Ispovijest vozača saniteta iz Gradačca

Njegova ispovjest glasila je ovako:

Sinoć, radim u službi hitne medicinske pomoći u Gradačcu, dežuram, čekam nesreće ili unesrećenog, dolazi, dođe djevojčica ko ja je pala s bicikla, dovezli je, malo je svjesna ali više nije, doktorica dežurna uzme sve u svoje ruke, ispita pristupi povrijeđenom djetetu, dijagnosticira i odredi da ima pvrede koje treba sanirati na UKC Tuzla, hitno utovarim djevojčicu i u pratnju ide medicinska sestra, povezem i majku djeteta u sanitetu, na svoju odgovornost, krećemo nastaje borba na putu do Tuzle, golemo je to ratište taj put, put smrti, djevojčica ima nesvjesticu, bljuje i na momente se guši, gubi svijest, sestra se bori, majka kao majka duša joj se cijepa, usplahirena, paranoična, sestra se bori oko djeteta, majka čitav put bljuje po sanitetu, užas tako to biva, udaljeni od UKC-a 63 kilometra, vozim VW transporter ima on nekih 140 k.snaga kao da ima 60, vozim ga kao da ima 200 k. snaga i ide On sluša me, gazim ga u pod, dolazimo na kliniku iz Gradačca u Tuzlu za 33 minute,opća je gužva, predajemo pacijenta vraćamo se na rentgen pa ponovo na dječiju kliniku, uspijevamo dovesti curicu na vrijeme i predati u ruke liječnika,

odahnuli, sestra koja je išla u pratnju sva izmorena, onako djelimično i polivena sadržajem želudca peremo sanitet na klinici onako na grubo jer je cijeli ispovraćan, krećemo za Gradačac, u Srebreniku stajemo na benz pumpu na automat praonu da operem auto vrelom vodom iznutra pošto u firmi za te uslove pranja saniteta nema niti česmu a kamo li vruću vodu, naravno kao i mnogo puta do sada perem sanitet za svoj lični novac od plate koju mi daju 540 maraka pa gore dole,

nakon pranja sestra i ja polazimo ka Gradačcu, poziva nas dežurna doktorica da požurimo, naravno ima slučaja za saniteta, vozim i zaustavlja me policija sa radarom, ograničenje 50km/h a ja vozio 83 km/h, zaustave me kažu izađi uzmu mi podatke i vozačku dozvolu najvjerojatnije uz to sve dobiti ću i kaznu naravno.

E moj narode, e moja Bosno, e moji Gradačačani. nije hvala onoj sestri što što je održavala malu djevojčicu na životu. Nije hvala meni vozaču saniteta koji sam za 33 minute odvezao dijete na UKC. Nije hvala ni što sam oprao sanitet koji je ispovraćan, za svoj novac po ko zna koji put. nego je hvala vlasti i Zakonu koji su uhvaili "mamenog" vozača saniteta koji je požurio, prekoračio ograničenje s 50 km/h, na 83, po možda isto tako jedno dijete kojem treba sanitet da mu život spasimo, možda moje, moždačije od vas, oca, majku, brata. E tu je policija primjenila Zakon i uzela mi vozačku dozvolu (najvjerovatnije).

Sram Vas bilo ,vas koji se zovete vlastima i zakonom i nemojte nikada zaboraviti kad tad moglo je ono dijete biti i vaše dijete, stidim se što se Bošnjakom zovem u ovom šejtanskom sistemu. Allah nek nam je na pomoći...