Esad Bučuk: Odakle vlastima pare za novi Zakon o PIO

Piše: prim. dr. Esad Bučuk

"S obzirom na to da se zaista ulazi u radikalnu reformu penzionog sistema, da budućim penzionerima penzije ne budu umanjene, prijedlog je da se koriguju nepravde i izvrši preračun penzija", citirane su riječi parlamentarnih čimbenika u Oslobođenju, pod naslovom "Preračun penzija".

Reforma je riječ koja zvuči snažno, kao agrarna reforma pri izlasku iz feudalnog sistema.

Pa sve su Zakone, pa i PIO, donosili narodni zastupnici i vlade naše države kroz rasprave, razloge, razum, logiku, stručnost, potrebu za boljim. Po čemu su riječi i argumenti sadašnjih, pravedniji od bivših funkcionera? Otkud, prvi put sad, "reforma penzionog sistema" na ovakav način?

Novi Zakon o PIO, na kom se insistira, nema novog izvora finansiranja, a član 124. kaže: "sredstva za ostvarivanje prava iz PIO obezbjeđuju se iz doprinosa, budžeta Federacije BiH i države BiH, iz izdavanja u zakup, iz prodaje imovine, kamata, usluga, subvencija, donacija i drugih izvora u skladu sa zakonom".

Prema članu 5. novog zakona "pravo iz PIO", odnosno penzija, je neotuđivo, prema članu 6. penzija je otuđiva, prema članu 116. može biti ukinuta, a član 144. "stimulira" kasniji odlazak u starosnu penziju, dok član 40 nalaže penzioniranje sa 65 godina starosti.

Umjesto riječi iz našeg jezika kao što su penzija ili mirovina, u tekstu novog Zakona o PIO figuriraju slogani "pravo iz PIO" i "stečeno pravo iz PIO", s kojim se smanjuju i obustavljaju penzije, ublažavaju razlike, preraspoređuje, refinansira...

"Novina" je smanjenje većih penzija, ukidanje stvarnih prava da bi se povećale najniže. Najava demonstracija Sindikata policije, zbog mogućeg sniženja penzija njihovih penzionera, umiren je jer će njihovo "pravo iz PIO", odnosno penziju regulirati nekim posebnim zakonom, uz objašnjenje da je "riječ o kategoriji ljudi koji rade zahtjevan i opasan posao". No, otkud im novac za to? Postoji li zaštita zakonitosti?

Određenim dosadašnjim penzionerima neće se isplaćivati penzija jer izlaze iz prava. Predlagači su nedavno doradili (n)ovi zakon, da se ljudima penzioniranim do 1998. godine poveća penzija za 10 posto, onim do 2007. godine za 5 posto, a pitanje je s čijim novcem?

Ljudima koji su radili 40 godina, kad su mogli raditi još, država je zaključila ugovor - penziju i ako ih poslodavac iz potrebe zaposli, novi zakon će im je oduzeti.

Potom se neko sjetio slogana "zagarantirana penzija" i odredio - 435 KM za 40 godina rada!?

Sad treba odmah provesti "radikalnu reformu penzionog sistema", kroz kontradiktoran i ambivalentan zakon koji je, prema riječima nekih zastupnika, štetan za stanovništvo i to brzo, bez javne rasprave, itd.

Uz odnos da na jednog zaposlenika dolazi 1,3 penzionera, rješenje je u otvaranju radnih mjesta za 600.000 nezaposlenih u BiH, kroz brzu, jednostavnu papirologiju za strane investitore, kako je to učinjeno, naprimjer, u Crnoj Gori. Godišnje se penzionira desetak hiljada građana, preostaje 590.000 nezaposlenih mladih.

Penzija je ugovor države sa radnikom, a određena je Rješenjem nakon 40 godina rada ili kraće, odnosno nakon napunjenih 65 godina starosti ili kraće. Poštujmo to. Nikom ne treba oduzimati pošteno zarađeno! Ne možemo sa uravnilovkom.