Dragan Bursać: Dodik opet izvarao svoje ovce i opet će!

"Za paihijatre ovo je materijal o kolektivnom mazohizmu i socijalnoj patologiji. A za vas, koji se još pitate "kako nas opet prevesla", odgovor je jednostavan: Zato što ste to tražili. Zato što ste se u međuvremenu navikli da vas laže. Jer kad laž postane navika — istina izgleda kao uvreda."

Piše: Dragan Bursać za Radiosarajevo.ba

E pa, draga moja stoko sitnog zuba, evo ga — opet ste odigrali onu staru i poznatu verziju svoje gluposti: vjerovali ste Miloradu Dodiku da će vam donijeti nekakvu "samostalnu RS", da će oduzeti od državnih BiH institucija, da ćete biti gospodari nekakvog republikosrbijasnkog dvorišta, da ćete biti – nešto, nešto...  I  šta? Ništa!

Trending

Izbjegnuta nesreća u Brazilu: Buknuo požar na aerodromu, putnici hitno evakuisani

Jer, kako sada javlja i Dodik i SNSD zvanično od danas priznaju poraz i povući će sve neustavne zakone o zabrani djelovanja institucija BiH. Eto vam ga, serviran hladan, bez priloga, bez sosa — vaš novi poraz, a njegov stari trik. Naravno, sa vama se ukanalila i Skupština RS koja je aminovala Dodikovo ludilo i prateća nelgalna Vlada koju je Dodik antiustavno postavio. Ali dobro, oni su makar plaćeni da budu Dodikove dvorske lude. 

A šta je sa vama?

A vi, masa koja se ponosi poniženjem, opet zadovoljni. Zavaljeni u fotelje kupljene na rate, s plastičnom karticom srpstva u džepu i hljebom na veresiju, opet kažete:

"Ma neka, naš je, on smije!"

Jer, da vam sutra kaže da su sve vaše pare (ako ih imate) zapravo državni neprijatelji — vi biste to potpisali, samo da vam ne diraju mit o vođi.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Laž kao stil života

Zamislite lik koji dvadeset godina vodi istu predstavu. Uvijek ista scenografija: barjak, gusle, crkva, pivo, šator, prijetnja otcjepljenjem i obećanje kvazinezavisnosti.

A publika? Publika svake godine kupuje nove karte, dolazi u istim itrcanim šinjelima, plješće na istim mjestima i plače kad glavni glumac (Dodik, dakako) izgovori onu vječnu repliku:

"Nećemo mi s njima! Samostalna RS je naš cilj!"

A onda, negdje u polumraku, dok se reflektor ugasi, potpiše sve što treba u Sarajevu, pozdravi "braću" iz Beograda, nazove ambasadore, nasmije se i pošalje vam saopštenje o "tehničkim razlozima" povlačenja zakona. I tu negdje završava magija. Samo što vi, dragi moji, ne prestajete da vjerujete.

Psihopatologija submisivne mase

Zapravo, cijela ova priča već odavno nije politika, nego psiho-socijalni eksperiment.

Naučnici bi to mogli proučavati pod naslovom: "Sindrom autoritarnog mazohizma u postkonfliktnim društvima".

Jer, kako drugačije objasniti da vas više boli kad vas ne laže, nego kad vas laže?

Kao da vam istina razara unutrašnju ravnotežu, pa birate mit, bajku i varaju, samo da se ne suočite s prazninom stvarnosti.

Što je Dodik grublji, što je vulgarniji, što više prijeti, što više vrijeđa, što vas više baca pod autobus, to mu više vjerujete.

To je onaj mehanizam što se zove submisivna identifikacija s agresorom.

18.10.25. 12:35

Usvojen izmijenjeni dnevni red NSRS: Ana Trišić Babić predložena za v.d. predsjednika RS

Kad vođa kaže da ste ništavni — vi ga tapšate po ramenu. Kad vas kazni — vi mu zahvalite. Kad vas opljačka — vi mu pjevate. Kad vam ukine institucije — vi ga proglašavate zaštitnikom entiteta.

To nije više ni politika, to je patološka toksična ljubavna veza između vođe i naroda.

Samo što vođa ima ljubavnicu zvanu vlast, a narod ima sindrom naučene bespomoćnosti.

Slavko – posmatrač sa strane

I sad, evo našeg Slavka. Slavko sjedi na klupi, negdje na periferiji Banja Luke, i pokušava da sabere 2 i 2.

"Čekaj malo", kaže Slavko, "pa zar nisu obećali da će izaći iz BiH? Zar nisu rekli da nikad više neće priznati njene institucije? Zar nisu rekli da je sve gotovo, da smo samostalni?"

A onda čita vijest: "SNSD povlači sve neustavne zakone".

Slavko se nasmije — ne sarkastično, nego onako gorko, kako se smije čovjek koji zna da je ispao budala, ali ga više nije briga.

Jer, on zna: Dodik neće pasti zato što je lagao.

Ne, on će opstati baš zato što laže.

Jer masa voli laž koja miriše na nadu više nego istinu koja smrdi na poraz.

A svaka Dodikova prevara samo učvršćuje njegovu karizmu: "Vidite, lažem jer mogu!"

Hronologija jedne opsjene

Hajde da se podsjetimo, za potrebe nužne historijske nauke i ljekovitog smijeha:

  1. 2006. – Dodik obećava referendume o nezavisnosti.

Rezultat: nema referenduma. Ima novih ministara.

  2. 2009. – "Ukinućemo OHR!"

Rezultat: OHR i dalje tu, jači nego ikad.

  3. 2011. – "Ne damo Sud i Tužilaštvo u ruke BiH!"

Rezultat: sudije mirno rade, Dodik šalje rođake da im budu svjedoci.

  4. 2016. – "Biće referendum o Danu RS!"

Rezultat: bilo ga — kao test inteligencije i anketa, ne kao pravno pitanje.

  5. 2018. – "Idemo do kraja, RS izlazi iz BiH!"

Rezultat: Dodik ulazi u Predsjedništvo BiH.

  6. 2021. – "Svi zakoni BiH prestaju da važe u RS!"

Rezultat: zakoni RS-a prestaju da važe čim Brisel digne obrvu.

  7. 2025. – "nakon najava zabrane sjelivanja instirucija BiH -povlačimo sve neustavne entitetske zakone."

Rezultat: opet ništa.

Publika: pljesak.

 To nije politika. To je crna komedija.

Samo što karte plaća narod, a glavni glumac inkasira.

18.10.25. 12:59

Željka Cvijanović: "Sarajevo bi se danas obradovalo da ja budem izabrana za v.d. predsjednika RS"

Laž kao valuta

Dodik već odavno ne prodaje ideje — on prodaje osjećaje.

On zna da narod ne želi istinu, nego utjehu.

Ne traži rješenja, nego rituale.

Zato su mu potrebni mitinzi, zastave, crkveni blagoslovi, jer oni daju smisao praznini.

A u međuvremenu, budžet se prazni, mladi bježe, sela umiru, a vođa postaje sve bogatiji.

To vam je, da citiram jednog starog majstora cinizma, "država u kojoj patriotizam traje do prve plate".

A kad nema plate — onda je krivo Sarajevo, Evropa, Amerika, "bošnjačka mafija", samo ne on koji je trideset godina sve ovo vodio.

Komedija koja traje i traje

I tako, svake godine, ista predstava.

Kao neka beskonačna sezona "Dodikovih snova" u kojoj glavni junak pobjeđuje, narod strada, a scenografija se ne mijenja.

I dok Evropa odavno planira energetske tranzicije, digitalne revolucije i zelene politike, u Banjoj Luci se još raspravlja o "samostalnosti".

To više nije ni smiješno — to je životni luzerski stil.

Pa, kad opet dođu izbori, sjetite se ovog teksta.

Sjetite se da ste već dvadeset godina u istom filmu, da je svaka scena repriza, da svaki kraj ima nastavak.

I opet ćete izaći, i opet zaokružiti njegovo ime.

Jer, u ovoj psihodrami, vi niste birači — vi ste publika koja plaća da bude prevarena.

Umjesto zaključka

Za ozbiljne ljude sa katedri — ovo je materijal za disertacije o kolektivnom mazohizmu i socijalnoj patologiji postkonfliktnog društva.

Za običnog čovjeka — ovo je još jedan dokaz da je Dodik prešao sve nivoe političke manipulacije i ušao u sferu čiste farse.

A za vas, koji se još pitate "kako nas opet prevesla", odgovor je jednostavan: Zato što ste to tražili.

Zato što ste se u međuvremenu navikli da vas lažu. Jer kad laž postane navika — istina izgleda kao uvreda.

I zato će Dodik opet izvarati svoje glasače.

I opet će.

I opet.

I opet.

Dok jednom ne ostane sam na sceni, aplauz snimi s diktafona i sam sebi ga pusti.

A vi, draga stoko sitnog zuba — vi ćete i tad reći: "Vidi ga, naš vođa. Kakav car."