Nataša Gaon Grujić: Bahatost - jer mi smo to dopustili

Vijesti su se redale iz dana u dan, počele imenovanjem mlade „zvijezde“ u usponu za člana Komisije za obrazovanje, kulturu i kulturno-historijsko naslijeđe Općine Stari Grad (Sarajevo), a završilo fizičkim napadom u toku sjednice Skupštine Kantona Sarajevo na Peđu Kojovića.

Piše: Nataša Gaon Grujić, Facebook status

I mada sam i sama bila iznenađena, poslije sam se pitala – A zašto se čudimo? To je naša zbilja, naša svakodnevnica.

Mi živimo s primitivcima, poluškolovanim kadrovima za zvučnim titulama, mi živimo s njihovim agresivnim pristupom, mi živimo s njihovom bahatošću.

Nisu se ovi ljudi stvorili niotkud, nisu ih neke strašne, mračne sile moći dovele u Sarajevo, ne, za njih ste, gospodo, glasali! Oni su vrlo živi predstavnici vaše volje i vašeg izbora!

Jučer sam čitala razne komentare, kao nigdje nego u Sarajevu, meni ne baš duhoviti počeli su se redati šaljivi komentari na račun snimka iz Skupštine.

Dragi ljudi, šta je u tom snimku bilo smiješno, pa gledali ste uživo prijenos svog života!

Hoćete li mi reći da niste nikada od primitivaca doživjeli napad, ne nužno fizički, recimo „samo“ verbalni?

Sjetite se koliko ste se puta samo sklonili, ko biva – pusti budalu i baš tako lijepo smo ih pustili, jesmo MI smo ih pustili. Mi smo budale pustili da nam sjede u kojekakvim komisijama.

Mi smo budale pustili da u Vijećnici, a prije rata nacionalnoj biblioteci, danas imamo konferencije sve sa, u pauzi, kanapeima s mesom i ribom, pa se kroz Vijećnicu šire mirisi puretine i tune. Masnim prstima grabe učesnici konferencija hranu i mljackaju usred one ljepote. Mi smo budale pustili da u toj istoj ljepoti pjevaju nekakve bh. zvijezde. Ko zna, možda joj novi član Komisije promijeni ime, sve je moguće. 

Mi smo prihvatili za normalno da se fakulteti mogu završiti za nekoliko mjeseci. Mi smo pustili da nam iz sarajevskih kafića trešte nekakve Dare, Jane, Ace, Mace... ne daj Bože da ova umjetnička imena sadrže više slova, ovako je na mjeru, lako se pamte. Mi smo pustili da strepimo za našu djecu kada izađu iz kuće. Mi smo dopustili da maloljetnici maltretiraju našu djecu.  

Mi smo pustili da nam baš svake godine uzoru grad pred izbore, popravljaju ceste, prave parking mjesta, sade biljkice i razne travice, prave 2016. godine prilaze za invalide, ma bravo, baš na vrijeme!

Mi smo dopustili da živimo s redukcijama vode.

Mi smo dopustili da primitivci voze gradom preko 100 km/h.

Mi smo to uradili, onom glupom rečenicom – Pusti budalu!

Na ovo što napisah neki ljude će „opaliti“ like. Neki će frustraciju svog življenja sažeti u nekoliko sočnih psovki, a sutra će nas pritisnuti neki novi problem.

Još danas ćemo pričati o prethodna tri dana ove sedmice, jer već sutra objavit će nam rezultate popisa čekanog tri godine.

Ovce su prebrojane, ovce će i dalje puštati budale!