Kerim Iković: Nisam znao da će tog aprila dan postati noć...

Kerim Iković je napisao kratku priču o mjesecu aprilu i zbog čega misli da je važan dio našeg života.

Piše: Kerim Iković, za portal Radiosarajevo.ba

Sjetim se tog aprila, mog, tvog, našeg aprila. Nije bilo takvog ni prije a Boga mi ni poslije, i on mi dođe nešto kao zanoktica. Mislim da me ne boli, dok je svjesno ne otkinem. Uradim to jer mi ona kao nešto smeta i eto bit će mi lakše kad prstom druge ruke pređem preko te zanoktice, da je ne osjetim, da mi je sve onako potaman, da mi je glatko i da više ne zapinjem od potisnuta sjećanja na taj prvi dan kada je nastupio mrak.

I eto opet se sjetim da ja u tom trenutku nisam znao da još dugo neće svanuti, nisam znao da će nas taj mrak progutati i baš nikako nisam znao da će tog, baš tog aprila dan postati noć. I onda ja ne mogu da je gledam, smeta mi, nervira me jer zapinje, jer me grebe ta zanoktica, a ja volim da je nema, kao da se nije nikad ni pojavila. Iz nekog inata je otkinem i napravim ranu iz koje teče krv, svježa i crvena i to me po baksuzluku opet natjera da mislim o svakoj sarajevskoj lokvi krvi koju sam možda u trku preskočio ili pak ugazio, a da nije bila samo moja.

Pa me onda natjera da se sjetim kako sam nedugo nakon tog aprila, ranjen, u svojoj glavi slušao Bijelo Dugme i pjesmu Pristao sam bit ću sve što hoće, a da baš nikad, do tog trenutka, nisam osjetio takvu ljubav niti upoznao ženu zbog koje bi pristao na sve...i ta spoznaja mi je bila jednako teška kao i strah da ipak mozda živ neću doći do bolnice.

I šta da ti kažem moj dobri, znaš kako zanoktica boli kad je otkineš. Sve kontaš, mala je to površina, nekako kratka kao taj jedan dan, 6. april, pa zatim pomislim, hajde mangupe sveži pertle na cipelama nakon sto je otkineš, otkini komad somuna, navuci posteljinu a da se ne povrijediš, i tako da ti bol u mozak udari, kao kad glavom udariš u zid kojeg ne vidiš.

I tek tada konačno shvatim, pa se izderem na sebe...NE DIRAJ JE GLUPANE, ne diraj je
niti je makazama sjeci jer ti je ta zanoktica u stvari duša što povremeno izviri iz tebe
samo da te podsjeti da si još živ, ŽIV...i da je ipak svanuo dan!

I da ne zaboravim, na kraju sam zbog nje ipak pristao biti sve što hoće …

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba