Srđan Šušnica: Dodikovo "dešavanje naroda"

Predsjednik bh. entiteta RS Milorad Dodik je uvijek pametno koristio proteste i druge političke spektakle kako bi mobilizirao javno mijenje u RS, kako bi podigao patriotske tenzije u medijima i kod prosječnog građanina, na određenu temu.

Piše: Srđan Šušnica, za Radiosarajevo.ba

Ovog puta je to povlačenje znaka jednakosti između lika i (ne)dijela Milorada Dodika, s jedne i RS-a, to jeste Srba kao naroda, s druge strane.

Ili - ako želite suditi Dodiku, zapravo sudite RS-u i sudite Srbima. To je prva poruka ovih saborovanja koja je namijenjena građanima RS-a.

Sjetite se, to nije počelo danas, prvi skup odakle su poslane ovakve poruke je bio Kočičev zbor.

Druga jučerašnja poruka je opet za građane koji žive u RS režimu i ona glasi, Srbi su diskriminisani i ugroženi u FBiH i cijeloj Bosni, nemaju osnovne političke slobode, poput prava okupljanja.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

I tu su Dodiku pomogli oni koji su, po mom mišljenju bez potrebe, zabranili okupljanje pred Sudom i Tužilaštvom BiH. Trebali su dopustiti i obezbjediti taj skup, od eventualnih kontraskupova.

Ali, mislim da je trenutna vlast izbjegavala bilo koji scenarij u kojem bi policija kantona ili FBiH eventualno morala ili zabraniti kontraskup ili ne daj bože primijeniti silu prema kontraskupu usred Sarajeva. To bi bio još jedan udarac za trenutnu vlast u FBiH, i to zbog koga - pa zbog njihovog partnera u vlasti na državnom nivou!

Dodikovo "mučeništvo"

Treća poruka je odaslana Visokom predstavniku i zapadnim ambasadama u BiH, a ona glasi - evo me, ja sam ubijedio ljude da sam žrtva političkog, a ne pravosudnog progona, ako me uhapsite ili budete sudili napravićete od mene mučenika, mene će štiti narod…

Ovim skupom on testira zapadne aktere u BiH i, naravno, opet lomi državne institucije i pravni poredak. Čovjek za koga postoji osnovana sumnja da je svojim radnjama počinio bića najmanje četiri krivična djela (negiranje genocida, organizovanje protivustavnog referenduma, protivpropisno i protivustavno objavljivanje zakona, te neprovođenje odluka ustavnog suda i Visokog predstavnika), sada protestima prkosi pravnom poretku i institucijama BiH.

Ovdje se uvijek može i treba postaviti pitanje, da li na ovakve skupove i slične performanse na administrativnoj liniji treba gledati kao na provokacije i nastavak secesionističke političke prakse?

Dodik je iskoristio skup da pošalje još jednu u nizu sličnih provokativnih poruka o tobožnjoj granici, "samostalnoj državi RS" itd.

"Pravljenje države" u javnom prostoru

To je nastavak state-building-a,  pravljenja države od RS-a u medijskom, narativnom i kultur-političkom prostoru te u glavama ljudi. U RS-u je vrlo malo građana koji nisu ubijeđeni, i kognitivno i emotivno, da je RS samostalna država.

Neki je doživljavaju kao slabu, neki kao privatnu državu, privatnu prčiju porodice Dodik, ali ipak je percipiraju kao državu koja je nastala u ratu, za koju su ginuli borci i koja je nešto drugo od Federacije BiH.

Ja ne mislim da Dodik ima manevarskog poteza da u ovom trenutku potegne neke krupne ili definitivne poteze pravno-političke secesije.

On je već učinio dovoljno, napravio je pukotinu u ustavno-pravnom sistemu BiH i pokrenuo je proces djelomičnog izlaska RS iz pravnog poretka i sistema države BiH.

Kada su država i Visoki predstavnik reagovali, i kada su ga suočili sa krivičnim procesom, on taj secesionistički kurs sada vraća na teren političkog, i to ne u institucije već u političku bazu, tipa - neka narod odluči.

A to su ovi protesti. Ovim protestima on želi očuvati prostor političke samostalnosti RS-a koji je već osvojio. On će nastaviti s ovakvim i sličnim mobilizacijama javnog mijenja u RS, jer je doveo stvari na ili-ili.

Strastveni konvertit

Ili će on i režim u RS očuvati do sada stečenu nedodirljivosti, relativnu samostalnost i izolovanost RS-a od bh. pravnog sistema (uključujući i sve blokade spoljnopolitičkog puta BiH i sva državotvorna pitanja koja vise poput državne imovine), ili će sud njega i saizvršioce osuditi na kazne i posljedično na prestanak obavljanja političkih, izabranih i postavljanih funkcija.

Nema tu trećeg, nema pregovora koji se završavaju stvarnim kompromisom i odustankom Dodika i RS-a od izgradnje države  u državi.

Dodik sebe vidi kao novog srpskog državotvorca, vidi se na ikoni, ili bar na triptihu uz Karadžića i Miloševića.

On djeluje poput strastvenog ideološkog ili teološkog konvertita, što on i jeste.

Od jednog prosječnog narodnjačkog komuniste sa nekim reformatorskim poslovnim i kriminogenim instinktima, on  je lično konvertirao u iskrenog velikosrpskog klero-nacionalistu i vjernika (u smislu odanosti svetosavskom nacionalizmu koji propovijeda Crkva Srbije, a ne u smislu poštovanja hrišćanskih svetih knjiga, koje odavno nisu više suština misije i djelovanja te crkve).

Ali, sačuvao je svoj stari boljševički fundament i, naravno, ljubav prema novcu.

*Autor je kulturolog, pravnik i publicista iz Banje Luke

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.