Faruk Hadžić: Dug je zao drug – RS-u zbog dospjelih obaveza prijete dramatični scenariji

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba! 

Kada god krene oštrija politička retorika, u pozadini se vrlo vjerovatno nešto dešava na ekonomskom planu. Iako inače nemam namjeru komentarisati pojedine političare, interesantno je primijeniti da će ova godina biti interesantna u ekonomskom smislu za građane naše države, pogotovo one koji dolaze iz entiteta Republike Srpske, zbog povrata vanjskog duga. Prije nego što detaljnije objasnim opasnosti do kojih može doći ove godine, potrebno je napraviti uvod i objasniti kako sistem zaduživanja funkcioniše u našoj državi, naravno ne ulazeći u detalje, već isključivo dio koji je dovoljan za razumijevanje problematike.

Piše: Faruk Hadžić, za portal Radiosarajevo.ba 

Podjela nadležnosti u Bosni i Hercegovini, dala je entitetima veliku moć u vođenju ekonomske politike, koja najkraće i najjednostavnije rečeno znači korištenje određenih instrumenata i alata za ostvarenje postavljenih ekonomskih ciljeva. Dakle, ako sebi postavimo cilj da želimo smanjiti nezaposlenost na određeni nivo, ili povećati penzije penzionerima, onda postoje instrumenti i načini kako se to može ostvariti. Naš najveći problem je što mi ustvari nemamo postavljene jasne i mjerljive ekonomske ciljeve, što znači da korištenje instrumenata ekonomske politike na taj način može biti pogrešno.

Jedan od takvih instrumenata je i zaduženje, kao dio fiskalne ili poreske politike. Upravo je fiskalna politika jedan od najjačih instrumenata za ispunjenje ekonomskih ciljeva, a koja znači na jednoj strani prikupljanje različitih poreza, poput poreza na naš rad, ili poreza na potrošnju. Kada radimo, država nas oporezuje kroz doprinose i porez na dohodak, ali isto tako nas i oporezujemo kada trošimo našu platu kroz PDV i akcize. Sve to što se prikupi kroz ove poreze, služi za ispunjavanje različitih potreba. Tu se ubrajaju i otplate dugova, plate javnog sektora, pa i plate političara. 

Ovdje ne mogu, a da ne spomenem jednu od čuvenih izreka Ronalda Reagana, koji je izjavio da "nemamo dug od trilion dolara zato što nismo prikupili dovoljno poreza, već imamo dug od trilion dolara zbog toga što smo previše potrošili". Upravo ova rečenica i izreka će tačno opisati ono što se dešava i kod nas u Bosni i Hercegovini, pogotovo u posljednje vrijeme u entitetu Republika Srpska, kada je u pitanju prevelika potrošnja koja se finansira iz zaduženja. Problem u kreiranju naših budžeta jeste što se oni ne kreiraju na osnovu toga koliko ćemo prikupiti poreza, već na osnovu želja budžetskih korisnika. Pojednostavljeno vam to znači da vi sebi kao pojedinac postavite želje šta želite kupiti u toku godine. Recimo, kažete sebi da će vas godišnje hrana sa režijskim troškovima koštati 12.000 KM, da želite ići na more za 3.000 KM, 600 KM registracija automobila, 2.000 KM za vrtić za dijete godišnje i tako dalje. Kada saberete sve te troškove, onda dobijete recimo da ste planirali potrošiti recimo 25.000 KM u godini dana. Problem je što možete kroz platu zaraditi recimo 20.000 KM, ali se ne želite odreći godišnjeg odmora ili nečega drugog, tako da onda krećete sa podizanjem kredita od 5.000 KM, na koji će te dodatno i platiti kamatu. Ovu godinu ste super završili, sretni ste, ali vam ostaje dug koji vraćate. Isto važi i za državne izdatke, u našem slučaju entitetske, jer se najveći dio ovlasti nalazi upravo na njihovom nivou. Kada niste u prilici na pravi način da servisirate otplatu duga, onda tražite nove i alternativne načine, a to opet znači novo zaduženje za vraćanje starog, uz novi i viši nivo kamatnih stopa.

Nešto slično sam najavio prije nekoliko godina da će biti problem za jedan od entiteta u BiH, a to je Republika Srpska. Upravo je zbog nedovoljno prikupljenih poreza, a rastućih obaveza, te stalnog zaduženja, entitet doveden u situaciju da može doći do ozbiljnih posljedica ukoliko ne bude mogao naći novi izvor finansiranja za otplatu prethodnih dugova. Ovo potvrđuju i nedavni podaci koje je objavila Uprava za indirektno oporezivanje BiH. Naime, u prva tri mjeseca ove godine, prikupljeno je 200 miliona KM više (8,95%) u odnosu na isti period prošle godine. Ukoliko se ovaj trend nastavi do kraja godine, rast prihoda će biti manji u odnosu na prošlu godinu, a upravo ovaj podatak je bitan zbog raspodjele prihoda od indirektnih poreza (PDV, akcize, carine) entitetima. 

