S ove strane Drine | Banjac: Vučiću je „ona stvar“ u procijepu - zato merači Tuzlu

Kukavica se pogubila! Srbijanski predsednik Aleksandar Vučić na svom YouTube profilu podijelio je video pod nazivom ''Vojnim rokom čuvamo građane naše zemlje''. Ništa neobično da ova „junačina“, u naletu velikosrpskog ludila, nije pomenula i bosanskohercegovački grad - Tuzlu. Ćaskajući sa vojnicima novi srpski kralj (sračunato!) pita „koliko im je trebalo da se spuste do Drine“.

Piše: Dragan Banjac, za Radiosarajevo.ba

Tu se nije zaustavio nego, opet s namjerom, kaže kako nije znao „da nam je vazdušnom linijom svega 38 kilometara do Tuzle“ i da je mislio da je barem osamdeset. ONO je računalo do Crnog vrha, ali običnim putem.

„Baš je blizu Tuzla. To je neverovatno“.

Pogan jezik

Cilj je postignut, federalne lampice u Bosni i Hercegovini su odmah zasvijetlile. Kako i ne bi kada vrhovni zapovjednik srbijanske silesije od armade kobajagi merači „grad soli“. Istina, neprijatno je i pored uvjerenja da su Srbija i Vučić osim po poganom jeziku bezopasni i nisu kadri da osvoje ni veću i bolje organizovanu mesnu zajednicu.

Ne zna kud udara, kaže narodna.

Ovaj „državnik“ koji se hvali nezavisnošću godinama već ispunjava sve želje njegovih utemeljitelja sa Zapada, uzima od njih pare preko potrebne za preživljavanje njegovog sveopštog „giganta“. Pred svojim pučanima pokazuje „snagu“, uverava svetinu da nikad neće priznati Kosovo, uvesti sankcije Rusiji i odreći se „svojih ruskih i kineskih prijatelja“.

Ipak, čini se da mu je poslednjih nekoliko nedelja malo „zaribalo“. U goste su mu dolazili, nešto utrapili/prodali i izdiktirali buduće zadatke predsjednik Francuske Emmanuel Macron i njemački kancelar Olaf Scholz. Brata Vladimira nije zvao u goste i ona stvar mu je već mjesecima „u procepu“.

Kada je reč o ne-priznavanju Kosova bivši (navodni) vođa navijača Crvene zvezde lagano (i ’ladno) je Prištini predao skoro sve nadležnosti tako da njegov paraf ili većinsko dizanje ruku u parlamentu kosovskim Albancima i nisu neophodni. ON se i dalje pred narodom igra s jezičkim nepreciznostima jer je, recimo, Ohridski sporazum „prihvatio“, ali nije „potpisao“, što mu njegovi zapadni nalogodavci i ne ištu.

U slučaju Rusije i Vučića još se krčka. Poslije gostovanja Macrona i Scholz beogradska čaršija je dokonala da su, pored prodaje aviona, litijuma i Kosova pomenuta dvojica imala zadaću da ga presaldume ka Zapadu.

Zamislite kako je Vladimir Putin primio vijest da njegova kolonija - koju je dobio bez ispaljenog metka - avione (koji joj uopšte nisu potrebni) za velike pare kupila od Francuske. Da bi donekle „potašulao“ (izravnao) stvar u Rusiju je nedavno poslao prvog cirkusanta, Nečastivog Aleksandra Vulina.

Vuna, Kićo!

Kada se ovaj ruski špijun vratio u Beograd gazdi (AV) je prenio Putinov poziv da ga u oktobru očekuje na BRIKS-u, samitu organizacije koju predvode Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika.  

Navijač je u prvi mah rekao da nije siguran da će (čitaj: neće) učestvovati na Samitu u Kazanu ali samo dan kasnije je to „peglao“ rekavši kako nije rekao ni „da“, ni „ne“ nego da će da odluči između 10. i 15. oktobra. (Vuna, Kićo!)

Prije četiri dana iz njegovog kabineta, da li iz Beograda ili iz ovog izmeštenog (o tome u narednom prilogu) potvrđeno je da je Vučić primio zajedničko pismo predsjednika Francuske i kancelara Savezne Republike Njemačke.

"Upućujemo Vam ovo zajedničko pismo u trenutku od presudnog značaja za bezbjednost na evropskom kontinentu i stabilnost u regionu zapadnog Balkana. Ujvereni smo da, u svjetlu ruske agresije nad Ukrajinom, moramo da uložimo još snažnije napore kako bi evropska perspektiva zemalja zapadnog Balkana postala realnost i kako bi se riješili dugotrajni bilateralni i regionalni sporovi. Puna normalizacija odnosa Kosova i Srbije je od suštinskog značaja za zapadni Balkan", navedeno je u pismu.

Onda nije čudno što se pogubio, izmkestio kabinet, pekao palačinke djeci i sa klincima igrao basket glumatajući trenera. Mlateći praznu slamu šest sati o litijumu sa predstavnicima firme čiji je glavni lobista, pogotovo još dva sata sa mještanima „o njihovim problemima“, Vučić je očito imao namjeru da poradi na vraćanju dosta poljuljanog ugleda čak i kod „sendvič populacije“.

Vratimo se „bliskoj“ nam Tuzli. Licemer je, govoreći o autoputu, pomenuo kako su "Tuzla i Tuzlaci nekako uvijek naginjali više Beogradu, ali smo tu nit nekako uspeli da izgubimo nakon sukoba 90- ih“.

Meni je Tuzla blizu...

On koji je, baš u vrijeme kidanja onih niti, sa skupštinske govornice trabunjao „Ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu Muslimana!“ Taj isti bedak je u Bulevaru Zorana Đinđića na Novom Beogradu svojevremeno postavljao (plastificiranu) modru tablu sa natpisom „Bulevar Ratka Mladića“. Kao tadašnji dopisnik „Oslobođenja“ bio sam na tom jezivom skupu i jednu od te dve „firme“, kad se alaša razišla, skinuo i sačuvao.

Kada su, negdje je zapisano, vladiku crnogorskog Petra Petrovića Njegoša stranci u Kotoru pitali koliko ima do Cetinja odgovorio je pitanjem - da li se za to interesuje prijatelja ili neprijatelj...