Dragan Bursać: Spašavanje redova Tegeltije

Šta sve neće živ čovjek uraditi da iz govana izvuče nestašno dijete? Evo, nesrećni Milan Tegeltija, nije baš dijete i nije baš nestašan, prije će biti da je kriminalu, nepotizmu i korpuciji sklon predsjednik VSTV-a, u govnima do guše, ali je u očima Milorada Dodika on tek nestašno dijete kao uostalom i cijelokupan kadar od srpskog velmože nadgledan. To je neka vrsta političkog vrtića.

Dodikove jaslice

I da se razumijemo, ne brani Tegeltiju Dodik što je koruptivan i što malo, malo pa uleti dobrovoljno u kakvo potkivanje, a ne, pa to su mu samo preporuke za rad. Da nije takav kakav jeste, ne bi Milan Tegeltija bio tu gdje jeste. Brani njega Dodik što je uhvaćen! Doduše, reći će oni komediji skloni, da bi Tegeletiju uhvatio u nekoj nezakonitoj radnji, dovoljno je uključiti snimač i on to sam odradi na minutnoj bazi.

Kako god, valjalo je napraviti čitavu scenografiju, sve sa Željkom Cvijanović, koja ono biješe navodno predsjednica manjeg BiH entiteta, pa izaći na pressicu i zabritnuto saopštiti urbi et orbi da “Srbima nema mjesta u Sarajevu“.

Paranoična predstava ratnog huškača

Tako je Dodik u maniru profesionalnog ratnog huškača pozvao sve Srbe koji dolaze iz Republike Srpske da se “čuvaju u Sarajevu” i dodao da “tamo nije sredina koja je normalna za nas...”

Naravski, tim političkim, profesionalnim Srbima na čelu sa Milanom Tegeltijom nije problem zarađivati, preciznije dobijati na ruke 5,6,7 hiljada KM mjesečno sve zajedno sa Dodikom u tom “neprijateljskom Sarajevu”. Ne da im nije problem, nego se otimaju za pozicije u narečenom ”teheranskom Sarajevu“.

I nije prvi put da Dodik paranoično zaziva i međunarodnu zajednicu i strane ambasade i domaći NGO sektor, nije prvi put da rešeta po svemu živom, da etiketira -stranim plaćenicima i domaćim izdajnicima- svakog onog ko govori istinu. Nije, kažem, prvi put da Dodik baca javnosti prašinu u oči i nacionalističkom pričom skreće pažnju sa brutalnog kriminala u svom političkom obdaništu. Ovaj put valja mu štititi vrh sudske vlasti sve sa njegovim pulenom Tegeltijom, kome je funkcija na izdisaju.

Tako Dodik kaže:

“Ne postoje sigurnosni uslovi da se radi u VSTV-u. U poziciji smo da kažemo da kadrovi iz RS-a koji sprovode politiku RS-a ostaju časni i dio projekta u RS-u, a oni koji prihvate da budu podanici političkog Sarajeva i međunarodne zajednice su prodani i kupljeni od tih faktora".

Šta ovo uopšte znači?

Pravosuđe kao patriotska dužnost

I kakve veze pravosuđe ima sa “časnim projektom“ u Republici Srpskoj, Federaciji ili bilo gdje? Šta je to, za boga miloga, časni projekat u pravosuđu???

Pravosuđe je nezavisno i objektivno, barem bi takvo trebalo biti-i na papiru i u životu. Naravski, to nije! I ono je shvaćeno, prihvaćemo i prezentirano kao patriotska dužnost. Dobre sudije i dobri tužitelji su oni koji rade za nacionalne, čitaj u ovom slučaju, Dodikove interese. Oni drugi-ljudi koji rade svoj posao, šta su oni onda zaboga? Pa lijepo reče Dodik, oni su ”podanci političkog Sarajeva i međunarodne zajednice“.

I onda tako nadopingovan Tegeltija, friško nabiladnog nacionalnog bića počinje proizvoditi nevidljive ubice, zbog kojih se navodno mora seliti iz Sarajeva. Čak pripadnike NGO sektora popur Ivane Korajlić iz Transparency Internationala proziva:

“Stepen i količina nezakonitosti, mržnje, demonizacije i dehumanizacije mene kao osobe, koja je na čelu VSTV-a, s kojom sam suočen u Sarajevu, jasno ukazuje da bi čak i u slučaju da me neko stvarno likvidira, veliki dio javnosti u Sarajevu predvođen SDA garniturom i njihovim 'nevladinim' sektorom, na čelu s Ivanom Korajlić, medijima i drugima, izašao s izjavama "folira", "sam je to inscenirao"...“

U prevodu, ne osjećam se sigurno u Sarajevu, prijete mi smrću, reče Tegeltija i nacrta Ivani Korajlić metu na čelu!

U konačnom prevodu, valja Tegeltiji napustiti mjesto prvog čovjeka VSTV-a, zbog kriminalnih radnji, a ne zbog ugroženosti, pa mora pravdati sebe kojekavim fantomskim porijetnjama.

I Tegeltija, to ja svima jasno, neće još dugo sa ove pozicije pjevati svoje unjkave paranoične pjesme. To je finito, samo Dodik još pravi nacionalnu oblandu od gubitničke priče i svom glasačkom tijelu servira po hiljaditi put obrok o ugroženosti.

Opasnosti ranjenog Dodika

Nego, bojim se da je politički ranjeni Dodik u svojoj paranoji spreman žrtvovati doslovno sve za koji sekund duže na vlasti i koji metar dalje od zatvora. Kad kažem sve, mislim na narod iza koga se kukavički krije bezmalo dvije decenije.

Već je počeo. Tako na Palama okuplja studentariju, koja bi se morala podmetnuti za njega i skinuti tablu sa imenom ratnog zločinca Radovana Karadžića sa studentskog doma. Samo, djeca odgojena na tradiciji Karadžića i Mladića uz politički doping Dodika, sad tog istog Dodika odbijaju riječima, ti si nas učio da je Rašo heroj, mi ti tablu nećemo skinuti! Pa će Dodik morati tražiti usluge kakvog komunalnog ili pogrebnog preduzeća kako bi se sramna tabla skinula.

Ima tu, na koncu, jedna jako bitna stvar:

Civilizovan svijet se sa svojim demokratijama bitno razlikuje od tiranija po tome što postoje pravni mehanizmi da se ovako pogubljen čovjek skloni sa političke scene, bez štete po društvo. Dodik bi u svakom demokratskom sistemu odavno bio iza rešetaka, sve sa svojim pomoćnikom Tegeltijom, a ne bi trošio državne resurse da blati tu istu državu.

Bojim se da mi još nismo u prvoj kategoriji i bojim se da će nas sve zajedno ovakav histerični Dodik još mnogo koštati.

Ovaj igrokaz sa Tegeltijom, ovo navodno spašavanje redova Tegetlije, a u stvari priprema puštanja istog niz vodu, predstavlja samo modus operandi Dodikovg rada i načina na koji će on još neko vrijeme vladati.

Dabome, preko leđa naroda!

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.