Faruk Šehić: The Road to Hell, dio drugi

Nasuprot novih Dodikovih otvorenih i jasnih prijetnji secesijom iz takozvanog političkog Sarajeva uglavnom muk. Osim dežurnih demagoga iz SDP-a koji će reći da Dodikovi mitingaši trebaju, prije nego što odu na miting, pogledati u vlastiti frižider. To je kao da neko baci na tebe atomsku bombu, a ti mu uzvratiš petardom i brzo se pokriješ dekicom. SDP je usavršio bacanje demagoških bombica u javni prostor ove napaćene zemlje. Pa šta se desi sa minimalnom platom od 1.000 KM, zašto niste izašli iz koalicije ako ste "shvatili" da se Dodik nije promijenio?, te ostale laži kojima ste obmanjivali sluđene ljude u predizbornoj kampanji. A znamo li gdje je i šta radi Plan B ministra Heleza? Može li na noge?

Piše: Faruk Šehić, za Radiosarajevo.ba

Treba vam jasno reći da su vaši kompromisi s đavolom doveli do toga da Dodik ucjenjuje Ujedinjene nacije (glede rezolucije UN-a o genocidu u Srebrenici), što je, naravno, na razini burleske, ali pokazuje dokle će nasilnik ići ako mu to dopustiš. A Trojka ne samo da mu to dopušta, nego kad god je satjeran u ćošak, ona mu uvijek baci pojas za spašavanje. Očekujemo da će kompromislije iz Trojke opet ponuditi neki sastanak, a poslije će ih američki ambasador malo klepiti po ušima, pa će doći tobe, i shvatiti da ne možeš pregovarati sa čovjekom kojem je ucjena način na koji vodi politiku zadnjih petnaestak godina.

Što se tiče floskuletine o gledanju u frižidere, treba spomenuti Šešeljevu čuvenu rečnicu kako će jesti "korenje" ukoliko im se uvedu sankcije. Ljudi kojima je nacionalizam i fašizam glavna hrana najmanje gledaju šta im se nalazi u frižideru. Oni najviše vole gledati šta ima u tuđoj bijeloj tehnici, jer je vole prisvojiti, prodati, šta god. Znamo to iz zadnjeg, nezavršenog rata, koliko je bijela tehnika bila na cijeni u takozvanoj republici srpskoj, na stočnim pijacama i seoskim vašarima.

Bašiboz(l)uk, ili modernije rečeno white trash, više voli rakiju kao pogonsko gorivo nego što ga brine punoća ili praznina frižidera. Ali, hajde ti to objasni vajber grupi koja vodi ovu zemlju, tako što se na ovoj bumerskoj mreži dopisuju i odlučuju o svojim "mesijanskim" potezima.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Ovako govori Karadžić 1991.: "Nema šanse, naše teritorije su naše, nek budemo gladni, naše teritorije su naše, ali bićemo na njima, jer se ovde vodi bitka za život i smrt, bitka za životni prostor." Toliko o politici praznih frižidera, ili da napišem: poetici.

Ne može se raspad zemlje opravdati pregovorima o ulasku u EU. Može jedino ukoliko je Trojka pristala na to da Bosna i Hercegovina postane zajednica tri etničke jedinice, jedna ultranacinalistička zajednica tri u potpunosti odvojena naroda. Znamo da jedna stranka unutar Trojke dobrano navija za ovu opciju. Sreća je pa postoji američki ambasador, da ih svako malo ošine po ušima, pa se vajber grupa dozove, te, ko fol, zategnu uže prema Dodiku, ali mu zatim bacaju pojas za spašavanje, kad god negatoru genocida u Srebrenici, novom vjetru i dašku raspada ove zemlje, dođe voda do grla. Ukoliko vajber grupa pristane na ovakvu podjelu zemlje dolazimo do čuvenog Karadžićevog dopisa novinarima iz 1991.: "(…) Ja vidim da Bosna neće moći biti uređena kao sve ostale republike, pretežno nacionalne republike, radi toga što je ona Republika (BiH) sa tri nacionalne zajednice. (…) Da se stalno ponavlja TRI NACIONALNE ZAJEDNICE, ne TRI STRANKE, nego TRI NACIONALNE ZAJEDNICE." Ali kako da oni čitaju istorijske knjige – istorija je nauka koja se bavi proučavanjem prošlosti (za neupućene), ako neki od lidera Trojke zagovaraju kulturu "nesjećanja", kao recimo ministar saobraćaja koji na mreži X piše ljutite tvitove kako je rat završio prije 28 godina.

