doživljaj svijeta. Tu su kratki tekstovi od kojih je svaki 'u boji' i nosi određenu težinu bez obzira na prividnu lakoću koju vidimo na slici.

Mislim da je u tom smislu, najilustrativnije ono što je napisala Ferida Duraković u recenziji slikovnice: Svaka od ovih slika je starinski vez preko kojeg Amela ispisuje neonsku usamljenost bića'. Mislim da je u ovoj rečenici sadržana suština izložbe". 

Ovom izložbom ozvaničen je početak rada Art centra Arka koji osim galerije predstavlja i svojevrsni umjetnički hub otvoren za mlade umjetnike, grafičare, stare i mlade polaznike likovnih radionica. Umjetnica je odlučila svoju izložbu postaviti ovdje kako bi skrenula pažnju na rad ovog centra.   

"Arka centar je prostor u Logavinoj 20 koji je godinama bio neiskorišten. Ideja mog kolege Amera Hadžića je bila ne samo da oživi sami prostor već i ovaj dio Starog grada koji ne pripada užem turističkom centru. Zbilja mi se dopala ideja i podržala sam kolegu, posebno iz razloga što je ovdje otvoren prvi centar za grafiku. Kao što znate, ja sam profesor grafike na Akademije likovnih umjetnosti, i stoga mi je drago što u ovom centru svi koji to budu željeli imaju mogućnost da se upoznaju s medijem grafike. (U centru se nalaze i grafičke prese koje umjetnici mogu koristiti, op.aut.)

Kao profesorica na Akademiji likovne umjetnosti, Amela Hadžimejlić s neskrivenom energijom pristupa mladim generacijama umjetnika, uvodeći ih u umjetnost grafike. Zanima nas koje su to trajne poruke koje im prenosi kroz svoja predavanja, imajući u vidu i sve izazove današnjice.  

"Jako volim Akademiju, smatram je svojom drugom kućom. Tu sam od svoje osamnaeste godine, bila sam i dekan te ustanove i svakodnevno tu ulazim s ljubavlju. Za mene rad sa studentima nije posao, to je sastavni dio mog životnog predodređenja i opredjeljenja. Studentima nastojim da prenesem ono što su i mene učili, a to su osnovne vrijednosti, ne samo unutar likovnosti i vizualnog, nego i one bezvremenske vrijednosti koje nikada neće biti prevaziđene. O tome govorim i u svojoj slikovnici - ako pogledate naslove poglavlja, tekstove i slike, vidjet ćete da se radi o pitanjima koje su aktuelne od početka čovječanstva. 

Razgovor s umjetnicom zaključujemo pitanjem - koliko svima nama u traganju za svim odgovorima može pomoći umjetnost.  

"Svačiji odnos prema umjetnosti je pitanje individualne percepcije i poimanja. Za mene je umjetnost ono što je istinito i izrečeno bez druge namjere osim da to bude to što jeste. Iako ne volim definicije, ovo bi bila neka moja definicija umjetnost, a u kontekstu nje, umjetnost će uvijek postojati i uvijek će biti.