Sistem raspodjele indirektnih poreza u Bosni i Hercegovini je takav da kada se novac prikupi na jedinstveni račun, prvo se vrši izdvajanje za povrat vanjskog duga, a nakon toga se novac usmjerava za finansiranje državnih institucija, pa tek onda usmjerava prema entitetima i nižim nivoima vlasti. S obzirom na to da je ove godine povećan nivo izdataka na nivou Bosne i Hercegovine, koja ima prioritet u raspodjeli u odnosu na entitetski nivo, te da je otplata duga veća i za Federaciju Bih i Republiku Srpsku, u prva tri mjeseca je entitetima doznačeno manje novca u odnosu na prošlu godinu i to Federaciji BiH 41 milion KM manje (-5,19%), dok je Republici Srpskoj doznačeno 28 miliona KM manje (-6,23%). U isto vrijeme na ime otplate vanjskog duga Federacija BiH je izdvojila 115 miliona KM više (ukupno 230 miliona KM), što je 101,08% više, dok je Republika Srpska izdvojila 52 miliona KM više (ukupno 105 miliona KM), što je 99,96%. 

Ove podatke navodim iz dva razloga. Prvi razlog jeste što je u narednim mjesecima, ukoliko ne bude vanrednih događaja, doći do smanjenja godišnjeg nivoa inflacije, što će značiti i manji rast prihoda od indirektnih poreza u odnosu na prošlu godinu. Drugi razlog jeste što su značajno planirani veći izdaci za ovu godinu u entitetskim budžetima, posebno za penzionere, što će uz više novca za nivo Bosne i Hercegovine i veću otplatu duga biti dodatni pritisak na stranu prihoda. Moguće je da će se u drugom dijelu godine raditi i rebalansi budžeta, te pokušati osigurati nedostajući prihodi kroz nova zaduženja na domaćem i ino tržištu. Ovdje je situacija dosta povoljnija za Federaciju BiH, koja prošle godine nije radila rebalans i ima više prostora za zaduženja, što se ne može reći za Republiku Srpsku i koja će biti u dosta teškoj situaciji, pogotovo zbog otplate dospjelog duga po osnovu emisije obveznica prije pet godina. 

Naime, prije pet godina, Republika Srpska je putem emisije obveznica na Bečkoj berzi zadužila se oko 330 miliona KM. Zaduženje putem obveznica je nešto drugačije u odnosu na klasični kredit. Naime, kada podignete kredit, isti vraćate u redovnim intervalima putem rata kredita u koji je uključena i kamata. Međutim, kod zaduženja putem emitovanih obveznica vi dobijete cjelokupni iznos koji možete odmah potrošiti, u ovom slučaju 330 miliona KM, s tim da nemate uopšte obavezu da vraćate rate kredita tokom perioda od pet godina, već samo godišnji nivo kamate. Glavnicu vraćate u cjelokupnom iznosu na kraju perioda, što znači da nekada tokom ljeta, kada bude tačno pet godina od emisije obveznica iz 2018. godine, Republika Srpska morati vratiti oko 330 miliona KM u cjelokupnom iznosu koje ona nema, već će morati tražiti nove načine za zaduženje. Bitno je reći da ovaj iznos nije uključen u porast otplate vanjskog duga koji se bilježi ove godine. Naime, ove godine je Republika Srpska planirala emisiju novih obveznica, ili zaduženja od 1,11 milijardi KM, dok je planirano za otplatu vanjskog duga, uključujući i povrat ovih 330 miliona KM, u iznosu od 922 miliona KM, što znači da će se više zadužiti nego što je sama otplata duga, kako bi se i pokrili drugi budžetski minusi. 

Jedno od rješenja za ovu situaciju može biti i MMF, koji može ponuditi vrlo nisku kamatnu stopu za posuđena sredstva, ali problem u ovom slučaju jesu druge vrste uslova i reforme, koje bi se trebale provesti, tako da ova opcija iz više razloga nije izvodiva i realna. Druga opcija, koja je vjerovatnija jeste zaduženje u Kini putem emisije novih obveznica, ali uz dosta nepovoljnije uslove zaduženja, koji mogu ići i prema višem nivou kamatne stope ili dodatnih garancija za naplatu nakon isteka dogovorenog perioda. 

Republika Srpska bi se mogla i izvući ove godine kroz pronalazak dodatnih izvora finansiranja uz visoku cijenu te na kratko doći do zraka u ovoj, vrlo izazovnoj godini. Veliki test će nastupiti 2026. godine kada na naplatu dolazi oko 585 miliona KM po osnovu druge emisije na Londonskoj berzi iz 2021. godine. Ovo će posebno biti interesantno posmatrati u kontekstu iseljavanja stanovništva, posebno mladih i porasta broja penzionera, što će dovesti do dodatnog pritiska na rast izdataka za penzije, ali i druge socijalne kategorije. U slučaju da dođe do problema u pronalasku novih sredstava za finansiranje starih dugova, može vrlo lako nastupiti sljedeći scenarij, a to je da se povuku sva dostupna sredstva po osnovu poreza, kako bi se vanjski dug otplatio, ali u toj situaciji, nedostajat će 330 miliona KM za finansiranje svih budžetskih potreba. Drugim riječima, neće biti dovoljno novca za penzionere, zdravstvene radnike, policiju, sudstvo, administraciju, investicije i druge troškove koji su predviđeni kao budžetski izdaci. Manje će novca dobiti i opštine, kao lokalni nivoi, što će u konačnici dovesti do velikih problema i nezadovoljstva, a vrlo vjerovatno i kašnjenja u isplati svih ovih izdataka. 

Kako god završi ova godina, stvarni problemi će tek uslijediti za par godina i tada ćemo vidjeti zašto nije slučajno rečeno da je "dug zao drug".

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba