Dragan Bursać: SDA oštri ražanj, a izborni zec je još u dubokoj šumi!

"Nedavni istup Bakira Izetbegovića, u kojem na sva zvona najavljuje koaliranje sa HDZ-om nakon "izvjesne pobjede", najbolji je primjer te političke nepažnje. Jer u jeku brutalnih velikohrvatskih napada na Bosnu i Hercegovinu – na liniji Zovko–Primorac–Krišto–Čović – objašnjavati vlastitom patriotskom biračkom tijelu kako ćete "sutra" u zagrljaj baš tom HDZ-u, djeluje u najmanju ruku politički nepromišljeno."

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba  

Postoji ona stara narodna: ne oštri ražanj dok je zec u šumi. U bosanskohercegovačkoj politici, međutim, ta se poslovica redovno krši, i to s nekom čudnom, gotovo suicidnom samouvjerenošću. Najnoviji primjer tog političkog folklora dolazi iz SDA, koja posljednjih mjeseci nastupa kao da su izbori 2026. već završeni, glasovi prebrojani, oni pobijedili, vlast podijeljena, a fotelje zagrijane. Samo što – zec još uvijek trči šumom. I to poprilično živahan,a ništa se od ovoga jop nije desilo.

Može li Trojka (dovoljno) samoj sebi odmoći?

Činjenica jeste da su stranke Trojke u slobodnom padu. Činjenica jeste i da se mnogi od njihovih birača, ali i kadrova, položenog oružja, sve glasnije zalažu da se izbori održe odmah, kako bi se ova agonija završila. Činjenica jeste i da je Trojka sama sebi iskopala tu jamu – neprincipijelnim koaliranjem sa Dodik–Čović osovinom, koja im se obila o glavu, kičmu, džep i obraz. Dodajmo tome i nametnutu suspenziju Ustava od strane visokog predstavnika u zibornoj noći, prije bezmalo četiri godine, kojom je Trojka ustoličena na vlast, pa dobijamo glavni narativni arsenal SDA: "niste pobijedili, nametnuti ste".

Sve to stoji.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba! 

Ali politika nije zbir tačnih rečenica i činjenica, nego vještina procjene trenutka, mjere i tišine. Jednom rječju, biti u pravu prije vremena, jednako je kao i ne biti u pravu! A SDA, historijski gledano, najčešće griješi onda kada misli da pobjeđuje i da je sve gotovo.

Jer, prvo: do izbora je ostalo gotovo godinu dana. U političkom metronomu Bosne i Hercegovine, to je čitava jedna era. Vječnost. Drugo: SDA je kroz vlastito iskustvo pokazala da je najjača onda kada šuti. Onog trenutka kada njeni PR-ovi, funkcioneri ili sam predsjednik stranke krenu "pojašnjavati" šta hoće, metak ide direktno u vlastitu nogu – ili, u blažoj varijanti, zabijaju spektakularan politički autogol. 

Ubi nas prejak HDZ

Nedavni istup Bakira Izetbegovića, u kojem na sva zvona najavljuje koaliranje sa HDZ-om nakon "izvjesne pobjede", najbolji je primjer te političke nepažnje. Prvo, ta pobjeda je još duboko u šumi, pod okriljem međunarodne zajednice, ambasada, domaćih akutnih odnosa snaga i nepredvidivih kriza. Drugo, i važnije, u jeku brutalnih velikohrvatskih napada na Bosnu i Hercegovinu – na liniji Zovko–Primorac–Krišto–Čović – objašnjavati vlastitom patriotskom biračkom tijelu kako ćete "sutra" u zagrljaj baš tom HDZ-u, djeluje u najmanju ruku politički nepromišljeno. Treće, govoriti danas sve ono što govori i Trojka, koja se sunovratila u politički jarak, ravno je samoubistvu iz zasjede.

I to je sada već isključivo problem SDA i njenih stratega. Do sada im je jedina zaista valjana strategija bila: šuti i pusti da Trojka sama sebi i državi pravi štetu. Ta strategija ima dvostruki efekat. S jedne strane, SDA čuva energiju i izbjegava iscrpljivanje. S druge strane, ostavlja utisak da nema proaktivan, artikuliran i savremen politički stav. Ali paradoks je jasan: kad god progovore – skloni su kolosalnim autogolovima.

U tom kontekstu treba čitati i samouvjereni nastup SDA uoči 2026. godine. Stranka se već vidi u vlasti. Bakir Izetbegović po tribinama – od Zavidovića do Beča – govori o duplim penzijama i platama, masovnoj izgradnji puteva, povratku "bošnjačkih pozicija" izgubljenih zbog, kako kaže, snishodljivosti Trojke. Sve to zvuči poznato. Prepoznatljivo.

I, nažalost, potrošeno.

Bosna i Hercegovina nije prostor u kojem se glasalo "za". Ovdje se decenijama glasalo "protiv". Protiv onog drugog, protiv većeg zla, protiv straha da će pobijediti neko gori. U takvom sistemu spojenih posuda, SDA sada računa da je razočarenje u Trojku dovoljno snažno da ih automatski vrati na vlast. Ali to je opasna računica.

Jer razočarenje nije program. Ogorčenost nije strategija. A sjećanje birača nije tako kratko kako političke elite vole vjerovati.

Dalje, u kategoriji onih koji glasaju "protiv" je čitava plejada ljudi koji su spremi i danas glasati "PROTIV" SDA po cijenu, kako se to kaže na Balkanu, da se "jede korjenje". Te glasače, najjednostavnije kazano SDA NIKAD neće pridobiti i na njih ne treba računati.   

Njihova logika?

Sjetimo se: Trojka je 2022. godine, uz snažan vjetar u leđa međunarodne zajednice i sa očigledno neiskusnim kadrovima, ušla u vlast sa SNSD-om i HDZ-om, najavljivali su "novu politiku". Isto su, godinama ranije, najavljivali i SDA-ovi lideri. Ishod znamo. U bh. politici, ko god obeća "drugačije", vrlo brzo se sudari s realnošću ucjena, blokada i koalicione matematike. 

A, sada realnost

Ko god pobijedi u bošnjačkom korpusu, čeka ga ista sudbina: pregovori sa SNSD-om ili njegovim nasljednicima u RS-u (što je ideološki istovjetno) i HDZ-om kao neizbježnim faktorom u Federaciji. Sve drugo su bajke za predizborne tribine-koje više čak ni kao bajke ne funkcionišu. Realizacija obećanja zavisi od političke snage, pregovaračke vještine, kadrovske spremnosti i – da se ne lažemo – spremnosti na kompromise koji često imaju cijenu.

Trojka sada plaća tu cijenu, a plaćaće je svako ko pobijedi u narednom izbornom ciklusu.

Zato Izetbegovićeva najava duplih plata i penzija u osam godina zvuči više kao jeftin populistički blef nego kao ozbiljan plan. Sve i da se desi takva vrsta upumpavanja novca, inflacija će kao kuga poharati ionako devastiranu zemlju. 

Šta je danas SDA?

Na koncu, možda i najvažnije pitanje za SDA: gdje počinje stranka, a gdje prestaje porodica Izetbegović? Gdje je granica između organizacije i dinastije? Ako je iko iz slučaja nastanka NIP-a trebao nešto naučiti, onda je to SDA. Kažu da se pametni prilagođavaju i idu dalje, a oni manje pametni odbijaju promjene i propadaju.

Zec je još u šumi. Ražanj je već naoštren. Pitanje je samo hoće li SDA, ovaj put, naučiti da politika nije trijumfalni govor prije vremena, nego strpljenje, mjera i ozbiljna introspekcija. Jer bez toga, sva samouvjerenost svijeta neće biti dovoljna da se izbori 2026. "uzmu" – ma koliko Trojka danas padala.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.