Komentar | Ima neka tajna veza: Šta povezuje Dodika i Thompsona, a nije Čović?

Fotografisanje Dragana Čovića s Thompsonom nije bezazlen estradni trenutak, nego nastavak opasne rehabilitacije ustaštva i pokušaj da se ta ideologija presvuče u tobožnje "europske vrijednosti", izjavio je jučer "neformalni čelnik Republike Srpske" (kako mediji u Zagrebu vole tepati predsjedniku Saveza nezavisnih socijaldemokrata – SNSD) Milorad Dodik.

No, ta navodna ljutnja Dodika na Čovića i uvjerenje kako je "pukla tikva" zbog profašističkog pjevača samo su priča za naivne i neinformirane, te političko uljuljkavanje Sarajeva. Time se Mostar i Banja Luka taktički služe obično pred neke važne političke ofenzive.

"Ako ne znaš šta je bilo"

S jedne strane, Dodik gore spomenute izjave daje pred Srbima u BiH i regiji kako bi se navodno distancirao od Zagreba, koji ne krije mnogo svog "partnera" i "saveznika" (Aleksandar Vučić bi rekao: 'Nek' im je sretno'), dok se Čović distancira od Milorada Dodika i njegovog nastavka secesionističke politike. U novoj ofenzivi na Izborni zakon i pred najavljeni put u Washington i Brisel.

Zapravo, niti se Dodik odrekao Čovića, a još manje Čović Dodika. Zašto? Zato što je u Evropi danas postoje sve jače snage koje objedinjuje oba navodno suprotstavljena pola.

Evo kako. Već su punoljetna djeca rođena kada je Marko Perković Thompson bio gost svojevrsnog rodonačelnika europskog desnog populizma Jörga Haidera (ponegdje je slavljen pokličima sasvim "slučajnim" uzvicima "Heil Haider!"). Austrijski Die Presse te je 2008. prikazao Thompsona kao marionetu fašistoidnog Haidera.

Podsjetimo, Haider je vodio ekstremno desnu Slobodarsku stranku Austrije (FPÖ), a njegov nasljednik Heinz-Christian Strache bio je godinama veliki prijatelj Milorada Dodika. Susretali su se brojnim povodima, kako u Austriji, tako i u Bosni i Hercegovini.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Štaviše, u maju 2019. godine Dodik je rekao da će njegova stranka pružiti simboličnu podršku ovoj stranci na izborima za Evropski parlament.

Podrška je, očito, bila baksuzna pa je Strache nekoliko dana kasnije dao ostavku na dužnost vicekancelara. Naime, njemački mediji Der Spiegel i Süddeutsche Zeitung objavili su tih dana da je uoči parlamentarnih izbora u Austriji 2017. jednoj ruskoj poduzetnici ponudio prednost pri dodjeli tendera u zamjenu za donacije za predizbornu kampanju FPÖ-a.

Na temu odnosa s austrijskom Slobodarskom partijom (FPÖ), čiji su bivši lideri Heinz-Christian Strache i Johann Gudenus ranije posjećivali Banju Luku, Dodik je u intervjuu za austrijski Profil u maju 2025. rekao:

"Svi. Svi su moji ljudi u FPÖ-u. U Austriji živi 300.000 Srba. Mi Srbi smo politički anarhisti, nismo lako upravljivi. Ali ponekad se homogenizujemo. Vidjet ćemo kakve će to imati posljedice za Austriju."

Thompson, kako vidimo, već godinama ima simpatije profašističkih krugova Evrope, "krajnje desnice" na koju ukazuje Milorad Dodik. I to dok istraživanja pokazuju da u Republici Hrvatskoj raste podrška Nezavisnoj Državi Hrvatskoj!?

Na isti način i navodna izraelska osuda Thompsona samo je deklarativno ograđivanje od jedne nedvosmisleno pro-fašističke ideologije. To je "inženjer" Dragan Čović, jasno, znao kada se odlučio, u inat Tel Avivu, slikati s Perkovićem. Taj čovjek nije hazarder.

Krajnja desnica svuda podržava Izrael

Razlog tome je činjenica koju je nedavno primijetio i italijanski historičar Enzo Traverso, profesor moderne evropske intelektualne historije i jedan od najpoznatijih istraživača fašizma, antisemitizma i političkog nasilja u 20. stoljeću.

"...Danas krajnja desnica svuda podržava Izrael. Oni su njegovi najbolji saveznici, uključujući čak i Alternativu za Njemačku u Njemačkoj. Mađarski premijer Viktor Orbán otvoreno je antisemitski i vodi svoje izborne kampanje napadajući Georgea Sorosa, bankara s Wall Streeta, i tako dalje — a istovremeno je saveznik Izraela i Benjamina Netanyahua. Kako objasniti ove izuzetne promjene?", upitao je Traverso u jednom značajnom intervjuu koji može bitno pomoći u razumijevanju Evrope danas.

Meta krajnje desnice, kako je objasnio Traverso, "danas više nisu Jevreji nego muslimani, migranti i izbjeglice koji dolaze iz islamskih zemalja".

"To znači neku vrstu ideološke revizije unutar fašističkog i postfašističkog pristupa. Ali to također znači da su pronašli novu metu — ne onu koja je pala s neba, nego onu ukorijenjenu u političkoj, ideološkoj i kulturnoj tradiciji orijentalizma. To proizvodi dihotomni pogled na svijet u kojem s jedne strane imamo Zapad, a s druge (post)kolonijalni svijet. Zapad je razum i civilizacija, a Orijent znači barbarstvo, fanatizam, iracionalnost i zaostalost. Ovaj dihotomni pogled, za koji smo mislili da pripada prošlosti — vremenu kada je kolonijalizam prikazivan kao civilizacijska misija — danas se ponovo pojavljuje", zaključio je Traverso.

I Dodik, i Čović razumjeli su ovaj zov i jednostavno u taj kod unose svoje agende. To je razlog što sigurno nije "pukla tikva" između predstavnika Izraela ili, primjerice, Amira Grossa Kabirija, Čovićevog protežea, upravljača mostarskog "Aluminija" i samoproglašenog čelnika Jevrejske zajednice Mostar sa Draganom Čovićem.

Nisu izraelski predstavnici "progledali". Znali su oni itekako ko su ljudi koji su decenijama čuvali ulice ustaških zlikovaca, najgorih mučitelja i Jevreja, i Srba, i Roma i Bošnjaka i drugih, ali oni nemaju problem s tim. Neprijatelji su neki "Drugi".

Zato su reakcije i osude tek poza i alibi za neke suštinske podrške nacionalističkim i profašističkim politikama na ovim prostorima. A o tome će se tek govoriti i pisati.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba