Dragan Bursać: Slijedi nam Vučićev hladni rat protiv Dodika?

"Petak naveče, Banski dvor u Banjaluci. Dok kamere snimaju svečanu akademiju i ofucane parole o 'srpskom jedinstvu', iza pozornice puca bratstvo. Psovke, galama, lom — Dodik verbalno nasrće na Vučićevog izaslanika, Miloša Vučevića. A Vučić? On ne mora reći ništa. Jer kad Aleksandar Vučić kaže 'možda je najbolje da ništa ne komentarišem', to znači samo jedno: "Već sam te precrtao. Samo čekam da shvatiš."

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba  

Da politika ima krvotok i srce, Dodikov bi danas bio u predinfarktnom stanju. Jer nakon više od dvije decenije najodanije servilnosti Beogradu, Milorad Dodik je prvi put — iz čiste panike i straha — napravio ono što se u srpskom svetu ne prašta: potpisao je dogovor s Amerikancima, a da prethodno nije pitao gazdu iz Beograda.

I ne, nije riječ o sitnom nesporazumu, nego o potpunom pucanju političko- pupčane vrpce između Banjaluke i Beograda. Jer Vučić, koji se decenijama igra "velikog brata svih Srba", sada je u Dodiku prepoznao ono što najviše prezire — samovolju i izdaju. 

Svađa u Banskom dvoru: Trenutak kad se srpski svet zatresao

Petak naveče, Banski dvor, svečana akademija povodom 34 godine Narodne skupštine RS. Zvaničnici u odijelima, fanfare, kojekave ofucane parole o "srpskom jedinstvu". A iza kulisa — psovke, povišeni tonovi, politički lom. Prema dobro obaviještenim izvorima Dodik je, pred užasnutom svitom, urlao na Miloša Vučevića, predsjednika SNS-a i izaslanika Aleksandra Vučića.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Vučević, poznat po tome da nikada ne podiže ton, ovog puta nije ćutao. Mirno mu je, kažu svjedoci, poručio ono što se u Beogradu već artikulisano govori: "Više nas niste obavještavali ni o čemu. Sami ste donijeli odluke. Sami ste kapitulirali."

I tu se sve prelomilo.

Jer Dodik nije samo povukao neustavne zakone — učinio je to bez Vučićeve saglasnosti, bez konsultacija, bez signala iz Beograda. Nije ih obavijestio ni da će Ana Trišić Babić, bivša diplomatkinja biti postavljena za v.d. predsjednice RS-a. To je, u čitanju koda Beograda, direktan udarac u lice.

Vučićeva reakcija? Naizgled smirena, u realnosti — potencijalno smrtonosna.

"Nisam sve pohvatao šta se dešavalo. Možda je najbolje da ništa ne komentarišem", rekao je za RTS, a to u prevodu znači: "Gotov si Milorade, ali to još ne znaš." 

Između Amerike i Moskve, Dodik je izabrao – sebe

Dodikov pokušaj da se dogovori s Amerikancima o "deeskalaciji" u BiH zapravo je bio akt političkog samospasa.
Zna da mu je međunarodna izolacija sve izvijesnija, da se sankcije šire i da ga Beograd više ne može štititi do beskonačnosti.

Ali način na koji je to uradio — panično i iza leđa Vučiću, dok mu se još javno kune u srBsko bratstvo — bio je dovoljan da Beogradu pukne film.

Zato nije slučajno što se i Aleksandar Vulin, inače Vučićev trbuhozborac iz Moskve, javio sa zagonetnim porukama o "izdajnicima koji se odriču saveza s Rusijom".

To nije bilo slučajno. To je bio signal — početak beogradskog hladnog rata protiv Dodika. 

Dmitrovićev metak iz Beograda

A onda se oglasio i Ratko Dmitrović, bivši ministar i novinar, Vučićev čovjek od povjerenja. Na mreži X napisao je ono što niko u Vučićevoj okolini ne govori javno: "Režim u Banjaluci dao je garancije da će BiH ići u NATO, a sva imovina biće upisana u državni katastar BiH."

Dodao je i da mu je izvor iz Beograda još prije godinu dana rekao: "Dodik ima još 10 do 12 mjeseci političkog života."

I pogodio u dan.

Jer upravo sada, Dodik prvi put izgleda kao politički mrtvac koji još hoda.

Dmitrovićevu objavu dočekala je panična reakcija iz porodice Dodik. Gorica Dodik, koja u svakoj raspravi zvuči kao PR u histeriji, poručila mu je da su mu "izvori loši kao kod Nebojše Vukanovića". Igor Dodik, tradicionalno konfuzan, pokušao je braniti oca nepismenim tiradama o "lažima i zavjerama". Ali, nije pomoglo. Jer kad napadneš Dmitrovića, napao si Vučića — i to više nije porodična drama, nego političko samoubistvo.

Vučićeva osveta: hladna, temeljita, bez milosti

Vučić, koji nikada ne reaguje impulsivno, već polako i proračunato, već je započeo svoju osvetu. Neće on rušiti Dodika transparentno. Neće mu slati otvorene poruke. Njegov način sklanjanja bivših političkih saveznika je elegantniji — ubije te ignorisanjem.

Prvi korak je već vidljiv: Dodik više nema direktne podrške iz Beograda. Drugi korak će biti medijski — tabloidi će, čim dobiju znak, početi diskretno da podgrizaju Dodika kroz "analize", "procjene" i "brigu za RS". Treći — i najopasniji — biće projekt Draško Stanivuković. Beograd već testira teren, ispituje kako bi javnost reagovala na "mladog, konstruktivnog srpskog političara".

Kad Vučić odluči, Dodik će biti pušten niz Drinu – bez pompe, bez spota, bez konferencije za štampu.
Samo tišina.
A u toj tišini, sve će biti rečeno.

RS bez Dodika – politički vakuum

Najnovije ankete pokazuju da je povjerenje građana u SNSD drastično palo nakon posljednje sjednice Skupštine RS. Ipak, Dodika trenutno može da smiri činjenica da niko drugi nije od toga značajno profitirao. Opozicija nije ojačala. Narod nije prodisao. Sve je ostalo isto. Kao da je i sam entitet izgubio volju da diše.

Zato Dodik sada svim silama pokušava da svog čovjeka — Sinišu Karana — instalira na predsjedničku funkciju u narednih mjesec dana. Ako ne uspije, to je politički kraj. Definitivno.

Jer bez te funkcije u rukama SNSD-a, Dodik gubi kontrolu nad institucijama, nad novcem i nad strahom, jedinim instrumentom koji je još vladao nad gomilama. 

Ovo nije samo lokalna svađa dvojice balkanskih autokrata. Ovo je simbolički kraj mita o "srpskom jedinstvu", tog toksičnog bratstva u kojem Beograd diktira, a Banjaluka submisivno hvata bilješke. Dodik je, paradoksalno, postao žrtva sopstvenog modela vlasti — modela u kojem se moć gradi na poslušnosti, a ne na povjerenju.

I sad, kad se sam oteo kontroli, Beograd ga posmatra kao potrošenu robu.
Vučić ne mora reći ništa više.
Jer kad Vučić za nekoga kaže "možda je najbolje da ništa ne komentarišem", to u prevodu znači: Već sam te izbrisao. Samo čekam da se i ti toga sjetiš.

Dodik će još neko vrijeme urlati, vrijeđati, pokazivati mišiće pred kamerama. Ali to više nikoga ne plaši. Bivši predsjednik koji infantilno ne želi da ispusti iz ruke igračku vlasti koja mu odavno više ne pripada. Jer kad te Vučić prestane braniti, ni Moskva te više ne spašava.

Kraj Dodikovog carstva neće doći kroz spektakl, nego kroz tišinu i veliki kancel-ignor. A u toj tišini, čuće se samo jedno — eho njegove vlastite rečenice iz Banskog dvora: "Volimo Srbiju i kad se ne razumijemo."

Da, Milorade.

Ali Srbija te, izgleda, više ni ne pokušava razumjeti.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.