Alen Zečević: 121. godišnjica BZK “Preporod” – simbol jedne kulturne renesanse

Svaki narod sa potencijalom da kreira i oblikuje sopstvenu povijest, čiji jeste ili teži biti aktivni subjekt ostvarenja njenog kulturnog i svakog drugog partikularnog identiteta, svoju je nacionalnu i političku misao razvijao u čvrstoj, determinirajućoj i fundamentalnoj vezi sa kulturom.

Piše: Alen Zečević, za Radiosarajevo.ba

Povijest Bošnjaka, osobito zadnjih stoljeće i pol, obilježena je procesom temeljitog, u tadašnjim prilikama i kontekstu nužnog političkog organiziranja, sveobuhvatnog narodnog i kulturnog perporoda. Od 1903. godine, do danas, nesumnjivo najznačajniju i najuticajniju ulogu u društvenom i političkom životu Bošnjaka, sa izvijesnim promjenama u formi pod različitim državnim sistemima, imala je Bošnjačka zajednica kulture "Preporod".

Osnivanje društva "Gajret"

Stotinu dvadeset i jednu godinu duga povijest Bošnjačke zajednice kulture "Preporod", kakvu danas poznajemo, počela je 20. februara 1903. godine na osnivačkoj skupštini društva"Gajret". U sarajevskoj Muslimanskoj kiraethani (čitaonici), na Bentbaši, utemeljeno je kao "kao društvo za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama". Neposredan povod osnivanju društva bio je neprimjeren slučaj u Beču, gdje je bošnjačkim studentima onemogućena finansijka pomoć i boravak u "Inštitutu za bosanskohercegovačke visokoškolce".

Kako je to bilo vrijeme složenih i za Bošnjake vrlo nepovoljnih političkih okolnosti pod austrougarskim okupacionim režimom, ovaj je događaj imao snažan odjek među bošnjačkom inteligencijom. Kao odgovor, koristeći činjenicu da od 1899. godine traje i pokret Bošnjaka za vakufsko - mearifsku autonomiju. Safvet-beg Bašagić, Edhem Mulabdić i drugi istaknuti intelektualci tog vremena odlučili su osnovati društvo koje će za cilj imati finansijsku i svaku drugu pomoć bošnjačkih studenata u domovini i izvan nje. Upravo je Bašagić, jedan od najvećih autoriteta na polju bošnjačke i bosanskoherecgovačke književnosti, izabran prvim predsjednikom društva.

Društvo "Gajret", nazvano prema riječi arapskog korijena koja znači solidarnost, nastojanje i pomoć, imalo je višestruku i mnogo širu djelatnost. Ona se, prije svega, ogledala u razumijevanju potreba bošnjačkog društva u pogledu obrazovanja, podizanja kulturne i nacionalne svijesti. Svoj rad društvo je baziralo na pomaganje studenata i srednjoškolaca putem stipendija, prikupljanim na dobrovoljnim gajretovim priredbama organiziranim u bosanskohercegovačkim gradovima, zatim otvaranju konvikata za siromašnu djecu i zajmova za učenike slabijeg socijalnog statusa.

Društvo je imalo intenzivnu izdavačku djelatnost publikovanjem svoga lista "Gajret", u kojem su svoje autorske priloge objavljivali najznačajniji bošnjački književnici i kulturni radnici. Pored toga, poduzimali su se veliki napori na osnivanju biblioteka, čitaonica, večernjih škola, priredbi, pozorišnih predstava, koncerata, izložbi i drugih vidova narodnog okupljanja. Zbog jakog uticaja u bošnjačkom narodu, ali i Bosni i Hercegovini uopće, "Gajret" je od 1923. godine svoje djelatnosti organizirao dijelom zahvaljujući i pokroviteljstvu Petra II Karađorđevića.

Te godine u Beogradu je utemeljen "Beogradski Gajret Osman Đikić", u okviru kojeg je djelovao studentski dom. Kakvu je i koliku ulogu "Gajret" zaista imao imao u društvu najbolje govori podatak da je do 1941. godine svojim prosvjetnim i kulturnim radom "Gajret" omogućio školovanje za dvije trećine bošnjačkih intelektualaca.

Zanimljiv je, recimo, podatak da su među Gajretovim stipendistima su bili Meša Selimović, Ćamil Sijarić, Zija Dizdarević, Hamza Humo, Džemal Bijedić...

Društvo "Narodna uzdanica"

Premda je nastalo kao posljedica izvijesnih političkih sukoba društvo "Narodna uzdanica", koje je osnovano 17. oktobra 1924. godine u Sarajevu, dijelilo je iste ciljeve kao i "Gajret". Odlukama osnivačke skupštine prvim predsjednikom imenovan je Asim-beg Dugalić. U narednim godinama najzapaženiju ulogu u radu društva imao je njegov predsjednik, jedan od najcjenjenijih knjževnika i prosvjetitelja, Edhem Mulabdić. U programu društva izniman doprinos dao je i tadašnji sekretar Alija Nametak. U Sarajevu, 1931. godine, svečano je otvoren prvi internat "Narodne uzdanice", da bi s ciljem podrške obrazovanju bošnjačkih studenata osnovani internati u Mostaru, Banja Luci, Tuzli, te studentski dom u Zagrebu.

Rukovodstvo društva radilo je na afirmaciji, kako modernih tako i tradicionalnih vrijednosti u bošnjačkom društvu. Imalo je, također, vlastitu izdavačku djelatnost, obzirom da je interes za njom bio jako veliki. Možda najznačajniji u tom smislu bio je Kalendar Narodna uzdanica, štampan od 1932. do 1944. godine. Uređivačku politiku vodili su Edhem Mulabdić, Alija Nametak i Hamdija Kreševljaković. U Kalendaru Narodne uzdanice tretirane su teme iz oblasti povijesti, vjere, prava i kulturnog naslijeđa Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. Saradnici društva, a samim tim i njegovog lista, bili su mnogi cijenjeni autori poput Safvet-beg Bašagića, Alije Bejtića, Derviša Korkuta, Saliha Alića, Fehima Spahe, Hazima Šabanovića i drugih. Iz ove grupe intelektualaca, u pokušaju da se obnovi rad ugašenog časopisa "Behar" (izlazio od 1900. do 1911. godine), pokrenuta je akcija za osnivanje časopisa Novi Behar. Pokrenut je 1927. godine u Sarajevu, a urednici su bili Husejn Dubravić Đogo, Edhem Mulabdić i Alija Nametak.

Kulturno društvo Muslimana "Preporod"

Društva "Gajret" i "Narodna uzdanica", nakon decenija bezuspješne integracije, ujedinili su se    13. septembra 1945. godine. Političke razlike, te druga pitanja koja su opterećavala odnose dvaju društava, zbog novih okolnosti potisnuta su u drugi plan. Tako je u Sarajevu osnovano Kulturno društvo Muslimana "Preporod", za čijeg je prvog predsjednika izabran dr. Zaim Šarac.

Ovim su se činom u jednoj cjelini objedinila sva dotadašnja društva koja su brinula o kulturnom, prosvjetnom i humanitarnom radu u bošnjačkom narodu. Rad novoosnovanog društva nije bio dugoga vijeka, jer je samo četiri godine kasnije istom, pod snažnim uticajem vladajućeg režima, institucionalno zabranjen svaki vid djelovanja. To je, pored političke represije koja vršena nad rukovodstvom, za posljedicu imalo i oduzimanje imovine koja se nalazila u vlasništvu Kulturnog društva Muslimana "Preporod".

U takvim okolnostima, bez mogućnosti da obrazuju svoju krovnu naciolanu kulturnu instituciju, Bošnjaci su se našli na periferiji ili potpuno izvan pravnog i političkog sistema. Sve to, međutim, nije zaustavilo vrlo plodonosnu generaciju književnika, političara i drugih intelektualaca koji su svoje karijere ostvarili zahvaljujući činjenici da su i sami bili pomagani iz rada društava koja su naprasno ugašena nakon Drugog svjetskog rata. To je značilo pojavu izvanrednih djela u književnosti, umjetnosti i nauci, čiji su autori bili nezaobilazne i ključne ličnosti u procesu koji je od šezdesetih godina 20. stoljeća poznat kao drugi bošnjački nacionalno-kulturni preporod.

Povratak narodu

Nakon višedecenijske borbe za priznanje bošnjačke i bosanskohercegovačke kulture, tradicije, ukupnog povijesnog naslijeđa, konačno i bošnjačkog nacionalnog bića, na obnoviteljskoj skupštini organiziranoj 5. oktobra 1990. godine u sarajevskoj Vijećnici obnovljen je rad Bošnjačke zajednice kulture "Preporod" kao pravnog nasljednika Kulturnog društva Muslimana "Preporod".

Za prvog predsjednika izabran je vrsni povjesničar bošnjačke književnosti, prof. dr. Muhsin Rizvić. Bio je to jedan od najznačajnijih trenutaka recentne povijesti kojeg je, u svome postizbornom obraćanju, govoreći o bošnjačkoj kulturi dr. Rizvić ocijenio kao trenutak “naše kulturne renensanse”. Nakon Bošnjačkog sabora i vraćanja narodnog imena Bošnjak, društvo mijenja ime u Bošnjačka zajednica kulture “Preporod”. U uslovima agresije na Bosnu i Hercegovinu društvo je okupilo najuticajnije i ugledne intelektualce tog vremena.

Od 1995. godine do danas izuzetno bogata izdavačka djelatnost Bošnjačke zajednice kulture "Preporod" dala je nekoliko kapitalnih djela poput Edicije Bošnjačka književnost u 100 knjiga, zatim Pravopisa bosanskog jezika prof. dr. Senahida Halilovića, kao i Historije Bošnjaka prof. dr. Mustafe Imamovića. Predsjedatelji društva su bili istaknuti članovi bosanskohercegovačke akademske zajednice: prof. dr. Enes Duraković (1993. – 1994.), prof. dr. Munib Maglajlić (1994. – 2001.), prof. dr. Šaćir Filandra (2001. – 2010.), prof. dr. Senadin Lavić (2010. – 2019.) i, aktulni, prof. dr. Sanjin Kodrić. Sa preko 60 podružnica, osnovanih u gradovima širom Bosne i Hercegovine i zemljama bivše Jugoslavije, društvo djeluje kao bošnjačka kulturna matica svih Bošnjaka sa sjedištem u Sarajevu. Kao takva, što je definisano Statutom društva, ona radi na afirmaciji demokratskih vrijednosti, sloboda, međunacionalnog i religijskog uvažavanja u relacijama sa kulturnim društvima drugih naroda u Bosni i Hercegovini.

Danas, kada obilježava 121. godišnjicu svoga postojanja, s pravom se može konstatovati da Bošnjačka zajednica kulture "Preporod", uzimajući u obzir povijest i rezultate njenog djelovanja, predstavlja jednu od temeljnih, najznačajnijih institucija kulture ne samo Bošnjaka nego i Bosne i Hercegovine.