MALI ŽIVOTOPISI | Semezdin Mehmedinović: Limena kutija s drvenim bojicama

Semezdin Mehmedinović, jedan od najznačajnijih savremenih bosanskohercegovačkih pisaca, za portal Radiosarajevo.ba donosi novu kolumnu, naslovljenu "Limena kutija s drvenim bojicama".

U novom tekstu Mehmedinović otvara prostor za svoje prepoznatljivo promišljanje svakodnevice, sjećanja i onih naizgled malih detalja koji često nose mnogo veće priče. Inače, njegove prethodne kolumne koje je objavio na našem portalu možete pročitati na ovom linku.

Piše: Semezdin Mehmedinović, za portal Radiosarajevo.ba

Šaljem ti ovu fotografiju, kaže Sula. Molim te prvo obrati pažnju na vezenu salvetu u pozadini, ona je moje kućno vlasništvo, s nevještim vezom cvjetova koji nisu lišeni određene ljepote. Na salveti je limena kutija s bojicama koje su sada moje, salveta to potvrđuje. To su bojice kupljene u Rijksmuseumu u Amsterdamu, s portretom Vincenta van Gogha na poklopcu kutije. Bojice su drvene i trag na papiru ostavljaju tek nakon što ih se ovlaži vodom. Moguće je također na papiru crtati na suho, a nakon toga koristiti kistove kji su također dio sadržaja kutije i tako se dobija utisak akvarela.

Kutija je moje vlasništvo od jučer, jer sam se sreo s poznanikom koji živi u Amsterdamu. Površno se znamo iz vremena njegove sarajevske prošlosti, ali znamo da nam se balkoni gledaju. On je moj prijatelj na Facebooku i povremeno bi se javljao, raspravljali smo o mojim crtežima koje bih povremeno tamo objavljivao. Ali pravi razlog njegovog kavljanja je uvijek bila zadnja rečenica njegove poruke: "Viđaš li moju mamu na balkonu?"

I ja bih mu prenio zadnje izvještaje o njenom jutarnjem ritualu. Istina je da ja tu osobu nikada nisam vidio iz blizine, samo kao udaljenu siluetu žene koja svakoga jutra prije nego što izgrije sunce izlazi na balkon zalijevati svoje ruže. A s ove udaljenosti nisam mogao ni njenu dob jasno odrediti. S godinama, to se pretvorilo u jutarnji običaj koji sam redovito ispraćao; ona se tamo pojavljivala poput sata, najvaljivala mi je vrijeme da se spremim i krenem na posao. Volio sam kad bi se na balkonu pojavila u crnoj haljini s crvenim aplikacijama na torzu, koje su se sretno spajala s bojama ruža. Ništa o njoj nisam znao, samo njenu udaljenu fguru na balkonu koja se pretvorila u dio moje svakodnevnice. Ona je bila žena koja zalijeva ruže.To je bila njena funkcija u mome svijetu.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Limena kutija drvenih bojica s portretom Van Gogha njeno je vlasništvo. Već je prošlo neko vrijeme otkad se prestala pojavljivati na balkonu. Imao sam različite pretpostavke šta se dogodilo: odselila je i ostao sam bez svog jutarnjeg sata, ali i punog estetskog ugođaja na koji sam se u svom višegodišnjem ritualu bio navikao.

Jutros me zvao Miralem, njen sin koji je iz Amsterdama doputovao u Sarajevo. Pili smo kafe u kvartovskom kafiću i on mi je poklonio kutiju s bojicama, sjećajući se mojih apstraktnih crteža. Kutija je vlasništo njegove majke, ali je nije stigla uptrebljavati, jer je, u međuvremenu, umrla. On je doputovao u grad da obavi zadnje transakcije oko prodaje stana. Sad je i to gotovo. Tako sam otkrio da je moju udaljenu poznaninicu, o kojoj ništa nisam znao, osim da je njeno dnevno zanimanje i jedini sadržaj njenog života u mojoj svijesti bilo obavezno jutarnje zalijevanje ruža, tako sam, velim, otkrio da s njom dijelim isti interes za apstraktni art.

Kući sam se vratio tužan, naslonio se na staklo prozora i pogledao u njen balkon na kojem ruža više nije bilo. Potom sam pokušao pronaći njenu fotografiju da dobijem jasnu sliku osobe, ali sam usred procesa odustao. Zašto da to činim? Bolje je ovako. Jedina moja veza s njom je sjećanje na čin jutarnjeg zalijevanja ruža, i sada ova limena kutija s bojicama, koja je postala moje vlasništvo. Toliko je dovoljno za jedno temeljito poznavanje njene osobnosti.

Usput ti šaljem link Stingovog koncerta iz Rijkmuseuama u Amsterdamu iz 2016. godine, lijep kamerni koncert za mali broj publike. Godinama se vraćam tim pjesmama sa Stingom i Rembrandtovom Noćnom stražom u pozadini iza njega, i slušao sam ih ne sluteći da između njih i moje susjede s ružama postoji neka udaljena veza. Sve je na ovom svijetu povezano, like tears from a star, što bi rekao pjevač.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.