Savez kolumnista | Faruk Šehić: Borba je ljudsko pravo

Napišem na Tvitteru rečenicu: Izrael ubija novinare. Onda nastavim niz koga sve ubija, jer ta lepeza je preširoka, i ide od novorođenčadi do vrhovnog vjerskog i svjetovnog lidera Irana. Govorim o ubistvima s dubokom namjerom, o hladnokrvnim ubistvima. Proračunatim i smišljenim da osakate jednu, drugu i treću, ponekad i četvrtu naciju. Prva su Palestinci, druga Libanci, pa Iranci (iako su oni multietnička zemlja, kao i Libanci, uostalom), a povremeno vole ubijati i Jemence. Nije ovo skroz tačan spisak jer je Izrael napao sve ijednu zemlju u svom susjedstvu otkad je proglašen 1948.

Piše: Faruk Šehić za portal Radiosarajevo.ba

Kako sam napisao tu rečenicu o hladnokrvnim ubistvima novinara, a povodom ubistva troje novinara u Libanu, tako mi je rečenica zazvonila i od nje sam napravio dugačku, proznu pjesmu. Nije riječ ni o pjesmi ni o rečenici s Tvittera nego o tome kako je isti dan kada se to sve desilo izraelski parlament, Kneset, glasao za zakon kojim se omogućava smrt vješanjem za Palestince optužene za ubijanje Izraelaca. I Tvitter je bio preplavljen videosnimcima omraženog fašiste Bena Gvira koji je nazdravljao šampanjcem i odvratno je izgovarao riječi od kojih je jedna bila i više nego jasna: Historija. Govorio je kako je odluka Kneseta istorijska. Pri tome on i njegovi pobočnici nosili su značke u obliku vješala. Sad bih trebao napisati: toliko o jedinoj demokratiji u Zapadnoj Aziji, ali tu tačku, taj trashhold smo davno prešli. Jedino još naivni i zli mogu vjerovati da država Izrael nije zločinačka i teroristička tvorevina, genocidna također, nastala na zločinu i teroru, kao i "naša" Republika Srpka. Otud tolika identifikacija između Dodika i Izreala, negatori genocida i genocidaši se vrlo lako prepoznaju. Ne treba zanemariti ni ulogu Izraela u srebreničkom genocidu o čemu su pisale i izraelske novine. Pri tome imamo situaciju u kojoj ljudi iz Srebrenice ne žele pričati o genocidu nad Palestincima jer to kao nije njihova tema. Radi se, naravno, o pojedincima koji, opet, uzimaju za pravo da govore kako baš oni rade na uspostavljanju dobrih odnosa Bošnjaka i Jevreja. Što samo po sebi ne bi imalo nikakvu kontroverzu, ako zanemarimo činjenicu kako su Jevreji s kojima pojedinci sarađaju zapravo cionisti i organizacije koje skupljaju novac za IDF. Jednostavno: ljudi skupljaju pare da plaćaju vojsku da ubija palestinske civile. I tu prestaje svaki oblik zdravog razuma. Barem za nas koji ga još imamo. S takvim ljudima ne treba imati nikakav odnos, pogotovo ne saradnju pod plaštom tobožnje saradnje između dva naroda. Sarađuj u svoja četiri zida, tamo ti je najkomotnije.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Izrael ubija novinare. Ubio ih je više nego što ih je ubijeno u Prvom i Drugom svjetskom ratu, ratu u Vijetnamu, u Koreji, zapravo izraelski "rekord" je veći od zbroja ubijenih novinara od Prvog svjetskog rata do 7. oktobra 2023., ako zanemarimo dvjesto i nešto novinara ubijenih tokom rata u Iraku, koji je prije izraelskog genocida bio "rekordan".

Izrael je toliko usavršio uništavanje ljudskih bića i gradova, da je odlučio to sada zvati novom doktrinom, pa su zaprijetili Libanu da će od Bejruta napraviti novu Gazu. U njihovom sumanutom shvatanju svijeta genocid je samo jedna od vojnih metoda kojom se može zaprijetiti drugoj državi i drugom narodu, kako im se kad prohtije, a nije da im se to često ne prohtije. Vole oni to, konstantno stanje rata, u kojem civili hodaju s oružjem po šoping molovima, pa kada neki od njih bude ranjen ili ubijen, onda kažu kako su to civili, a onaj ko nosi automatsku pušku zaista nema nikakve veze s civilom.

Meni je muka kada na granici moram gledati u onu kameru da me provjeri da nisam slučajno kakav terorista, pa ne znam kako bih se osjećao da živim u Gazi, Jeruzalemu ili Zapadnoj obali.

Često razmišljam kako se osjećaju Palestinci kada ih izbace iz njihove kuće, u kojoj su im preci živjeli stotinama godina, gdje idu tako praznih šaka, kako će dalje živjeti? Da bi u njihovu kuću uselio neki mladi bračni par iz Brooklina. Kako reče jedna debela ljudska svinja (ad hominem je legalan kada se opisuju fašisti): "Ako vam ja ne zauzmem kuću, uzeće je neko drugi." To je već čuveni snimak kada taj doseljenik istjera Palestince i tako im govori da bi ih kao utješio. Evo, bolje da sam te ja lišio života, nego tamo neki kojeg ni ne znate.

To je ta umobolna logika. I od te strašne fašističke logike supremacije dolaze svi problemi, odnosno od nje dolazi silna žudnja za genocidom nad Palestincima. To više i nije žudnja jer se genocid desio. Počinili su ga, a i dalje ga čine samo smanjenim tempom.

Možemo se mi zavući u mišiju rupu i praviti se da se sve ovo ne dešava. Štos je što se izraelski genocid, jer on pripada njima, oni ga rade, tiče svakog moralnog stvorenja na ovoj planeti. Ja kao pojedinac ne želim izgubiti svoju ljudskost, samilost i empatiju, zato i razmišljam o onoj palestinskoj neni, kojoj debela svinja govori kako je privilegija da joj on otme kuću i uništi život. Jer su i meni oteli kuću, stan, gaće, knjige, zlatne lančiće, majice, cipele, kasete, televizor, krevet, složenu odjeću u policama, fotografije, sve su mi oteli. Kao i mojoj materi, ocu, sestri i komšinici Greti i svima u gradu. Oteli su nam cijeli grad, i sad vi hoćete reći da smo mi teroristi jer smo se četiri godine borili da vratimo oteto. Nije da četnička proganda nije to lansirala u svijet, znamo to dobro. Ali mi smo se borili i izborili kao pravedni i časni ljudi.

I nas bi zadesila sudbina Gaze da se nismo borili – da ne ostanemo bez zemlje i države. Znao sam to i dobrano prije početka genocida nad Palestincima Gaze. Intuitivno sam to znao aprila 1992. Mojoj neni je kuća zapaljena do temelja. Ja sam je oživio u knjizi, izgradio je riječima. I to zgarište sam prvo morao osloboditi.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba