Dragan Bursać: Zločinca Mladića štiti zakon ove zemlje!

Pa ti zemljo moljakaj gradonačelnika ili neko drugo mudo u Bosanskoj Gradiški, koja se više i ne zove tako, da se prekreči sramni mural. Ko zna, ako čovjek bude dobre volje, možda ti i izađe u susret. Ali ne mora, po zakonu!

Kada sam objavio fotografiju murala ratnog zločinca Ratka Mladića i njegovih poklonika podno istog u Bosanskoj Gradiški, znao sam da će se dići bura, da će mreže "poludjeti", ali nisam znao da će javno mnjenje u svojim osudama, bijesu i frustracijama promašiti kompletan fudbal.

A, evo šta je na stvari: Mnoge glave, umne i manje umne, bavile su se problemom iz vreće - ko im to dozvoli muralisanje, hoće li iko biti sankcionisan i kažnjen, ko će konkretno odgovavati, ko su direktni počinioci, kreatori, antiumjetnici???

Maraton na pokretnoj traci

A stvar je mnogo gora od samog murala i grubih izvođača radova. Jer mural je, ako to niste znali, naslikan potpuno legalno i zakonski.

I kako smo to došli u situaciju da za mural s likom najvećeg ratnog zločinca nakon Drugog svjetskog rata, pored svih sudova svijeta, bude odgovorna jedino i isključivo Zajednica etažnih vlasnika naselja Senjak u Bosanskoj Gradiški, koja se i ne zove tako?

Pa došli smo do toga tako što nigdje nismo ni krenuli. Maraton smo istrčali ne pomjerivši se sa mjesta.

Zakon koga nema

BiH nema zakon o Zabrani negiranja genocida i zločina, što npr. srpska nacionalistička strana koristi do besvijesti, ponavljam po slovu praznine i odsustva zakona. Tako, znate to svi, studentski dom na Palama nosi ime ratnog zločinca Radovana Karadžića, u bronzi je izliven u Banjaluci ratni zločinac Nikola Koljević, dok Plavšićka i narečeni Mladić čekaju ili imena svoja na univerzitetima ili makar da se i oni obronze. Ratni zločinac Krajišnik je jedno vrijeme bio Dodikov savjetnik, a svi se sjećamo njegovog spektakularnog dočeka sve s direktnim prenosom na Javnom servisu. Sve u svemu, pričamo o zvijezdama!

Dakle pravo pitanje je, s kojim zakonskim pravom će neko kazniti mlade srBske junoše što se ponose svojim herojem i završenim antiumjetničkim skaradnim djelom u betonu? Namjerno pišem herojem bez navodnika, pošto se na 49% teritorije zemlje u kojoj je počinjen genocid pod dirigentskom palicom ovog monstrum, izučava da je isti heroj (sic!). Jebi ga, tako je.

E sad, Međunarodna zajednica, barem one ekstenzije koje sam ja pohvatao, na moju konstataciju kako je krajnje vrijeme da se četvrt vijeka nakon genocida donese Zakon o zabrani negiranja istog, pogodite šta kažu-pa kažu, naravno, da još nije vrijeme za taj Zakon. Piši propalo!

Kad je žrtva kriva što je živa - Kobi i Ratko

I sad, kada bi vi krenuli da prekrečite onu bruku od murala, ne samo što bi izložili svoja leđa, rebra, ruke i noge linču, nego bi kršili zakon kojim se remeti javni red i mir. Vi bi praktički uništavali društvenu svojinu (sic!).

Jer, znate i to, tu u blizini Ratka je mural Kobiju Brajantu. Fotografija tog murala je obišla svijet, a i ovaj će s Mladićem, budite u to uvjereni. Kakve veze ima Kobi s Mladićem? Kobi je bio veliki košarkaš, a Mladić veliki ratni zločinac. No u BiH, barem na 49 posto njene teritorije i pod kapom od 100 posto zakona oba su jednaki heroji.

Tako, kao heroji, imaju i svoje bilborde. Neki pravdoljubiv čovjek će reći, Mladić je ubijao cijele narode, ali heej, ne poznaje to naš BiH zakon. Nema tih prepreka da se zidnom slavom ne ovjenča Ratko.

Ne vjerujete mi?

Pa probajte onda izbrisati, prefarbati ili nekako ruinirati Mladića na zidu. Samo probajte. Velim vam, na stranu frakture i ostala ulegnuća mišića i mesa od strane srBskih sinova, nego će vam i plava sudska kovetra na vrata doći.

Pa je sva prilča baš u osvit 25 godišnjice obilježavanja genocida poprimila apsurdne razmjere. Za ljude koji afirmiraju genocid, ovo je slobodna, obećana zemlja. Dakle, oni ga ne negiraju, oni ga afirmiraju kroz veličanje arhitekata istog tog genocoida. Po zakonu!

S druge strane, za normalan ostatak zemlje, bilo bi doslovno protivzakonito rušiti ili uništavati pijetete zločincima. Dosadna su ta poređenja, ali zamislite kako bi se proveo onaj ko bi oslikao mural Hajnrihu Himleru u Študgartu? Ne može zamisliti? Dabome, jer to prelazi zamislivost. U nas, Ratko Mladić osvanu kao dlanom o dlan. I to po zakonu!

I nije to ništa, ja da vam kažem.

Povratak zločina na mjesto genocida

Kako se približava 11. juli, zločinci će se približavati mjestu zločina, preciznije mjestu Genocida - Srebrenici i Potočarima. Hoće li to biti književne večeri na kojima se čitaju traktati u slavu monstruma, hoće li to biti bilbordi, sa kojih nam se osmjehuju zločonačke okice, hoće li to biti kakva provokacija u vidu horskih četničkih gorskih vatrenih podrinjskih večeri ili će biti sve to zajedno-samio odaberite. Ono što UVIJEK morate imati na umu prilikom odabira zločinačkog hepeninga je da se sve to dešava potpuno legalno i da bi svaka, ama baš svaka vaša akcija na sprječavanju veličanja zločinaca i zločina bila ilegalna i nezakonita.

Da se vratim na početak, nije (samo) problem u nakaradnom muralu i onim kreturama pod njim. To je zapravo najmanji problem. Problem je što niko, nesrećom izbrazdanom narodu nema muda da objasni kako je to svo veličanje ratnih zločinaca potpuno zakonski i legalno i legitimno i pravno utemeljeno.

Jebi ga, idu izbori, znam nije lijepo (a kad je?) da poilitičari kažu istinu svom narodu i svojim narodima, poput legalnosti zločinačke nakarade. S druge strane sve silne NGO, koje su većinom svrha samim sebi i kolektovanju novca od vječne privremenosti, a koje se bave jebenim procesima sui generis, namjesto djelovanjem, ne mogu niti hoće reći DOSTA je. Isto ovo važi za Međunarodnu zajednicu.

Visoko sudsko vijeće Zajednice etažnih vlasnika

Kada tako postavimo stvari, dakle moramo se obratiti veselim stanovnicima naselja Senjak u Bosanskoj Gradiški, koja se kao rezultat etničkog čišćenja više i ne zove tako i lijepo ih zamoliti da prefarbaju mural sa ratnim zločincem. Naravski, u najboljem slučaju, dobićemo srednji prst u vidu ekstenzije kurčine. Jer su oni tako u mogućnosti.

Pa ti zemljo moljakaj gradonačelnika ili neko drugo mudo u Bosanskoj Gradiški, koja se više i ne zove tako, da se prekreči sramni mural. Ko zna, ako čovjek bude dobre volje, možda vam i izađe u susret. Ali ne mora.

Po zakonu, pogađate!

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.