Jasmila Žbanić i MESS: Smatram da dobro upravljam emocijama, ali...

Rediteljica filma "Quo vadis, Aida" Jasmila Žbanić dobitnica je Nagrade za doprinos očuvanju kulture sjećanja koja se dodjeljuje u okviru Modula Memorije od 2018. godine.

Jasmila se je nakon što je dobila ovu nagradu oglasila na svom Facebook profilu.

Njenu reakciju prenosimo u cjelosti:

"Malo stvari može da me rastavi na dijelove. Smatram da dobro upravljam emocijama, ali sinoć na večeri koju je MESS organizirao povodom dodjele Nagrade za doprinos očuvanju kulture sjećanja - jedva se skupih: Počelo je sa SIKTERom, ekipom sa kojom sam radila u ratu na studentskim predstavama i filmu.

Sa Enesom Zlatarom Buretom sam sarađivala na "Grbavici", a sa Igorom Čamom radila dizajn tona za sve filmove. Sjetila sam se naših sastanaka, razgovora o umjetnosti, svirki u FIS-u, dana na Akademiji, Igorovog prvog studija u njegovoj momačkoj sobi. Bila sam 3. razred srednje škole kada se Haris Pašović vratio u Sarajevo preko piste i gostovao je na Radio Zid-u. Još sam u osnovnoj školi znala za njega i pratila njegov rad, a davno prije toga sam odlučila studirati režiju. Našla sam broj telefona radio ZID-a i nazvala ga u program. Pitala sam ga da li mogu raditi s njim i rekla mu da ću kada završim srednju studirati režiju. Haris je bio ljubazan i vjerovatno malo začuđen, ali me je poslije mjesec dana nazvao i pozvao da dođem u MESS. Počela sam raditi kao asistentica na njegovoj predstavi "Alkestis", te ostalim programima MESS-a. Posebno važan mi je bio prvi filmski festival koji je održan u kinu Radnik. Nosali smo pozivnice pod snajperima i granatama - sad kad pomislim, bilo je stvarno nadrealno.

Kada se Akademija otvorila prestala sam raditi u MESS-u, ali sam ostala vezana za Lejlu Pašović i Lejlu Hasanbegović, ratne drugarice iz MESSa, Nihada i Seada Kreševljavića, Almina Karamehmedovića i ostalu ekipu koja je tada radila, a i onu koja sada radi na programima MESS-a. Nakon SIKTERove pjesme iz filma "Noć je mi svijetlimo", svirao je Damir Imamović. S njima sam radila kratki TV "U zraku".

Jako sam uživala u njihovoj muzici!

Nihadov govor, u kojem se sjetio naših zajedničkih početaka kada smo jedno drugom pokazivali prve pjesme i priče, vodili beskrajne rasprave o smislu života i religiji, njegovo sjećanje na moju mamu Almu koja je bila temelj i podrška svemu što sam radila, sjećanje na početke Deblokade u podrumu ( u kojem i danas radimo) sa Sabinom Arslanagić Nikšić mojom prijateljicom iz osnovne škole koja je od 5. razreda osnovne škole vjerovala u mene i podržavala moje ideje i projekte, videoteke Garaža koju smo Damir i ja otvorili i uz pomoć koje smo finansirali prve filmove...sva ta sjećanja i ova nagrada, učinila su ovu noć nezaboravnom. I na kraju večeri pjesma "Grbavica" koju je otpjevao Mustafa Čizmić. Ne samo da sam navijačica "Želje" po porodičnoj tradiciji ( nećemo sad o Želji