Kako to da je rat završio prije 28 godina ako Milorad Dodik provodi ratnu politiku Radovana Karadžića, ali sada, biva, mirnim putem. Evo, jaro, ti si "škole završio" dok smo mi krvarili za ovu zemlju, pa sigurno znaš odgovor na ovo pitanje. Nismo mi pobjegli kroz "rupu u zemlji", nego si ti to uradio da bi nama sada solio pamet kako naše iskustvo rata nestaje (volšebno iščezava na našu radost) samim tim što je potpisan Daytonski mirovni sporazum.

Ili kako objasniti da sjediš na sastanku s Dodikom, a on te pljuje i omalovažava na mreži X. I to u kočijaškom stilu, kakav je on nametnuo u medijskom prostoru, pa ako mu vratiš istom mjerom ispadaš veći konj, primitivac i idiot od njega. Ali, OK, vi ste mu dali četvrtog famoznog delegata, pa se vi onda s njim valjajte u blatu. Ili se ne valjajte, nego mu ponudite opet neki razgovor, na kojem će vam psovati ljude koje je stvarna vojska i stvarna policija takozvane republike srpske pobila u julu 1995.

Opet dolazimo do ministra "prometa", je li, da ga pitamo kako to onda da je rat završio prije 28 godina, ako se genocid u Srebrenici negira u svakom govoru vašeg koalicionog partnera Dodika? Ko nas to stalno vraća u prošlost, u rat, u svakom svom govoru? Kako se zove ta osoba i čiji je ona koalicioni partner? Ko to u svakom svom govoru gura prst u ratne traume stotina hiljada preživjelih iz rata? Negira li Dodik ovom negacijom i naše cjelokupno iskustvo rata (u kojem je sadržan i genocid u Srebrenici i drugim bh. gradovima i selima)? Da li to znači da ja nisam nikad bio ranjen? Da moj otac nikad nije bio ranjen? Da stotine boraca iz moje brigade nisu poginuli? Ko to negira traumatična iskustva koja imaju preživjeli opsade Sarajeva? Čija je ta osoba koalicioni partner, i zašto toj osobi stalno pružate ruku spasa?

Beskrajno umrtvljavanje medijske scene (relativizacija Dodikove velikosrpske politike, mazanje očiju ljudima nekakvim ulaskom u EU, milijardama pomoći iz EU-a, "blagostanjem" dok rastu cijene namirnica, režija i goriva) urodilo je plodom, pa ako se Dodik sutra "ocepi" dobićemo demagoške bombice i petarde, te moguće pruženu ruku za još jedan dogovor, dok se tinta na papiru, gdje piše da je takozvana republika srpska samostalna, još nije osušila.

Pa ko se može više i sjetiti koliko puta je npr. Nermin Nikšić rekao kako se Dodik samo zajebaje, kako to on u predizborne svrhe, i slične providne relativizacije nedostojne da ih čuje inteligentno ljudsko uho.

Takvo podcjenjivanje glasačkog tijela može dovesti samo do toga da će na izborima ovakvi ljudi biti apsolutno poraženi. Oni to zaslužuju, i to će se desiti. Samo je pitanje hoće li do tada postojati ova država, hoće li biti normalnih izbora ili će Dodik u pojatama i štalama smjestiti svoje biračke odbore na svojim, velikosrpskim izborima. Kao što znamo: "korenje" svake godine daje dobar urod. A "muslimanima" šta ostane. Fotelje, ministarstva, privatne firme i lična bogastva, te ulazak u EU, ali s nogama naprijed.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba