Subotnji izlet u Hutovo blato

Vikendi od maja do septembra za mene imaju posebnu čar, jer svaki od njih nudi brdo mogućnosti da se zabavim, nešto naučim, budem u prirodi, upoznam ili podsjetim se na mjesta do kojih mogu doći za nekoliko "sitnih” sati vožnje, a pri tome uroniti u potpuno drugi svijet. Danas vam, darlings, pišem upravo o takvoj jednoj lokaciji i divnom doživljaju – idemo zajedno u Park prirode “Hutovo blato”.

Priča o “Hutovom blatu” kao zaštićenom području počinje od 1954. godine, kada je proglašen ornitološkim i faunističkim rezervatom, da bi 1995. bio pretvoren u park prirode. Izlet u močvaru vam ne zvuči primamljivo, darlings? Varate se – bit ćete pozitivno iznenađeni biljnim i životinjskim svijetom, koji će vas tamo dočekati.

Na koji način biste htjeli posjetiti ovaj park prirode, predlažem da odlučite ranije. Ukoliko vas zanima koji se sadržaji nude, posjetite njihovu web-stranicu, koja je vrlo pregledna i informativna.

Pruža vam se mogućnost iznajmljivanja bicikla i vožnje po parku, šetnje po edukacionoj stazi, koja je odlična za djecu, ali i za odrasle (Da li ste znali da, kada nešto urežete u koru stabla, taj zapis ostaje na istom rastojanju od zemlje, bez obzira na to što drvo raste??! Ja nisam!, sportskog ribolova, zakupa mjesta za roštiljanje, zakupa mjesta za kampovanje, fotosafarija itd…

Daaaa! Fotosafari! Zar to nije WUNDERBAR!? Dobro ste zaključili – to je bio naš izbor aktivnosti. Fotosafari podrazumijeva vožnju brodicama po močvarnom dijelu ovog parka prirode. Inače, takva vožnja košta npr. 60 KM za grupu koja broji do 6 osoba. Prema tome, ako vas je troje, kao što je bilo nas – plaćate 20 KM po osobi. Ako vas je više – trošak je niži.

Kako doći do samog parka? Vrlo jednostavno – morate biti pravi umjetnik u nesnalaženju, da biste zalutali. Ukoliko putujete iz pravca Sarajeva, zaputite se ka Čapljini i samo nekoliko kilometara nakon Počitelja (koji ne zaboravite obići po povratku iz Hutovog blata, vidjet ćete znak za skretanje lijevo ka parku prirode. Nakon nekoliko minuta vožnje, cesta će vas odvesti do dijela po imenu Karaotok gdje se nalaze parking prostor, restoran i motel, a nedaleko odatle se je i pristanište brodica. U kućici gdje se nude turističke informacije, možete kupiti karte za brodicu, koja ne vozi u stalnim terminima, već ukoliko ima putnika. Drugim riječima – ako ste spontani tip, ovo je idealan izlet za vas.

Iako iz prethodnih redaka možete osjetiti moje oduševljenje programima koji se nude i samim parkom (koje je potpuno iskreno, jer je prirodno okruženje zaista fantastično), moram s vama podijeliti i mali “reality check” ‒ park izgleda donekle zapušteno i osoblje parka je pomalo…bezvoljno. Prilikom kupovine karata za brodicu dobit ćete veoma dobru informacionu brošuricu, ali više od toga ne. Činjenica je da se usluge vodiča plaćaju (30 KM za grupu), no rečenica ili dvije, zanimljiv podatak o parku ili pitanje da li posjetioce nešto posebno zanima i bez naknade, nikada ne škode. Slažete li se, darlings, ili mislite drugačije?

Također, prema informacijama na web-stranici parka, dionica koja se pređe s brodicom u okviru fotosafarija obuhvata vožnju kanalom Sunca u dužini od 1100 metara do izlaska na rijeku Krupu, zatim polukružnu vožnju niz rijeku Krupu u dužini od 2,5 km do kanala Lopoča i vožnju kanalom Lopoča u dužini od 800 m sve do pristaništa Karaotoka i treba da traje ukupno 45 minuta.

Da li smo se zaista vozili tom dionicom, ne bih vam znala reći, jer nam na brodici nije data niti jedna, jedina informacija. A ruku na srce, mi smo bili toliko oduševljeni i hipnotizirani divljinom močvare, vegetacijom, vodom i raznim šarenim ptičicama, koje smo bez puno uspjeha pokušali fotografisati, da nismo ni sami ništa pitali. Ipak, moram primijetiti da je vožnja trajala i nešto kraće nego što je predviđeno.

I pored sitnih nedostataka – ovo je iskustvo, koje mogu samo preporučiti, darlings. Za samo nešto više od tri sata vožnje iz Sarajeva, otvoriće vam se vrata svijeta rijetkih biljaka i ptica i naći ćete se okruženi divljom prirodom i vodom, što je jedno neponovljivo iskustvo. Jedino mi je žao što smo “Hutovo blato” posjetili u jednu donekle tmurnu subotu, te su bijeli lopoči zbog nedostatka sunca ostali zatvoreni. Nadam se da ćete vi, darlings, prilikom svoje posjete imati više sreće.