Savez kolumnista | Faruk Šehić: Odvajati istinu od neistine

Neprekidna orvelovska propaganda vodećih zapadnih zemalja svijeta i njihovih udarnih medija neće dovesti do kolektivne amnezije većine svijeta koji jasno vidi i zna šta se dešava u Gazi. A potrebno je stalno ponavljati da se dešava genocid. I njega su najavili vodeći izraelski vojni i politički dužnosnici, od ministra odbrane do predsjednika države i to odmah nakon 7. oktobra, i iznenadnog napada Hamasa u kojem je ubijeno stotine izraelskih vojnika, ali i civila.

Piše: Faruk Šehić, za portal Radiosarajevo.ba

Neki nezavisni mediji su i ova krvava dešavanja stavili pod lupu pa su otkrili da su izraelski vojnici koristili naredbu "Hanibal", koja podrazumijeva da moraš ubiti svog vojnika ili civila kako on ne bi postao talac kojeg će neprijatelj koristiti kao prednost tokom pregovora. Tako izraelski ljevičarski +972 Magazine piše da je neodređen broj izraelskih civila s muzičkog festivala Nova ubijen vatrom iz izraelskih helikoptera (počesto i greškom ih mijenjajući za pripadnike Hamasa), raketama tipa Hellfire, koje borci Hamasa ne posjeduju. Kao što je i otkriveno da je tenk srušio kuću ubivši civile u njoj, da ne padnu u ruke Hamasa. Drugim riječima, ako ti tako malo znače životi tvojih ljudi, kako li ćeš se tek ponašati prema onima, s druge strane zida.

I to već više od godina dana gledamo uživo, to ponašanje Izraela prema Palestinicima, koje nije ništa drugo nego fašizam.

Ubijeno je više od stotinu novinara i desetine pisaca, pjesnika, univerzitetskih profesora. Svi fakulteti u Gazi su uništeni. Cilj izraelske genocidne kampanje je da Gazu učini trajno nenaseljivom i ona je trenutno u tom stanju. Ponekad neki oficir srednjeg ranga kaže ono što služi kao javna tajna, a to je da treba ubiti što više ljudi, raseliti ih izvan Gaze ako je to moguće; ove što ostanu držati u getoima bez ikakvih uslova za život dok ne umru od gladi, neimaštine i bolesti.

Potomci ljudi koji su živjeli i bivali ubijeni u getima sada prave geto od sjeverne Gaze, dok je cijeli Pojas koridorom Netzarim već podijeljen na dva dijela. Dva velika geta u kojima Palestinci očajnički preživljavaju dan za danom, tako da je već postao običaj da na društvenim mrežama stavljaju statuse: ja sam taj i taj i još sam živ/živa. Samo preživljavanje se može smatrati pobjedom, jer ono što nervira ekstremne desničare u Izraelu jeste činjenica da Palestinci uopšte postoje. Za ovo postoje desetine izjava od najviših zvaničnika do običnih ljudi.

U novembru prošle godine tražili su od mene tekst iz jednog regionalnog portala i napisao sam tekst. Poslije se javio urednik, izvjesni Englez, koji mi je iz teksta izbacio rečenicu u kojoj stoji da izraelski vojnici ubijaju Palestince iz zabave, što je direktni citat poznatog novinara Chrisa Hedgesa, ali ni ne treba vam njegov citat ako znate da je dominantan "sport i zabava" raniti Palestinca, dječaka ili mladića (civila, naravno), onda spriječiti kola hitne pomoći da mu se približe i čekati da mladić iskrvari do smrti. Šta je to nego ubijanje iz čiste zabave. Ubijanje u kojem je žrtva ostavljena da pati i umire satima na ulici. A ovaj "sport" je popularan i na Zapadnoj obali, ne samo u Gazi, a popularan je davno prije 7. oktobra.

Opet, urednik-cenzor u regionalnom portalu izbrisao je tu rečenicu, i gdje god je mogao izbrisao je i genocid, kao i rečenicu u kojoj sam napisao da Netanjahu zloupotrebljava citate iz Biblije koji se odnose na narod Amalek. Uzeo sam prevod Biblije Đure Daničića i Vuka Karadžića i pješke, bez Googlea, pronašao sve citate u kojima se spominje Amalek. Onda sam tražio tekstove u kojima se spominje istorijat označavanja Amaleka kao jevrejskog nemezisa, što datira od osamdesetih godina prošlog vijeka. I našao sam tekst u magazinu Mother Jones, pročitao ga, povadio citate i stavio ih u svoj tekst. Ali je cenzor umjesto "zloupotrijebio" stavio "upotrijebio". Mirno i dostojastveno sam ispalio rafale bijesa u mailu koji sam poslao dotičnoj kontakt osobi i zahvalio se na saradnji. Praveći se kao da se ništa nije desilo, poslije su mi tražili račun za uplatu jadnih 250 eura, kao da je moje dostojanstvo vrijedno toliko malo novaca. Da su dodali još tri nule ni to ne bi bilo dovoljno. Nema te cijene koja je dovoljna da bih prešao preko istine.

Licemjerje Zapada se ogleda u tome što Haaretz, ljevičarski list liberalnih cionista, piše jasno i glasno o svemu što izraelski vojnici rade Palestinicima, čak njegovi novinari spominju i riječi koje mirišu na genocid. Mondoweiss često koristi sintagmu kampanja istrebljenja Palestinaca, ili dijelove Gaze navodi kao kampove za istrebljenje. Dok se zapadnjački mainstream mediji i dalje drže uputa iz Orwellove proze. Dok njemački novinari likuju kada je aktiviranje pejdžera ubilo i ranilo stotine pripadnika Hezbolaha, uključujući i djecu, koja nikom ne bi trebala biti kriva. Izrael je prekršio sva pravila i norme ratovanja, pogazio međunarodno pravo, a ako pogledate glasnogovornike Bijele kuće nikad od njih nećete dobiti nijedno priznanje toga. Ljudi su izbjegavanje istine doveli do demonskih razmjera.

Izrael je toliko puta pogazio sve ljudske i civilizacijske norme da je to svima postalo "normalno". Od počinjenog užasa koji je preplavio ekrane mobitela i kompjutera dobili smo obrnut efekat, da su se ljudi počeli dosađivati slikama komada ljudskog tijela u običnim plastičnim kesama iz trgovine.

Čak je i Lemkinov institut za genocid bezbroj puta objavio na Twitteru kako se radi o klasičnom genocidu, institut koji je vrhovni autoritet za genocid, koji je osnovao čovjek što je i skovao ovu riječ. I ovaj institut jasno i glasno optužuje glavne poluge vlasti SAD-a kao saučesnike u genocidu, a oni na sve načine pokušavaju diskreditovati ljude koji govore istinu, kao što radi Francesca Albanese (specijalna izvještačica UN-a). Samo naši "autoriteti" za genocid mudro ćute. Pa nije to vremenska nepogoda koju čekamo da prođe. Genocid nad Palestincima neće proći kao da se nije ni desio, ako ste to mislili. Odzvanjaće on decenijama nakon što ga svi priznaju.

Do tada ćemo gledati ovo bjesomučno političko i medijsko farbanje izraelskog divljaštva i nečovječnosti ružičastim bojama. Trebaće to izdržati, boriti se protiv laži, razotkriti je. Biti na pravoj strani istorije. Sveta je to dužnost. Uviđavni su oni koji luče istinu od neistine. Uviđavni ljudi će pobijediti, kad-tad.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba